FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

Ispred crkve u Palmotićevoj ulici u Zagrebu susreo sam jednog prosjaka koji me upitao: “Imaš li što sitno da mi daš? Trebam skupiti 35 kuna za prenoćište.” Osjetio sam da ima slavonski naglasak pa sam ga upitao odakle je? Odgovorio mi je da je iz Vinkovaca i da je dragovoljac Domovinskoga rata, nekadašnji pripadnik dragovoljačke postrojbe HOS-a u Komletincima. Njegov braniteljski status nije riješen, nezaposlen je i nema nikakve imovine te je iz Vinkovaca za Zagreb krenuo iz jednog razloga – da si nađe posao i da si sredi braniteljski status koji je zaslužio. Došavši u Zagreb nije mu baš išlo po planu, jer se njegova siromašna ušteđevina istopila, a posao nažalost nije našao pa se našao na ulici.

Tako je heroj postao beskućnik i prosjak u vlastitoj državi za koju se borio. Jedan od onih nesretnika koji se žrtvovao za slobodu i za bolje sutra, jedan od onih nesretnika koji je dobio težak životni križ na ramena. Žalosno je da je politika stvorila percepciju da su branitelji loši momci koji su osiromašili državu svojim mirovinama i da su teret ovome društvu. Slika je zapravo sasvim suprotna: politika je učinila da političari žive s povlaštenim i velikim plaćama, a svojim nepotizmom, podmitljivim, koruptivnim i nekorektnim ponašanjem i socijalnom neosjetljivošću oštetili su (i dalje sustavno oštećuju) one najmanje i najsiromašnije, a branitelje su doslovce bacili na ulicu da se brinu sami o sebi. Zakone o pravima hrvatskih branitelja ne sprovode kako treba te su mnoge branitelje doveli do ruba propasti, do očaja, pa su mnogi na nesreću digli ruku na sebe ne mogavši podnijeti nepravdu koje im je politika nametnula. Pitamo li se tko je tu kriv?

Nažalost, ovo se događa u Hrvatskoj koja sebe smatra u većini vjerničkom, Hrvati su pretežno vjernici i kršćani, katolici, protestanti, pravoslavni, a imamo i Hrvata islamske vjere. Samoubojstva branitelja u pretežnom vjerničkom okruženju postaju etički, ali i teološki problem pa se s pravom pitamo tko je tu zakazao? Jesu li samo političari krivi za samoubojstva branitelja i za one branitelje koji su bačeni doslovce na ulicu i prepušteni sami sebi da  se snalaze. Političari i državne institucije sigurno mogu reći: “Mi provodimo zakone i prava branitelja se neće dirati niti oduzimati!” Ali, pitam ja i njih i sva vas – što će branitelj koji mjesečno dobiva 800 kuna opskrbnine? Jesmo li i mi kao vjernici odgovorni što smo dopustili da se netko od naših poznatih koji je prošao Domovinski rat i koji je obolio od PTSP-a ubije? Katolička crkva kao institucija je prepoznala problem branitelja, ali mnogi građani RH ne znaju (a to zbog toga jer se o tome ne može pročitati u tiskovinama niti čuti putem javnih informativnih servisa) da je unutar Katoličke crkve organizirano mnogo seminara, duhovnih obnova, hodočašća za branitelje i da su mnogi branitelji oboljeli od PTSP-a posjetili duhovne obnove koje su pomogle mnogima od njih. Kao vjernici, svaki od nas ponaosob, snosimo odgovornost za branitelje koji su digli ruku na sebe ili one koji kopaju po kontejnerima tražeći koju bocu kako bi je prodali i zaradili za sendvič ili konzervu jer smo umjesto “Hvala ti što si branio moju Domovinu” pljuvali po njima i bavili se istragama “Gdje je bio? Što je radio? Je li folirao?”. Mnogi oni koji su izbjegli rat i kojima je svejedno u kojoj državi žive jer im je samo bitno da njima bude dobro, nerijetko znaju braniteljima poslati uvredljivu poruku poput one “Pravi branitelji su dva metra pod zemljom, a vi koji ste živi niste pravi i ne trebate dobiti nikakvo pravo.” Kao vjernici vjerujemo da su branitelji pravi altruisti i da su postigli onaj vrhunac i herojsko djelo položivši svoj život za slobodu drugih. Uostalom, u Ivanovu evanđelju je zapisano:

Nitko nema veću ljubav od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje” (Ivan 15,13)

Zato osobno smatram poginule branitelje posebnim herojima vjere, bez obzira bili vjernici ili ne, ali su sigurno bili ljudi puni ljubavi prema onima koje su branili i za koje su položili svoje živote. Oni pak koji su preživjeli, također su heroji. Protivnici branitelja koji tvrde da su samo poginuli heroji istinski branitelji, nisu u pravu. Pitao bih takve – tko su onda za vas vukovarski branitelji koji su preživjeli strahote vukovarske tragedije, logore i Ovčaru? Tko su branitelji koji su preživjeli logore Manjaču? Tko su branitelji koji su preživjeli ratišta Banije, dubrovačko ratište, ličko ratište i sva druga ratišta, kao i sudove u Haagu, montirane procese i slično? Tko su oni branitelji koji sjede u invalidskim kolicima i koji prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja?
Imamo živih heroja i istinskih branitelja kao i onih koji zajedno s anđelima mole za pravednu i bolju Hrvatsku koja će to uskoro uz Božju pomoć i biti. Budimo stvarno vjernici i sjetimo se ovih dana u molitvi onih koji su devedesetih bili spremni svoj život podariti za našu slobodu. Ovo nije država za koju su se branitelji borili. Stoga, uzmimo Krunice i molimo zajedno s braniteljima za pravednu vlast i duhovnu obnovu hrvatskog naroda kao i za novu i pravednu Hrvatsku za kakvu su se borili naši branitelji.

 

Josip

PODIJELI