BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

Po njegovoj pregorkoj muci – budi milosrdan nama i cijelomu svijetu!

2. USKRSNA NEDJELJA

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Najlakše je početi pisati dok te nešto izaziva iz vana. Još nije posrijedi zelenilo već ovo uskrsno vrijeme koje je puno izazova. Što hoćeš većeg izazova od ovoga: Isus je uskrsnuo! Isus je živ! Svakodnevno na misi slušamo o tom predivnom otajstvu naše vjere iz Biblije. Koja je to bila revolucija kada su strašljivi i neuki ribari – apostoli počeli govoriti po Jeruzalemu i svugdje gdje su se nalazili. Mi smo svjedoci! Mi znamo što se dogodilo jer smo vidjeli. Mi smo ga slušali s njime smo jeli i pili. Mi sada to prenosimo vama da i vi vjerujete. Da se to dogodilo u naše vrijeme, mislim da bi apostoli bili danima i danima opsjedani medijima koji bi cijedili iz njih što se to dogodilo. A možda ih ne bi opsjedali, nego bi ih izrugivali… tko zna.

No kako je to bio veliki događaj, najbolje svjedočimo mi živa Crkva, koja se nije pokolebala ni nakon toliko stoljeća. Nisu se dali ušutkati mnogi muževi i žene koji su bili ubijani, progonjeni, suđeni i ismijavani. Mi živa Crkva, živi katolici svojim uvjerenjem, živom vjerom i svjedočenjem govorimo: u nama živi uskrsli Krist koji je zauvijek živ! Nije li to predivno svjedočanstvo?! Samo, morali bismo se više osposobiti kako bismo bili hrabriji i autentičniji svjedoci našeg uskrslog Gospodina.

Nažalost, malo smo upoznati s mučenicima današnjeg vremena u mnogim državama, posebno među muslimanima, Kini, Vijetnamu, u nekim zemljama u Africi. Ubijaju ih, muče, progone, drže po zatvorima godinama samo zato što vjeruju u Isusa i Njegovo evanđelje!

Na mjestu je pitanje koje sam postavio nekolicini katolika neki dan u jednom susretu: tko je od nas spreman za vjeru u Isusa poći u zatvor, biti progonjen, mučen, ili samo ismijavan? Nitko nije rekao ni riječi… svi smo zašutjeli… A uskrsli Isus milo nas gleda i ohrabruje. Nudi nam svoju prisutnost, govori nam, nudi nam Kruh i Vino, pa čak ribu i kruh, nudi nam  svoje Rane da ih opipamo. Može li nam to biti izvor snage za novu, jaču, žešću, djelotvorniju vjeru?

Dok ovo pišem započinje na Hrvatskom katoličkom radiju krunica Božanskog Milosrđa. Tri su sata, vrijeme Isusove smrti nakon muke. Nalazimo se u devetnici Božanskom milosrđu jer je ova nedjelja Svetkovina koju je sam Isus htio a po papi Ivanu Pavlu II uspostavio: Nedjelja Božanskog Milosrđa. Zanimljivo da ne želimo slušati Isusa ni biti uz njega u toj svetoj devetnici. Zato nije čudo da nemamo snage podnijeti za Isusa. Ne poznajemo ga te ga ne možemo ljubiti. Dok sam bio zaljubljen bio sam spreman krenuti za tom osobom do kraja svijeta. Tko je od nas zaljubljen u Isusa?!

Po sv. Faustini, kojoj je objavio ovu pobožnost i zapovjedio da je preda Crkvi, upućuje nas kako i što činiti svakog dana u tri sata popodne kada je ura Njegove smrti, kada je pobijedio smrt i otvorio svoje Srce kao izvor svakog milosrđa.

Bilo je to u listopadu 1937 u Krakovu kada je Isus zatražio štovanje sata Njegove smrti: „uvijek kada čuješ da otkucava tri sata, uroni u moje milosrđe, slavi ga i hvali. Zazivaj njegovu svemoć na cijeli svijet a osobito na bijedne grešnike jer je u tom času bilo širom otvoreno za svaku dušu“.

Gospodin Isus prilično je jasno naznačio i način molitve uz ovaj oblik štovanja Božanskog Milosrđa: „U tom satu, rekao je s. Faustini, obavi križni put ako ti to dopuštaju obaveze; a ako ne možeš moliti križni put onda bar na kratko uđi u crkvu i časti moje milosrđe koje je puno milosrđa u Presvetom Sakramentu, a ako ne možeš otići u crkvu, saberi se na molitvu gdje god jesi, pa bilo samo i na kratak trenutak“. Tri su uvjeta da bi molitve u tom satu bile uslišane:

1. Molitva mora biti upućena Isusu.
2. Mora se moliti u tri sata popodne
3. Molitvom se moramo pozivati na vrijednosti i zasluge Gospodinove muke.

Isus obećava: „U tom satu možeš izmoliti sve za sebe i za druge, u tom satu sav je svijet zadobio milost. Milosrđe je pobijedilo pravednost.

Duhovnik sv. Faustine obrađuje i oblike pobožnosti i širenja Božanskog milosrđa. Širenje štovanja Milosrđa odnosi se na određena Isusova obećanja: „Duše koje šire slavu mojega milosrđa, štitit ću cijeli život, kao majka dojenče; a u času smrti neću im biti Sudac, već Milosrdni Spasitelj.“

Bit štovanja Božjeg milosrđa nalazi se u stavu kršćanskog pouzdanja u Gospodina Boga i djelatne ljubavi prema bližnjima. Gospodin Isus traži pouzdanje od svih stvorenja i izvršavanje djela milosrđa: djelom, riječju ili molitvom. „Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svagdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati.“

Širenje štovanja Božjeg milosrđa ne traži puno riječi, nego kršćanski stav vjere, pouzdanje u Boga i neprestan napredak u milosrđu prema bližnjima. Primjer takvog apostolata svojim je životom dala sv. Faustina. Sv. Faustini Isus je naredio da naslika sliku koju je vidjela. Ona to ovako opisuje: uvečer u ćeliji (22. 2. 1931) moga samostana u Plockom (Poljska), ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj haljini. Jedna ruka bila je uzdignuta u blagoslov, a druga je doticala haljinu na grudima. Iz otvora haljine na prsima izvirale su dvije velike zrake, jedna crvena, a druga blijeda. Nakon nekoliko trenutaka reče mi Isus: „Naslikaj sliku prema crtežu kojega vidiš s natpisom: Isuse uzdam se u Tebe. Želim da ta slika koju ćeš naslikati kistom bude posvećena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta svetkovina treba biti svetkovina Milosrđa.“

Spomenuo sam na početku da je lako pisati dok sam nečim izazvan. Mene je izazvalaslika Milosrdnog Isusa pred kojom dnevno klečim, a osobito u ovoj devetnici kojom izvršavam Isusovu želju da prihvatim Njegovu milosrdnu ljubav.

Poslužio sam se dnevnikom Sv. Faustine, pa neka bude i vama na poticaj da se probudite i prihvatite Isusovo Milosrđe i živite ono što On traži.

Komentar evanđelja (Iv 20, 19-31)

Draga braćo i sestre!

Čovjek crpi znanje ili dolazi do znana iz tri izvora. Prvi izvor je iskustvo koje svojim životom stekne. Neku vrst iskustva stječu i životinje. Zato je iskustveno znanje životinjsko znanje. Drugi izvor znanja je umovanje, razmišljanje, domišljanje, logični hod od uzroka do posljedice. Umovanjem je čovjek svojim razumom daleko i duboko dospio. Treći izvor znanja je vjera. Bez iskustva i bez umovanja čovjek spoznaje poučen Božjom riječju.

Iskustveno spoznajemo obične materijalne stvari oko sebe služeći se ljudskim osjetilima: očima, ušima, nosom, jezikom, prstima. Ono što spoznajemo ljudskim iskustvom ostaje u sferi materijalnoga i životinjskoga. To je, naime, spoznata materija ovoga svijeta.

Razumom ili umovanjem čovjek ide mnogo dalje od materijalnoga. Tu čovjek po razumu odlazi u sferu znanosti koja se služi određenim metodama i zakonitostima. Iz tog umnog izvora čovjek može crpiti nepregledno mnoštvo svojih ljudskih spoznaja ili znanja. Veliki znanstvenici svijeta daleko su zakoračili u ljudskoj spoznaji, ali uvijek su sami o sebi govorili kako jako malo znaju. Znanstvena spoznaja je gotovo neiscrpna.

Iz vjere ili po vjeri čovjek doznaje istinu koju nikada ne bi ni iskustvom, ni razumom, ni nikakvom znanošću mogao niti dotaknuti. Sva ona spoznaja koja ide iza groba nije dostupna ni ljudskom iskustvu, ni znanosti, nego samo vjeri. Današnji nam primjer svetog Tome apostola govori o tome. On je pogriješio. Htio je Isusovo uskrsnuće svojim životnim iskustvom provjeriti. Zato je rekao: „Dok ja ne metnem svoj prst u mjesto čavala i dok ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ Uskrsnulog Isusa on je htio opipati. Međutim, Isus je već uskrsnuli, ne može ga se spoznati nikakvim iskustvom, kako je to htio Toma, a niti znanošću, kako bi to danas mnogi htjeli. Isus je već prešao prag ovozemaljskoga i može ga se spoznati samo vjerom. Drugi su mu učenici govorili svoje iskustvo iz vjere: „ Javio nam se, pokazao i govorio je s nama i jeo je s nama.“

Toma ne bi pogriješio da je svoju vjeru utemeljio na vjeri svojih kolega apostola. Naša vjera se može jedino utemeljiti na vjeri apostola pa se zato naša vjera zove apostolska vjera. Apostoli su nam govorili, oni su nam svjedočili, a mi vjerujemo njihovoj riječi, makar nemamo nikakva iskustva. Amen.

Svetac tjedna

Sv. Julije I. papa

Sv. Julije I., papa – upravljao je Crkvom kao rimski biskup 337.-352.godine. Izabran je za papu iste godine kada je umro car Konstantin Veliki koji je Milanskim ediktom dao slobodu ispovijedanja kršćanske vjere. U vrijeme njegova pontifikata Crkva se bori protiv Arijeve hereze koju je Koncil u Niceji 325. osudio. Papa Julije I. saziva 340.godine Sinodu u Rimu koja podupire papu, ali bez biskupa sklonima arijevstvu. Papa je napisao pismo svim biskupima (sačuvano je do danas), ali nije uspio postići jedinstvo vjere u Kristovo božanstvo.

Malo šale

Krivo pročitane obavijesti

Na jednoj župi se razbolio župnik i dao zvonaru da okupljenom narodu pročita barem vijesti. Zvonar je bio star i slabog vida.

1. Danas je nedjelja. Župnik je bolestan i nema mise, ali to vam nije grijeh.
2. Sutra se ženi Mato Petrović s Marijom Marković
3. U utorak su sv. Petar i Pavao.
4. U srijedu neka dođe u župni stan tko je izgubio torbu.
5. U četvrtak je ispovijed za prvi petak.
6. U petak se kupi milostinja za Papu.
7. U subotu župnik kolje i ne prima stranke.

A zvonar je pročitao ovako:

1. Danas je nedjelja. Župnik je bolestan i nema mise, ali to mu nije grijeh.
2. Sutra su sveti Mato Petrović i Marija Marković.
3. U utorak se žene sv. Petar i Pavao.
4. U srijedu tko god dođe u župni stan dobit će torbu.
5. U četvrtak je prvi petak.
6. U petak dolazi sveti Otac papa kupiti milostinju.
7. U subotu se župnik kolje i ne prima stranke.

Župne obavijesti!

AKTIVNOSTI  KROZ  TJEDAN:

UTORAK – 4 utorak sv. Antunu,  iza mise molitveni susret;

ČETVRTAK– klanjanje prije mise;

PETAK- Marijina legija iza mise;

SUBOTA  – vjeronauk: krizmanici 09 sati, prvopričesnici u 10 sati i ministranti u 11 sati