BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

 Župniče Arški i naš župniče Marijane, molite za svoje stado!

17. nedjelja kroz godinu

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Spomenuo sam da ću nastaviti tamo gdje sam stao u prošlom broju. Dakle, još ćemo mislima biti malo na otoku Viru. Ima jedna riječ ili pojam kojega nisam dugo upotrebljavao, a niti čuo. To je riječ „plandovati“. To bi se moglo na više načina protumačiti i opisati.

Kada smo u tople ljetne dane nakon posla ili ručka sjeli u sjenicu, odmarali, razgovarali, drijemali….reklo se plandujemo. To bi činila i stoka, kada se nasitila na paši, povukla bi se u sjenu stabla, preživala, mahala repovima tjerajući muhe i obade, i za njih smo rekli planduju. I mi pastiri bismo se stisli u neku sjenicu i slično stoci plandovali. Kako sam puno šetao Virom, zavirivao bih u dvorišta te opažao ljude koji bi sjedili po balkonima ili pod brajdama i tada mi je palo na pamet plandovanje. Cijelo ljeto su na moru u vikendicama, nemaju nekog posla pa planduju. Današnji izraz za plandovanje bio bi odmor. No, pitanje je kuda i kako utrošiti vrijeme odmora. Obično sam susretao žene koje bi ujutro išle u trgovinu. Zanimljivo, nikada im se nije žurilo. Jednima je bila zanimacija nasloniti se na ogradu i čekati žrtve, a drugima prihvatiti ponudu one iz dvorišta, te poduprijeti ogradu s ulične strane da bude „balans“. I tako bi susjede i poznanice pretresale otočnu prašinu, okretale se za prolaznicima te prokomentirale poznate i nepoznate ljetne stanovnike Vira, a tako i turiste.

Najzgodnije mi je bilo plandovanje na plaži. Ja bih došao dosta rano kada su se polako skupljali poznanici. To su oni penzioneri koji tu dolaze desetljećima. Dovoljno je bilo dvoje da započne temu koja im je ostala od jučer. Kako bi se skupljali mogao si doznati što je tko radio, kako i koliko je spavao, što je sanjao, tko je koga zvao, kakvu su pili kavu ili što su pojeli, kakvi su ostaci jela od jučer, što će se danas kuhati, kakve i koliko su popili tableta, koliki je kome tlak ili šećer. Imaš osjećaj kao da si na tržnici, u kuhinji, u krevetu, u ambulanti, kod liječnika…Po razgovoru možeš zaključiti od kuda je tko. To su naši Zagrepčani, Prigorci, Posavci, Varaždinci, Zagorci, Međimurci, Podravci…Jasno da su žene bile veći govornici i propovjednici, no, ni muževi ništa manje nisu šutljivi. Prvo su na tapeti bile snahe i zetovi, rijetko da tko nije imao prigovor za svoje pridošlice u kući. Koliko mržnje, zala i pakosti. Mislim sam sebi, buljeći u knjigu koju nisam čitao, jer sam slušao žive knjige, pa to drugo nije u kućama nego samo zlo i zle snahe i zetovi. Zanimljivo da su za svoju djecu uvijek imali samo dobro. To odmah možeš komentirati: ja sam odgojio/la najbolju djecu a svi su drugi odgojili lošu. Njihovi su unuci najbolji đaci, studenti, radnici, najbolji i najljepši momci i djevojke…Tako stojeći u krugu njih desetak, petnaestak, najednom shvate da su tijela vruća od sunca pa hajde u more. To su cijele ceremonije. Kao da gledaš jato debelih gusaka koje se polako gegaju po šljunku i oprezno stavljaju nogu pred nogu da ne padnu. A ima i kavalira muževa koji svoju „manekenku“ vodi pod ruku u vodu, pa  nek se vidi pred drugima da nešto ima među njima. Polako bi se opustili u vodi, nekoliko puta mahnuli rukama plivajući ili plutajući i opet novo okupljanje u vodi do ramena. Tu su sada došli na red kupači. Svi bi znali koji su ljetni stanovnici Vira a tko su turisti. Padale bi psovke i povici prema „bezobraznim“ kupačima koji bi plivajući škropili njihova topla tijela i  prorijeđene napola ofarbane frizure. Primijetili su i mene jer sam uz njih bio svako jutro. Počeli se šaptom pitati „tko je taj mladi gospon?“. Joj, to je svećenik, ja sam ga vidla sinoć na misi. Ne možeš biti nigdje skriven jer tolike oči sve vide.

Kad bi se dobrano namočili onda bi se opet na isti način uz teškoće izvukli na uobičajeno mjesto koje je bilo samo njihovo. Tada bi obično načinjali politiku: što su vidjeli na televiziji ili pak pročitali u dnevnim listovima. Šteta što nisu političari. Misliš, bit će glasniji ovaj put muški, međutim nedaju se žene. Svi su kao političari, svi sve znaju i za sve imaju rješenja. Jedino treba, po njihovu, maknuti sve političare jer se ni u što ne razumiju, samo se bore za sebe. Šteta što ih nitko nije izabrao da oni vode državu.

Kako je zatoplilo, polako su se počeli opraštati i kretati u svoje vikend kuće spremati ručak. Svi su otkrili što će se kuhati. Htio ili ne htio u tom plandovanju ja sam se i bez riječi s njima skompao, te mi više nije bilo razloga ostati na plaži već sam i ja krenuo ne u daljnje plandovanje, već u samoću gdje sam mogao čitati i moliti, a također pridružiti i skupini susjeda koji su pretresali iste teme kao i ovi na plaži.

Jeste li shvatili što je plandovanje? Ako ne okupite oko sebe društvo, brbljajte, nikud se ne žurite, nikoga ne štedite, jer ovo je doba godišnjih odmora.

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

U prvom čitanju i u evanđelju današnje nedjelje govor je o čovjekovoj mudrosti.

Salomon koji je naslijedio oca Davida u kraljevskoj službi, bio je svjestan svojeg mladenačkog neiskustva i svoje ljudske ograničenosti. U snu mu se javi Bog i reče mu: „traži što da ti dadem!“, „Bože moj, podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla!“ zamolio je Salomon.

U evanđelju Isus u prispodobama govori o neprocjenjivoj vrijednosti nebeskog Kraljevstva. Božje Kraljevstvo na zemlji počinje s Isusom. To Kraljevstvo čine oni koji prihvaćaju Isusa i slijede ga. Po primjeru svojeg Učitelja i oni žele vršiti volju Božju. A gdje se volja Božja poštuje i vrši, tu Bog kraljuje. Isus prednjači u vršenju volje nebeskoga Oca, a učenici ga slijede. Da bi se pripadalo tome Kraljevstvu, isplati se svega odreći i za njega sve uložiti. Jer, njegova je vrijednost neprocjenjiva. U Božjem Kraljevstvu neizbježno zajedno žive dobri i zli. Isus to Kraljevstvo uspoređuje mrežom svakovrsnih riba. A kao što ribari iz pune mreže ulovljenjih riba izbace nevaljale, tako će biti i na svršetku svijeta. Od pravednih ljudi bit će izdvojeni zli i bačeni „u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zubi.“

I na kraju evanđelja Isus govori o tomu kako svaki pravi pismoznanac, svaki mudar čovjek, njeguje staro, ako je ono dobro, a prihvaća i novo kad je to novo dobro. Poznato nam je kako je Isus na prigovor da uvodi novotarije, a dokida staro, rekao da  nije došao staro dokinuti, nego ga usavršiti. Prava mudrost je u tomu da se cijeni što je dobro: bilo da je staro ili je novo. Uvijek valja težiti za tim da se dobro staro očuva i da ga se učini još boljim. A valja prihvatiti i ono novo koje je dobro. No, nikako se ne iz pomodarstva priklanjati novom samo zato jer je novo.Dakle, riječ Božja današnje nedjelje poglavito nas potiče na mudrost.

Dva živahna dječaka obilazili su žitno polje svojega oca. „Pogledaj, vikne jedan, „koja li je razlika među tim stabljikama! Evo, kako se samo ove ružno sagibaju, a kako, naprotiv, one lijepo stoje!“ „ Dakako!“, odvrati važno drugi. „ Kad bih ja bio na mjestu našega oca, sve ove ovdje što su tako sagnute, iščupao bih i bacio.“ „Divna li gospodarenja da ja tako činim“, prijekorno ih pouči otac koji ih je neopaženo slušao. „ Znate li vi, mladi pametnjakovići, da upravo te stabljike koje se vama ne sviđaju, jesu najbolje. One se savijaju jer nose mnogo zrnja. One, pak druge – to je prazna slama. A morate zapamtiti: kod ljudi je također često tako kao i u žitnom polju. Prazna glava uvijek se diže više nego ostale.“ Jednom se uz svojega oca nađe u uglednu društvu i mlađi sin Edmund. „Oče“, upita on na povratku kući, „onaj čovjek tebi s desna, koji je onako mnogo i glasno pričao, koji je sve poučavao, koji se ni na koga nije osvrtao – oče, tko je bio taj čovjek?“ „Bio je to jedan tašt, prazan brbljavac i ništa više!“, upozori otac sina. Dječak pita dalje: „A, oče, onaj s lijeva, oborene glave, koji je tek tu i tamo progovorio?“ „O, moj sine, kad bi ti Nebo podarilo njegovo znanje i njegovu skromnost!“ – poželio je otac svojemu sinu.

Braćo i sestre! Razmišljajući o mudrosti kojom čovjek donosi sudove i procjenjuje što je i koliko je što vrijedno, završimo Božjim riječima. Kad je kralj Salomon zamolio od Boga mudrost u prosuđivanju pravice, Bog mu je rekao: „ Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja…dajem ti srce mudro i razumno kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati nitko poslije tebe.“

Amen.

Svetac tjedna

Sv. Alfons Marija de Liguori

Sv. Alfons Marija de Liguori – potječe iz plemićke obitelji, rodio se u Napulju 1696.godine. Bio je veoma nadaren: volio je glazbu, pjesništvo i slikarstvo. Završio je studij prava pa se bavio odvjetništvom do svoje tridesete godine. Postao je biskupijski svećenik, te je revno u Napulju obavljao dušobrižničke poslove. Sastavio je nekoliko pastoralnih priručnika i katekizama. Osnovao je redovničku zajednicu koju je imenovao: „Red Presvetog Otkupitelja“. Postao je biskupom, ali je zbog bolesti biskupovanje napustio. Posvetio se moralnoj teologiji i duhovnosti, te su iza njega ostala vrijedna djela. Umro je u 91.godini života. Crkva ga je proglasila naučiteljem te zaštitnikom ispovjednika i moralista.

Župne obavijesti!

Aktivnosti kroz tjedan: utorak – iza mise molitveni susret; četvrtak – klanjanje prije mise, u 23 h Getsemanska ura; petak- Marijina legija iza mise; nedjelja: 1. dan velike devetnice Velikoj Gospi

Naša je glavna zadaća nahraniti gladnoga Krista, odjenuti ga, poskrbiti se za nj i pružiti mu utočište!