Datum: 27.05.2016.
Pitanje:
Čuo sam da je molitva jača ako se više ljudi moli za određenu nakanu. Koje je vaše mišljenje o tome?
Odgovor:
Poštovani!
Hvala Vam na vašem pitanju, jer je ono vrlo značajno za naš duhovni život. Oduševljava me da istražujete način kako da Vam molitva bude jača i efikasnija. Svakako, jedan od načina je i skupna ili zajednička molitva.
Kao što sam već ranije napominjao, molitva ima za cilj da nas približi Bogu, a ne Boga k nama. Bog zna jako dobro naše potrebe, i On ih je spreman ispuniti svakog trenutka, jedino očekuje od nas da za to ispunimo uvjete kako bi nas blagoslovio.
Možda nam se čini da ponekad Bog šuti i ne reagira na naše molitve. Za to može biti nekoliko razloga.
1. Bog nam ne uslišava molitvu jer nismo ispunili onaj osnovni uvjet, a to je da smo sve prihvatili kao milost. Npr. možemo se naći u financijskim problemima koje smo najčešće sami uzrokovali, tražimo Boga da nas iz tih problema izvuče, i tada nam se čini da Bog šuti, jer se ništa ne dešava. Ponekad bi možda neke stvari jednostavno trebalo napraviti a ne samo za njih moliti. Kao prvo, Bog bi želio da živimo sretno i da mudro upravljamo s materijalnim vrijednostima koje nam daje. Ukoliko ne znamo upravljati s tim vrijednostima na blagoslov drugih, tada nam Bog i neće to riješiti.
2. Ne zahvaljujemo Bogu za milost koju od Njega stalno primamo. Ponekad nam Bog po svojoj milosti riješi neki problem, a mi u svojoj sebičnosti i oholosti uzurpiramo tu Božju milost tvrdeći kako je to naša mudrost i naša umješnost riješila. Budući da bi Bog želio da nas spasi (ovog puta od nas samih) ne uslišava nam takve molitve.
3. Može se dogoditi da je u pitanju neki grijeh. Kada je grijeh u pitanju, tada Sotona pred Bogom polaže na nas pravo. On tvrdi da zbog grijeha kojeg smo počinili mi pripadamo njemu. Ono što je najvažnije u tome, to je i istina, ali sve dotle dok se mi osobno, javno i iskreno ne pozovemo na Božju milost. Kada se pozovemo na Božju milost koja proizlazi iz žrtve Božjeg Sina Isusa Krista, Bogu tada dajemo punomoć da djeluje. Ono što ja mislim, mislim da je ovaj problem koji imamo u molitvi možda i najčešći. Mi smo svjesni da smo grešnici, ali tu Božju milost prihvaćamo samo kao neku frazu i u tome nismo iskreni, jer Božja milost je dar koji je plaćen životom Isusa Krista, i ona nas u svojoj suštini vrijeđa. Ona pogađa naš ego, i ponižava nas kao ljude. Stoga se može se dogoditi da riječima kažemo: „Da Bože, prihvaćam tvoju milost,“ a istovremeno pokazujemo svojim životom da ju odbijamo. Psalmista je pisao: Da sam nosio u srcu svojem bezakonje, nikad me ne bi uslišio Svemogući. Psalam 66,18. Stoga, ukoliko se molimo Bogu, molimo i Duha svetog da nas osvjedoči u eventualni grijeh kako bi stvorili sve uvjete da nas Bog usliši. Vrlo je bitno da proučavamo Njegovu riječ kako bi vidjeli što Bog od nas želi. Ukoliko otkrijemo da postoji nekakav grijeh, tada molimo Boga da nam oprosti i nas približi k sebi.
Može se dogoditi da svega toga nismo svjesni, jer grijeh je kao bolest i može nas onesposobiti za zrelo duhovno razmišljanje, nešto slično kao što čovjek u fizičkom smislu može biti u komi nesvjestan svoje okoline. Na takvog čovjeka Sotona polaže pravo jer je grešnik. Međutim tu pomaže posrednička molitva u kojoj od Boga tražimo intervenciju nad tom osobom. Bog tada s punim pravom argumentirano odbija sotonu i kaže u stilu: „Jeste da je on grešnik, i ti misliš da on pripada tebi, ali moj sluga M. traži da ja interveniram za njega. Zbog moga sluge M. koji je prihvatio moju milost, ja ću intervenirati i spasit ću tu osobu.
Svakako, ovdje se traži odgovor na pitanje o snazi molitve. Zajednička molitva ima još jedan zadatak. Ona nas ujedinjuje u traženju rješenja iste potrebe. Bog ne želi samo da nas spašava pojedinačno, već želi da nas blagoslovi i kao kolektiv. Zajedničke molitve su jako važne, jer Bogu tada kao kolektiv iznosimo svoje potrebe. U zajedničkoj molitvi za pojedinca iskazujemo Bogu da nam je stalo do našeg brata ili sestre i zajednički tražimo da ga Bog spasi. Što nas je više, Sotona će imati manje argumenata da se suprotstavi Bogu koji nas želi blagosloviti.
Zajedničke molitve su važne i kao molitve za zajednicu. Kao zajednica možemo imati problema, a na žalost mi ga u Hrvatskoj imamo na pretek. Tada je zajednička molitva veoma važna. Kod posvećenja hrama, kralj Salamun se molio: Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, tada ti čuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući im valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. 1. O Kraljevima 8,35.36.
Želio bi naglasiti još jedan važan element po pitanju molitve. Snaga molitve nije u formi molitve. Ona ne proizlazi iz nas. Mi ne moramo moliti da bi umilostivili Boga, jer Bog je milostiv bez obzira, molili mi ili ne. Snaga molitve je u Bogu. Ona ima za cilj da nas sjedini s Bogom. Njena snaga će biti u našoj iskrenosti prema Njemu. Svakako, što nas je više u molitvi, lakše ćemo se Njemu približiti.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
