Djeco, znate li vi tko je Šoljić Kata? Naša zvijezda Danica i simbol svih Hrvata. To je Vukovarska heroina što na vječni počinak isprati svoju braću i četiri sina. Majka Kata svoju povijest kroz Vukovar piše i sva djeca za nju trebaju znati iz udžbenika i više…Bako Kato, mila, agresor ti polomio krila, svoja četiri sina za slobodu hvatskom si dala rodu…Hrvatska mati nek’ ti je vječna slava i HVALA. Usnula je naša mila mati, otišla je svojim voljenim sinovima i svojoj u zagrljaj braći. Našla je mir kod Boga. Hrvatska mati, kraljice naroda svoga. Djeco, znate li čije su riječi bile: “Grad to ste vi”? To su riječi Siniše Glavaševića, novinara Vukovara i Domovinskog rata. Još jedna usnula legenda zapisana u Hrvata. I on je simbol rata. Opisivao je najveća zvjerstva i genocid u Hrvata. Mladić zaustavljenog glasa. Djeco, jeste li čuli za Blagu Zadru? Najveću ikonu hrvatskog rata i prvog hrvatskog generala. Jean Michel Nicoler, djeco je mladi Francuz koji je umro kao Hrvat i umjesto da je živio i smješkao se pod Eiffelovim tornjem, milo dijete, usnuo je pod vodotornjem. Ovčara djeco, tamo se dogodio najveći masakar nad Hrvatima.
Trpinska cesta je poznata po čuvenom groblju tenkova. Vodotoranj je veliki simbol stradanja grada Vukovara i koliko god su ga tukli i granatirali, vodotoranj je pružio otpor kao i svaki naš branitelj u Vukovaru i odbio se srušiti. Za Vukovar se vežu i poznate žute Zenge čižmice koje su izrađene u tvornici Borovo. U njima je veliki broj naših branitelja otkoračao u vječnost. 938 – to je broj bijelih križeva koji predstavljaju najveću masovnu grobnicu, aleju mučki pogubljenih generacija grada Vukovara. Spomen palim braniteljima, civilnim žrtvama i njihovim obiteljima. Nemojte samo proći Vukovarom, poklonite se onima koji su pali i za nas, našu domovinu, za bolje sutra. Neka im je vječna slava i hvala. Vukovar je mjesto najvećeg pijeteta, zato dok je god Hrvatske i njenog svetog tla, nek se čuje priča sa naše strane Dunava. Nikad zaboraviti nećemo grad heroj, grad koji se uzdigao kao feniks, tisuće granata su tukle dnevno po njemu i gubili smo mnogo vojnika i civila, mnogi ni danas ne znaju gdje su njihovi najmiliji sinovi,očevi, bake…srce ti se stegne i hoće iz grudi iskočiti gledajući aleju križeva, zaista strahopostovanje se osjeti, suza suzu stiže a slika ispred tebe govori milijun riječi. 87 dana se vodila bitka za Vukovar. Vodotoranj, Ovčara, sajmište Mitnica, bolnica Borovo, Trpinska cesta, Vučedol pa i Dunav postavljaju isto pitanje; “Zašto se samo jednom godišnje sjetimo grada heroja i svake suze koju je hrvatski narod ispakao, svake rane koju je pretrpio i svake duše koju je izgubio?” Sve to zaslužuje biti u kalendarima, knjigama i to je najmanje što možemo učiniti u čast našim velikanima.
Jer Vukovar, to ste vi, Vukovar smo mi. U čast palim braniteljima, herojima i žrtvama ne smijemo to zaboraviti. Mnogo je djetinjstva isčezlo u ovome gradu. Ne dopustimo da to bude bačeno poput pepela. Molimo za grad na Dunavu, za njegovu povijest i za bolje sutra. Vukovar svoju povijest kroz narod piše, samo hrvatska trobojnica može u Vukovaru da se njiše! Ona je iznad svega, a samo Bog je od nje veći.
