Drage sestre i draga braćo u Kristu,
želim s vama podijeliti ovo svjedočanstvo. Naime, prošle godine sam izgubila djeda koji me othranio, Gospodin ga je odlučio uzeti k sebi jer mu je nedostajao jedan anđeo. Tuga me shrvala, ali sam uz pomoć Gospodina dobila snagu i vjeru da me čuva odozgo. Nakon toga me ostavio suprug, te smo dijete i ja morali odseliti iz zajedničkog doma u podstanare. Kako sam odgojena u duhu vjere i naučena da je obitelj svetinja, psihički, a i fizički me dotukao taj udarac, nisam se mogla pomiriti s činjenicom da naše obitelji više nema, da nismo više jedno. Tada sam počela puno više moliti i dijeliti tugu sa braćom i sestrama u molitvenim zajednicama. Osobe koje su puno molile za mene imaju veliko mjesto u mom srcu i mojim molitvama, prepoznat će se oni u ovom tekstu…
Prije svega toga sam išla na misu jednom tjedno ili jednom u dva tjedna, nakon tih događaja me nešto jako vuklo da idem svaki dan u crkvu, pa makar samo izmoliti Očenaš ili zapaliti svijeću… Kao da sve nevolje nisu bile dovoljne, još sam izgubila i posao, ali ne i vjeru. Kada mi je bilo najteže, molila sam najviše, najčešće u suzama i boli, sjedeći u kutku sobe, na podu, ali sam molila, molila sam u šetnji, u automobilu, navečer, ujutro, u podne, samo sam molila, kada sam posustala, braća i sestre su me dizali i molili za mene, podržavali me, poticali me na molitvu i na zahvalu…
Danas sam zahvalna na svakom udarcu koji me snašao, na svakoj suzi, na svakoj boli, da nije bilo toga, ne bih spoznala koliko je jaka zajednička molitva, koliko je jako kada netko za tebe moli, a najviše od svega, ne bih spoznala koliko ljubavi imaju ljudi jedni za druge kada te zadesi nevolja, koliko ljubavi preko Krista možemo primiti kada nam je najteže On nas ne napušta i kada mislimo da nema izlaza da su sva vrata zatvorena, Gospodin ima taj prozor koji je otvoren za nas… Meni ga je otvorio tako što me spojio sa dragim ljudima, što mi je na put doveo ljude preko kojih me podigao i pokazao svoju veličinu, otvorio mi oči da nije sve stalo, da ima novih prilika i da je svaki korak naprijed, korak prema uspjehu. I danas molim, molim kao zahvalu za sve što Bog čini za naš život i zahvalu za svaku sitnicu koja nam uljepšava dan. Najviše od svega molim za braću i sestre u potrebi… Zastanite ujutro kad se probudite, zastanite na trenutak i zahvalite Mu na novom danu, na osmijehu, zahvalite što ste živi, što dišete, što imate nekoga tko vas voli. Zahvalite na svemu što vas okružuje, jer svaka sitnica je Njegovom rukom donesena u vaš život. Amen
Danijela J.
