Prijatelju , rodijače stranče , sad me razumi i svati ,
svoje srce , svoju dušu ,prijateljstvo , ja ne želim svakom dati .
Na ovom ovdje mjestu , to će ostat zauvijek da piše ,
onaj kome budem dao sve to , imat će to dok duša mi diše .
Jer život je ovaj kratak , kao što su i proljetne trave ,
zato u mom srcu ima mjesta , samo za prijatelje prave .
Dok su jedni odavno u njemu , drugi pristižu polako ,
jer danas svakom prijatelj , i nije biti lako .
Svi smo danas kao , proljetni maslačak na buri ,
nemamo vremena za sebe , svima se nekuda žuri .
Kad kažemo sebi , kako ovo vrime leti ,
ovog se dana prijatelju , i ti jednom sjeti .
Vrijeme je uvijek isto , ono normalno teče ,
samo mi smo ubrzali , i jutro i dan i veče .
Zato kažem sada , da prijatelj nije naći lako ,
kako život brzo prođe , da ostarimo ne znamo ni kako .
Stanko Novaković
