Vratimo potrebitima osmijeh na lica

132

Čitam, čitam i ne vjerujem! Odjednom su svi postali veliki humanitarci. Svatko ima to u sebi! Brate okreni se, izađi, prošeći, vidjet ćeš toliko ljudi kojima je zaista potrebna naša pomoć. Gdje god okreneš glavu naletjet ćeš na njih. Jesu li oni manje vrijedni od svih nas? Ne, nisu i ne smiju biti. Gdje je nestala ta ljudskost? Sjećate se poplavljenih područja? Svaki Hrvat je bio kao jedan. Skupljalo se na sve strane, svi su bili angažirani, pa pokrenimo se i sada. Ne može se svatko predstavljati kao humanitarac, ne može netko biti human dok zbog njega drugi ispaštaju plaćajući mu godinama račune i dugove. Nemojte sebe hvaliti i dizati  među oblake. Ne ide to tako. Pomozimo prije sebi kako zbog nas nitko ne bi ispaštao pa ond tek budimo humani za druge. Ako nećemo mi pomoći jedni drugima, neće nam nitko a najmanje oni za koje ste glasali. Mi smo za njih samo brojka na papiru. Zato dragi moji približava se najljepše razdoblje godine – Božić. Neka se rodi u našim srcima smisao Božića i pomozimo zajedno da svatko na ovom svijetu osjeti toplinu i ljubav. Ne okrećite glavu od prosjaka, pomozite mu jer možda baš gledate u živoga Isusa. Pomozite starijima i bespomoćnima, invalidima, bolesnima…vratimo na naša umorna i tužna lica osmijeh jer on ne košta ništa a puno daje! Uputite ga nekome, budite nekome rame za plakanje jer danas ništa nije sramota. Sramota je da smo bešćutni za druge, a nažalost nitko od nas ne zna što sutra nosi. Pomozimo i duplo će nam se vratiti, budimo ovdje jedni za druge. Nek nas Božićno svijetlo i humanost prati cijelu godinu. Vratimo potrebitima osmijeh na lica. Osjetite Božić u svojim velikim srcima!

Romana Maričić Vrcić
PODIJELI