Može govoriti što tko hoće, ali facebook, ako se na pravi način koristi, dobar je način uzajamne komunikacije s prijateljima i stjecanje novih prijateljstava. U razgovoru i izmjeni mišljenja i informacija, pomaže u širenju i produbljivanju zajedničkih pogleda na život i učvršćivanju uzajamnog povjerenja!

Fra Mate Tadić (Tomislavgrad, 29. prosinca 2009. )

 

Kad sam bio dijete, ni u najdubljem snu nisam mogao zamisliti da će jednoga dana kada odrastem, tehnologija toliko napredovati, da će se pojaviti Internet, a na internetu društvene mreže poput facebooka. Od malih nogu sam bio uz kompjutere, jer je moj otac bio gastajbajter, radio je u Njemačkoj pa mi je mogao priuštiti kompjuter “ZX Spectrum 48” dok sam bio u osnovnoj školi, a u to vrijeme za školu je bio pojam kada je imala jedan kompjuter marke “Orao” u kabinetu tehničkog odgoja. Škola se radi toga smatrala naprednom.

U tom vremenu nisu svi imali ni običan telefon jer se smatrao luksuzom, govornice su postojale u pošti, a samo nekoliko ljudi je privatno imalo telefon u mom rodnom gradu.

Uglavnom smo se dopisivali pismima, a kada bi slao pismo prijatelju u Vancuver (Canada),

to pismo bi uglavnom putovalo i po dva mjeseca. Čestitku za Božić bi morao poslati skoro dva mjeseca ranije kako bi je dobio na vrijeme.

Ruku na srce, to su bila vremena kada su se ljudi više družili u stvarnome svijetu, sastajali smo se u Crkvi, kafićima, sportskim događanjima, išli smo na ribičiju, šetali po prirodi.

Danas je zavladala dinamika, ljudi su u žurbi, malo vremena imaju za druženje i svatko trči za svojim poslom.

Pojavom društvenih mreža i interneta ljudi su se počeli družiti virtualno. Mnogi ljudi su skeptični i ovakav tip druženja ih ne ispunjava, virtualni svijet im se čini nerealan i nestvaran, mnogima se rađa želja da se druže uživo. Pojedinci su duboko ušli u svijet virtuale da su jednostavno postali ovisnici o facebooku, a mnoge osobe pate od FOMO sindroma ” fear of missing out” ili straha od propuštanja nekih (ne)važnih informacija.

Mnoge osobe se ne obaziru na mišljenja stručnjaka ili drugih ljudi kada počnu pričati o facebooku kao novoj vrsti ovisnosti, a mnoge osobe se ponašaju licemjerno jer su po nekoliko sati na dan aktivni na facebooku, a okolo govore protiv facebooka kao o nečemu što je negativno i jako loše.

Istina je da je Internet, a tako i društvene mreže dvosjekli mač. Ono služi za dobro i loše, a moje osobno mišljenje je da se društvene mreže mogu iskoristiti i u svrhu dobroga, ali mogu biti i na štetu. Uglavnom trebamo ga koristiti pametno.

Pojavom društvenih mreža i facebooka mnogo se toga promijenilo u komunikaciji s ljudima. Uglavnom na facebooku sam pronašao neke prijatelje i prijateljice iz svoga djetinjstva i one osobe koje dugo nisam vidio, neke više od pola svoga života. Također sam ponovo ušao u komunikaciju s mnogim rođacima s kojima se također nisam dugo čuo a možda da nema facebooka s vremenom bi se toliko udaljili da bi s vremenom zaboravili da smo rođaci. Stvarno, to što smo se udaljili jedni od drugih je grijeh, ali to što smo se na društvenoj mreži ponovo našli je jako dobro i još jedan dokaz da Bog djeluje i preko društvenih mreža i da spaja ljude ponovo.

Ono što bi posebno napomenuo je što se na facebooku spajaju i ljudi koji se nikada u životu nisu vidjeli uživo. Tako se dogodilo da su se mnogi mladići i djevojke upoznale na društvenim mrežama, prohodali su uživo i vjenčali se a danas žive sretnim obiteljskim životom. Razni ljudi su se pronašli u svojim mišljenjima, političkim, vjerskim, sportskim i u živo su se upoznali i postali dobri prijatelji i prijateljice. Osobno sam se dopisivao s mnogima na facebooku i s nekima sam se našao uživo a to je izgledalo kao da smo se cijeli život poznavali i kao da smo se bezbroj puta sreli. Rođena su nova i velika prijateljstva. Još jedna pozitivna strana društvenih mreža je i ta da se može iskoristiti i u svrhu Evangelizacije. Tako se preko facebooka može širiti i Božja riječ, molitva a može se i karitativno djelovati. Razne molitvene i humanitarne facebook grupe okupljaju ljude koje povezuju u zajedničku molitvu i humanitarni rad gdje se molitvom ili humanitarnom pomoći želi pomoći ljudima u potrebi.

Molitveni lanac na facebooku okuplja mnoge vjernike u zajedničkoj molitvi a u molitvi smo zajedno jači. “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18, 20).

Mnogi su posvjedočili da su im se naše zajedničke molitve uslišile a spriječeno je i nekoliko samoubojstava uglavnom branitelja koji su nakon molitve naših molitelja s facebook Molitvenog lanca ipak odlučili živjeti.

U inbox na Molitvenom lancu se znalo naći i poruka s svjedočanstvima poput jedne poruke gdje je čovjek napisao da je čitajući molitvene nakane potrebitih bio potaknut na razmišljanje o sebi i nakon 30 godina odlučio je otići na ispovijed te se obratio.

Takvih sličnih primjera ima puno. Humanitarne i karitativne grupe na facebooku su također virtualne i mnogim siromašnim osobama se pomoglo, organizirane su razne humanitarne akcije a i od virtualnih humanitarnih grupa je nastalo i nekoliko humanitarnih udruga te su prešli iz virtuale u stvarnost.

Kao što sam već napomenuo da su društvene mreže dvosjekli mač i da se osim u dobre svrhe može i zloupotrijebiti. Pun facebook je profila koji su se okitili Svetim Slikama pa pojedinci umjesto svoje ili neke druge slike stave sliku od Gospodina Isusa ili Blažene Djevice Marije a osobe možda ne žive vjeru u duhu Evanđelja. Kaže se da sotona zna emitirati Boga pa i one sluge zla koje imaju namjeru unositi nemir među vjernike i molitvene i vjerske grupe i sami stave na profile slike od Gospodina Isusa ili Blažene Djevice Marije pa dođu provocirati, rade razne ispade i rade sablažnjive stvari kako bi zbunili druge osobe koje su u vjeri i na taj način ih udaljili od Boga. Mlake duše i one koji su početnici u vjeri a uz to im virtualni svijet znači puno nasjedaju na ovakve provokacije misleći da to rade stvarno vjernici.

Imamo raznih vrsta ljudi koji se nalaze iza raznih profila a koji svjesno ili nesvjesno služe zloga umjesto Boga. Tako ima ljudi zamaskiranih poput lažnih profila, imamo i onih pravih ali se lažno predstavljaju poput lažnog svećenika Slađana koji je krstario po internetu i koji je uvjerio mnoge ljude da je svećenik a preveslao je i neke svećenike. On je tražio prijateljstvo s mnogim vjernicima, vrebao je i tražio priliku a meta su mu bili naivni ljudi, mlaki u vjeri. Znao je dobro u virtualnom svijetu odglumiti svećenika predstavio da je bosanski franjevac na ispomoći u Tvrđi u Osijeku i da pomaže župniku u Dalju. Ono što mi je bilo čudno a to je da je Slađan non stop visio na facebooku od ujutro do kasno navečer. Prvo sam pomislio jeli on stvarno svećenik? Pitanje me kopalo a u svom albumu je imao svoju sliku u franjevačkom habitu što danas može svatko izraditi photoshopom ili nekim drugim programom. Konačno mi je dao svoj mobitel, pričali smo dugo i po govoru se nije dalo naslutiti da je lažnjak, moram priznati bio je dobar glumac dok smo komunicirali preko mobitela ali me kopkalo to što je on non stop na facebooku što mi je probudilo sumnju pa sam se pitao je li on možda ako je stvarno svećenik po kazni poslan iz Bosne u Osijek?!

Tako se počeo pomalo otkrivati i jednom me upita: “Idem na godišnji, mogu li doći kod tebe u goste?” Iskreno rečeno iznenadio sam se s njegovim pitanjem, nije mi bilo do toga da nepoznata osoba dođe kod mene u goste jer su mi se sumnje sve više i više budile. Jedan poznanik iz Osijeka je bio s njim na kavi. Upitao sam ga što on misli?? Odgovorio mi je da je dobar i produhovljen mladi svećenik. Nisam imao mira pa sam zvao prijatelja koji je bio dobar s blagopokojnim fra Zvjezdanom Linićem. Zamolio sam ga da provjeri kod fra Zvjezdana postoji li svećenik pod tim imenom i prezimenom. Prijatelj je provjerio i potvrdio da postoji i da je 100% svećenik. Dobro, odlučio sam ga primiti u goste. Prvo moje razočarenje nastalo je kada sam ga s prijateljicom Lucom dočekao na autobusnom kolodvoru u Zagrebu. Čovjek je izgledao čudno, tresao se ko šiba, bio je sav odbojan i pomislio sam “Gdje me nađe?”

Došli smo kod mene i on se sav zbunio, čak nije pozdravio ni s “Hvaljen Isus i Marija!”

niti je dao blagoslov. Odveo sam ga da ostavi stvari, primijetio sam da nema časoslov pa sam ga upitao. “Gdje ti je časoslov?”

Odgovorio mi je “Nisam ga ponio ja sam na godišnjem odmoru. ” To mi je bacilo sumnju da on ili nije svećenik ili je zastranio s puta. Pomislio sam da je kažnjen radi nečega, počelo mi se svašta motati po glavi. Za ručkom nije molio, pitao sam ga jeli bi htio otići kod mog župnika da koncelebrira jer ima puno vjernika u župi koji su doselili iz Bosne pa bi im bilo drago. Odbio je i to i rekao mi je da ne želi ići da je došao odmoriti se od svega.

Na Svetu Misu nije išao običnim danima a pričao je samo o nebitnim stvarima ali jako inteligentno a najviše o cvjetnim aranžmanima s kojima je kitio oltare u Crkvama. Htio nas je sve zabaviti s sporednim pričama koje nemaju veze s vjerom i duhovnošću a jednom prilikom je upitao moju mamu: “Imate li možda srebra u kući da vam pokažem kako se ispire u sodi bikarboni?” Tu se počeo debelo otkrivati da je on zapravo došao kod nas s nekom drugom namjerom jer je zapravo htio provjeriti imamo li mi u kući zlatnog i srebrnog nakita koje bi moglo završiti u njegovom džepu. To je htio na prepreden i lukav način saznati. Konačno je došla Nedjelja i otišli smo zajedno na Svetu Misu u Dubravu kod hercegovačkih franjevaca a Svetu Misu je predvodio Fra Jozo Zovko. Prije Svete Mise sam mu rekao da ode u sakristiju ako želi koncelebrirati a on je to odbio. Konačno je Sveta Misa počela, bio je miran potpuno i djelovao je pobožan i skrušen. Pratio sam kako se ponaša i kada je došlo vrijeme za Svetu Pričest on se nije pričestio.

Postao mi je sve sumnjiviji i meni i mojim ukućanima i odlučili smo zvati župnika u Dalju. To je obavila moja sestrična Iva i župnik joj je potvrdio da nikada nije čuo za tog svećenika. Franjevce u Tvrđi u Osijeku koji su također potvrdili da takav kod njih nije bio. U dogovoru s policijom smo dogovorili akciju što da učinimo. Nazvali smo u Sarajevo provincijala franjevačke provincije Bosne srebrne fra Lovru Gavrana i njega smo obavijestili i on je potvrdio da je lažnjak. Tako smo ga provjerili i ime i prezime je odgovaralo istini ali laž je bila da je svećenik. Ono što je blagopokojni fra Zvjezdan Linić potvrdio je istina da pod tim imenom postoji svećenik franjevac ali taj ima preko 80 godina a ovaj 30 i još nešto. Moja je greška bila što odmah nisam pitao da pita Fra Zvjezdana a koliko je star fra Slađan kojega On poznaje. Bez obzira na sve pustili smo ga da ode svojim putem i obavijestili javnost da ne nasjeda na njegovo lažno predstavljanje. Otišao je lažni svećenik i ne znamo ni gdje je ni što radi, čak ne znamo koji su mu motivi bili jer smo saznali da je on stvarno odrastao s franjevcima i uz franjevce u Tolisi ali nije svećenik. Zar je čovjeku toliko malo potrebno da se odluči služiti zlo. Na facebook grupama gdje sam stavio njegovu sliku i poruku upozorenja javili su se neki njegovi mještani koji su ga poznavali i ostali su u šoku a bilo je i onih koji su bili ljuti zašto objavljujemo njegovu sliku i upozorenje. Ne razumijem ljude koji misle da se prevarante mora kriti a što ako netko nasjedne na njegove laži? Što da nekoga pokrade ili ne daj Bože da učini neko gore zlo? Tko će tada biti kriv?

Na facebook molitvenim i humanitarnim grupama krstare i mnogi lažni siromasi. Tako je na Molitvenom lancu u inbox stigla jedna tužna poruka koja je mnoge potaknula na suze jer je ta poruka bila zamolba za pomoć. Sistem na facebook Molitvenom lancu je taj da sve poruke tj. nakane koje ljudi pošalju u inbox objavimo javno ali zamolbe za materijalnu pomoć se također objavljivalo ali s velikim oprezom jer ima dosta lažnjaka.

Nikada neću zaboraviti kada je žena iz okolice Krapine poslala svoju tužnu poruku u kojoj je opisala svoj nesretni i tužni život pun tuge i jada. Tražila je materijalnu i financijsku pomoć. Ljudi koji su pročitali njezinu zamolbu su brisali suze i odmah su potrčali da pomognu tu nepoznatu ženu. Uplaćivali su joj i novac na njezin račun a onda ju je slučajno otkrila njezina susjeda koja nam je javila da joj ni slučajno ne šaljemo pomoć jer dok joj ljudi šalju možda i zadnju kunu koju imaju ona puši Marlboro, pije viski i s ljubavnikom se provodi po Sloveniji u skupim restoranima.

Također je bilo sličnih slučajeva ali nikada neću zaboraviti slučaj kada je također jedna prevarantica sastavila poruku s zamolbom za pomoć i jedna samohrana majka se sažalila jer je i sama u sličnoj situaciji i iz sažaljenja joj je uplatila zadnjih 250 kuna koje je imala. Kada je htjela pitati jesu li joj novci sjeli ona je zablokirala.

Sotona se služi s trikovima i želi nas zavarati i zato trebamo biti oprezni na društvenim mrežama a posebno kada se radi o traženju nekakve financijske ili materijalne pomoći. Pomognete li lažnog siromaha i uplatite li novac prevarantu koji krstari po društvenim mrežama, možda ste u stvarnosti uskratili nekoga tko je siromah a živi pored vas u susjedstvu a da ne znate da mu je potrebna pomoć. Mnogi ljudi su se odali zlu i služe zlo sotona se lako preruši u anđela i odglumi tako da mnogi ljudi nasjednu na te laži koje sotona servira. Sveti Pavao apostol je u svojoj drugoj poslanici Korinćanima rekao:

“Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svijetla. ” (2. korinćanima 11, 14)

Bez obzira na ova negativna iskustva društvene mreže i facebook smatram više pozitivan nego negativan način komunikacije.

Kao što sam već naveo na facebooku smo pokrenuli mnoge molitvene i humanitarne grupe a u tim grupama su se okupile osobe koje su iste interesne skupine, ljudi koji su u vjeri i koji se trude biti dobri kršćani podupirući jedni druge u molitvi i dobrim djelima.

Na Molitvenom lancu smo se umrežili u zajedničku molitvu a Hvala Bogu ima nas sa svih strana svijeta. Mnogi svećenici, časne sestre, voditelji molitvenih zajednica, pojedinci koji mole u svojim sobama, crkvama, hodočašćima. Najveća radost je kada nam se javio jedan svećenik i napisao nam poruku u inbox : “Od danas svi vi na Molitvenom lancu i sve molitvene nakane ćete svakodnevno biti prikazani na Svetim Misama.

Mnogi ljudi su se upoznali na facebook Molitvenim grupama i održavaju svakodnevne kontakte, mole se jedni za druge i pomažu jedni druge a iz virtuale su prešli u stvarnost.

Nikada neću zaboraviti kada je sin Vukovarskog branitelja ostao na ulici i poslao nam je u inbox poruku da traži privremeni smještaj ali da nema na žalost novaca. U roku pola sata se javio čovjek koji mu je pomogao i podario privremeni smještaj.

Tako je napravljeno mnogo dobrog za druge ljude a mnogi osamljeni i klonuli duhom su stekli nove prijatelje i prijateljice. Mnoge osobe su mi kroz život stale na životni put, mnogi su mi u život došli i otišli i mislio sam tko zna kada ćemo se uopće više vidjeti u životu. Pojavom društvenih mreža neka stara prijateljstva su obnovljena a do prije par godina sam mislio da je to prijateljstvo palo u zaborav.

Kada svoja negativna i pozitivna iskustva s društvenih mreža zbrojim u mom slučaju rezultat je pozitivan u korist facebooka barem u mom slučaju.

Kao što je fra Mate Tadić rekao da može govoriti tko što hoće ali facebook ako se pravilno i pametno koristi dobar je način za komunikaciju i za upoznavanje novih ljudi. Zato svi vi koji imate facebook profile a koji ste u dvojbama i mislite ugasiti svoj profil razmislite malo i možda ipak ostanete na facebooku.

Josip Jurčević

PODIJELI