Molimo danas za nastavnike koji moraju mnogo raditi kako bi predavanja održavali putem interneta i drugih sredstava za komunikaciju; i molimo također za studente koji moraju davati ispite na način na koji nisu naučeni. Pratimo ih s molitvom – potaknuo je na početku mise.

U propovijedi se osvrnuo na Evanđelje današnje liturgije koje govori o umnažanju kruha i ribe. „To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti“, ta nas rečenica potiče na razmišljanje – rekao je Papa govoreći o Isusovom razgovoru s Filipom. To je ono na što je Isus mislio kada je pitao: „Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?“. Isus stavlja na kušnju apostole koji ne znaju kako nahraniti silno mnoštvo koje ih je slijedilo. Stalno ih je stavljao na kušnju da bi ih poučavao; kada su prešli granicu on ih je zaustavljao i poučavao.

Evanđelje je puno takvih Isusovih gesta koje su pomagale njegovim učenicima rasti kako bi postali pastiri Božjega naroda, u ovom slučaju biskupi – napomenuo je Papa te dodao – Jedna od stvari koje je Isus najviše volio jest biti s narodom, usred mnoštva. Naprotiv, njegovi učenici nisu voljeli mnoštvo, jer su željeli biti blizu Gospodina, željeli su čuti sve što je govorio. To se razumije – objasnio je Papa – bili su izabrani i osjećali su se na neki način povlaštenom skupinom.

Ali, Gospodin ih je ispravljao. Tražio je blizinu s narodom i poučavao je pastire da budu blizu ljudima, poučavao ih je blizini s Božjim narodom kako bi mu služili. Božji narod umara – primijetio je Sveti Otac – jer uvijek traži od pastira konkretne stvari, te se on mora pobrinuti za ono što narod traži. I kada je pastir dobar, stvari se množe, ljudi se uvijek obraćaju dobrom pastiru iz različitih razloga.

Isus kaže učenicima: „Dajte im vi jesti“. To Isus kaže i danas svim pastirima: „Dajte im vi jesti“. Tjeskobni su? Vi ih utješite. Izgubljeni su? Vi im pokažite izlaz. Pogriješili su? Vi im dajte da riješe probleme… Nakon toga Isus otpusti apostole i ode moliti, ode Ocu. Tu dvostruku blizinu pastira – s Ocem i s narodom – Isus nastoji objasniti apostolima, kako bi postali veliki pastiri. Ali, narod često pogriješi, tako je i tu pogriješio.

„Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!«“ Nakon umnažanja kruha i ribe, narod želi Isusa učiniti kraljem. Možda bi koji apostol bio zadovoljan te iskoristio tu prigodu za zadobivanje moći; to je još jedna kušnja – primijetio je Papa te dodao – Ali, Isus mu pokazuje da to nije pravi put. Pastirova je moć služenje; nema druge moći, a kada u tomu pogriješi, pokvari poziv i on postaje upravitelj pastoralnih poduzeća, ali nije pastir. Struktura nije za pastoral, nego pastirovo srce. Molimo danas Gospodina za pastire Crkve, da nas Gospodin pouči ne bojati se biti blizu narodu – potaknuo je na kraju papa Franjo.

(Vatican News – aa)

Alessandro De Carolis; Mate Žaja – Vatikan

Nakon odgode Međunarodnog susreta obitelji i Svjetskog susreta mladih, Sveti je Otac, u dogovoru s Papinskim odborom za međunarodne euharistijske kongrese i mađarskim biskupima, odlučio za godinu dana odgoditi i 52. međunarodni euharistijski kongres koji se trebao održati u Budimpešti od 13. do 20. rujna. Matteo Bruni, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, u priopćenju je za tisak objasnio da je spomenuta odluka donesena zbog aktualne zdravstvene situacije i njenih posljedica na kretanje, kao i na okupljanje vjernika i hodočasnika.

Nadbiskup Piero Marini, predsjednik Papinskog odbora za međunarodne euharistijske kongrese, u razgovoru je za našu radijsku postaju istaknuo da su pri donošenju odluke uzeli u obzir procjene vatikanskih i međunarodnih zdravstvenih stručnjaka koji trenutno ne mogu jamčiti da će se u rujnu ove godine sve vratiti u normalno stanje, uključujući zračne letove i ostali promet. To je međunarodni kongres na kojem sudjeluju ljudi iz cijeloga svijeta, a čini mi se da ih se do sada prijavilo više od 60.000 – kazao je Marini i dodao da euharistijski kongres, zbog neizvjesnosti uzrokovane pandemijom, ne bi bilo moguće održati u sigurnosti.

Nadbiskup je također napomenuo kako odgoda stvara teškoće organizacijskom odboru u Mađarskoj, ali i da je dodatna godina dana prilika da se kongres bolje pripremi i produbi. To je prilika da se stvari rade smirenije. Sudjelovao sam na nekim euharistijskim kongresima, počevši od Quebeca, zatim u Dublinu i Cebuu i nikada dosad nisam vidio tako veliki interes za euharistijski kongres i toliko prijavljenih – rekao je nadbiskup Marini.

Nadamo se da 2021. pandemije više neće biti i da će moći sudjelovati još više ljudi nego što ih se ove godine prijavilo – kazao je nadbiskup te, među ostalim, napomenuo da je taj događaj važan za Europu kako bi se osvrnula na vlastite korijene. Nadam se da će taj kongres sljedeće godine biti prilika u kojoj će Crkva i društvo razmisliti o činjenici da doista sve ovisi o euharistiji, barem za nas katolike i vjernike – istaknuo je predsjednik Papinskog odbora za međunarodne euharistijske kongrese i zaključio – Isusove riječi postale su naše Evanđelje, a Isusove geste naši sakramenti; za nas je bitno to vidjeti u slavlju kongresa.

Na više se strana osjeća jedna od posljedica pandemije; brojne su obitelji u potrebi, gladne su, ali im, nažalost, pomaže skupina lihvarā. To je još jedna pandemija; društvena pandemija. Obitelji osobā koje imaju samo neki jednodnevni posao ili, nažalost, rade na crno, što ne smiju, i nemaju za hranu… i to s djecom. Onda im lihvari uzmu ono malo što imaju – rekao je Papa na početku mise te potaknuo – Molimo za te obitelji, za brojnu djecu tih obitelji, za dostojanstvo tih obitelji. Molimo i za lihvare, da Gospodin dotakne njihovo srce i da se obrate.

U propovijedi se Papa osvrnuo na prvo čitanje današnje liturgije, uzeto iz Djela apostolskih (Dj 5, 27-32). U njemu se govori o Petru koji, pred prekoravanjem i prijetnjama velikog svećenika koji mu želi zabraniti poučavati narod u Isusovo ime, odgovara da se treba „većma pokoravati Bogu negoli ljudima“, te otvoreno, pred svima, obznanjuje uskrsnuće Isusa, spasitelja, kojega su vjerski poglavari smaknuli objesivši ga na drvo.

Petar ih hrabro, otvoreno okrivljuje za to. Netko se može pitati: Ma je li to onaj Petar koji je zanijekao Isusa? Onaj Petar koji se toliko bojao, koji je bio kukavica? Na kraju čak kaže: ‘I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti (koji je s nama), kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju’. Koji je bio Petrov put kojim je došao do toga, do te hrabrosti, te otvorenosti, do toga da se izloži? – upitao je Papa te dodao – Mogao je pristati na kompromise te umiriti svećenike, reći im da će tiše govoriti, nikada ih javno optuživati i otići, samo neka ih ostave na miru.

Crkva je u povijesti mnogo puta morala to učiniti kako bi spasila Božji narod. Mnogo je puta to učinila i kako bi spasila sebe – ali ne svetu Crkvu – nego upravitelje. Kompromisi mogu biti dobri i loši. Međutim, Petar je hrabro rekao: ‘Nema kompromisa. Vi ste krivi’.

U čemu je tajna, odakle ta snaga koju je imao Petar te došao do toga? – upitao je Papa i objasnio – Prije muke Isus je rekao apostolima: „Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu“. Trenutak je to kušnje: ‘Bit ćete poput pšenice’. Petru pak kaže: „… ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera“. To je Petrova tajna – Isusova molitva. Isus moli za Petra, da ne malakše njegova vjera i da – kako kaže Isus – učvrsti svoju braću u vjeri.

To što je Isus učinio s Petrom, to čini sa svima nama – rekao  je Papa. Isus moli za nas; moli pred Ocem pokazujući svoje rane, cijenu našega spasenja. Naviknuti smo moliti Isusa neku milost, da nam pomogne; ali nismo naviknuti kontemplirati Isusa koji Ocu pokazuje rane, Isusa zagovornika, Isusa koji moli za nas. Petar je bio sposoban proći cijeli taj put od plašljivca do odvažnoga čovjeka, uz dar Duha Svetoga, zahvaljujući Isusovoj molitvi – napomenuo je papa Franjo te na kraju istaknuo – Isus je zagovornik; trebamo imati više pouzdanja u Isusove molitve, više nego u svoje vlastite.

(Vatican News – aa)

Benedetta Capelli, Adrian Dancă; Ivica Hadaš – Vatikan

Ne primati, nego darivati! To je Duh s potpuno evanđeoskim mirisom po kojem se razlikuje današnji dan kad Crkva slavi svetoga Jurja, mučenika koji je preminuo 303. godine, jer u vrijeme kada je rimski car Dioklecijan progonio kršćane, nije zanijekao vjeru. Tradicija ga se sjeća kao onoga koji je, zaštićen križem, ubio zmaja koji je proždirao ljude, to jest kao simbol vjere koja pobjeđuje zlo.

To je prekrasan znak upravo danas kada Sveti Otac ne prima dar, nego daruje drugima – rekao je kardinal Konrad Krajewski, Papin djelitelj milostinje, govoreći o neposrednoj isporuci koju je opisao kao „Papin zagrljaj“ u teškoj situaciji za cijeli svijet. Rumunjska proživljava pravu nesreću. Računa se da je u malom gradu Suceavi, kamo će biti poslani respiratori, gotovo 25% od ukupno zaraženih na nacionalnoj razini. Taj je gradić, koji se nalazi u najsiromašnijem dijelu zemlje i Europske unije, u karanteni zajedno s nekoliko susjednih općina.

U Rumunjskoj je gotovo 10.000 zaraženih i više od 515 preminulih. Respiratori i sav materijal koji je darovao Papa, bit će prevezeni avionom u kojem će putovati i tim od 11 liječnika i 6 rumunjskih zdravstvenih djelatnika koje je 7. travnja rumunjska Vlada poslala u grad Lecce kako bi pomogli Italiji u najtežem trenutku borbe protiv koronavirusa.

Za tri će se respiratora, koji idu u Madrid, pobrinuti Apostolska Nuncijatura koja će zajedno s kardinalom Carlosom Osorom Sierrom, nadbiskupom glavnoga grada Španjolske, odlučiti kojim su bolnicama najpotrebniji. U zemlji je zabranjeno kretanje do 9. svibnja; zaraženih je više od 208.000 i preminulih više od 21.000, te gotovo 86.000 onih koji su ozdravili od koronavirusa.

Kardinal Krajewski danas će respiratore osobno isporučiti bolnici u gradu Lecce, a na povratku u Vatikan, Papin djelitelj milostinje će otići u Napulj gdje će primiti lijekove za siromašne u Rimu. Poput kave koja je odgođena – protumačio je kardinal – napuljska je nadbiskupija za vrijeme krizne situacije koronavirusa pripremila lijekove za siromašne u Rimu, kako bi zahvalila za Papinu blizinu, a koji su do sada čekali isporuku.

Nekoliko dana prije Uskrsa, u bolnicu Cotugno, u Napulju, izravno su iz Vatikana stigla dva plućna ventilatora, medicinski uređaji za liječnike i medicinsko osoblje, no i uskrsna jaja. Prošle godine, isto na svoj imendan, papa Franjo je po svojem djelitelju milostinje mladima milanske nadbiskupije darovao krunice za Svjetski dan mladih u Panami, a siromasima Caritasove pučke kuhinje uz željeznički kolodvor Termini u Rimu, jedno čokoladno jaje od 20 kilograma.

Papi danas neprestano stižu imendanske čestitke. Predsjednik Republike Italije, Sergio Mattarela u svojoj je uskrsnoj poruci zahvalio papi Franji na zanosnim riječima punim nade koje je više puta uputio Italiji, te mu također izrazio čestitke za imendan.

Slaveći danas Međunarodni dan planeta Zemlje, pozvani smo ponovno pronaći osjećaj za sveto poštovanje Zemlje, jer ona nije samo naš dom nego je i Božji – istaknuo je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji održanoj u biblioteci Apostolske palače, koju je u potpunosti posvetio našoj odgovornosti u brizi o planetu.

Današnje obilježavanje 50. međunarodnog dana planeta Zemlje prigoda je da obnovimo svoju obvezu ljubavi prema našem zajedničkom domu i brizi o njemu, kao i o najslabijim članovima naše obitelji – rekao je Papa. Kako nam, naime, pokazuje tragična pandemija koronavirusa, samo ćemo zajedno, i preuzimajući na sebe brigu o najslabijima, pobijediti globalne izazove – istaknuo je te spomenuvši encikliku „Laudato si’“ napomenuo da upravo njezin podnaslov glasi „o brizi za zajednički dom“. Trebamo, naime, rasti u svijesti o brizi za zajednički dom.

Živimo u zajedničkom domu kao jedinstvena ljudska obitelj, i u bioraznolikosti s drugim Božjim stvorenjima. Stoga smo, kao slika Božja, pozvani brinuti se i poštovati sva stvorenja, te njegovati ljubav i samilost prema braći i sestrama, ponajviše najslabijima. Međutim, zbog samoljublja ne ispunjavamo odgovornost čuvara Zemlje i upravitelja na našem planetu. Zagadili smo ga, oplijenili, stavljajući u opasnost i vlastiti život – napomenuo je Papa te izrazio zahvalnost za inicijative međunarodnih i lokalnih pokreta u svrhu pobuđivanja svijesti.

Zgriješili smo protiv Zemlje, protiv svojega bližnjega, i u konačnici, protiv Stvoritelja, dobroga Oca koji se brine za svakoga od nas i želi da živimo u zajedništvu i blagostanju. A kako na to reagira Zemlja? – upitao je Sveti Otac te podsjetio na jednu španjolsku mudru izreku koja kaže: „Bog prašta uvijek, mi ljudi katkada, Zemlja nikada“. Zemlja ne prašta – ponovio je Papa – ako smo uništili Zemlju, odgovor će biti vrlo ružan.

Potrebno je uspostaviti skladan odnos, a mi često gubimo viđenje sklada; to je ono što čini Duh Sveti. Kako bismo ponovno uspostavili taj sklad potreban nam je – prema Papinim riječima – nov pogled na zajednički dom. On nije spremište resursa koje valja iskoristiti. Za nas vjernike on je „evanđelje stvaranja“. Biblijska pripovijest o stvaranju završava riječima:  „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1,31). Međutim, kada vidimo prirodne katastrofe koje su odgovor Zemlje na naše loše postupanje – napomenuo je Papa – pomislim: ‘Ako sada upitam Gospodina što misli, ne vjerujem da bi mi rekao da je to veoma dobro’. Mi smo uništili Gospodinovo djelo.

Stoga, slaveći danas Međunarodni dan planeta Zemlje, pozvani smo ponovno pronaći osjećaj za sveto poštovanje Zemlje, jer ona nije samo naš dom nego je i Božji. Iz toga u nama izvire svijest da se nalazimo na svetoj zemlji! – rekao je Papa te potaknuo na kontemplaciju, na mudrost „dobroga života“ izvornih naroda koji nas uče da se ne možemo brinuti o Zemlji ako ju ne volimo i ne poštujemo. Njihov način „dobroga života“ ne znači živjeti lagodno nego u skladu sa Zemljom.

Istodobno nam je potrebno ekološko obraćenje koje se izražava konkretnim djelima, te zajednički plan kako bismo zaustavili uništavanje Zemlje. Kao međunarodna zajednica svjesni smo važnosti suradnje – napomenuo je Papa te uputio poticaj onima koji su nadležni u procesu koji vodi na dvije vrlo važne međunarodne konferencije: COP15 o bioraznolikosti, koja će se održati u Kunmingu u Kini, te COP26 o klimatskim promjenama koja će se održati u Glasgowu.

Međutim, važno je također djelovanje na nacionalnoj i lokalnoj razini; dobro je, naime, skupiti sve društvene razine i potaknuti djelovanje „odozdo“, od naroda. Upravo je Međunarodni dan planeta Zemlje, koji danas slavimo, tako nastao. Svatko od nas može dati svoj mali prinos; ne treba misliti da ta nastojanja neće promijeniti svijet. Zauzmimo se u ovo uskrsno vrijeme obnove; volimo i cijenimo taj divan dar Zemlje, našega zajedničkog doma, i vodimo brigu o svim članovima ljudske obitelji – potaknuo je na kraju papa Franjo.

(Vatican News – aa)

Ivica Hadaš – Vatikan

U ovo vrijeme u kojem je među nama, među narodima potrebno veliko jedinstvo, danas molimo za Europu kako bi ostvarila to bratsko jedinstvo koje su sanjali osnivači Europske unije – rekao je papa Franjo na misi u Domu svete Marte. Papa je u propovijedi komentirao evanđelje današnje liturgije u kojem Isus kaže Nikodemu da je „Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“.

„A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla“ – citirao je Sveti Otac Isusove riječi i istaknuo – Božja ljubav izgleda kao ludost. Otac nam je dao jedinorođenoga Sina koji je za nas umro na križu. Raspelo je za nas velika knjiga Božje ljubavi. Mnogi kršćani vrijeme provode kontemplirajući raspelo i tamo nalaze sve, jer Duh Sveti im je dao da shvate da je tamo sva znanost, sva Božja ljubav i sva kršćanska mudrost, to jest Božje svjetlo.

No mnogi ljudi ne mogu živjeti u svjetlu, oni su ljudski šišmiši koji žive u tami. I mi kada živimo u grijehu, više volimo živjeti u tami i hodimo kao slijepci – rekao je papa Franjo i potaknuo – Upitajmo se, jesmo li Božji sinovi, sinovi svjetla ili sinovi tame? Taj je razgovor Isusa i Nikodema istinska teološka rasprava i sve je tamo u tom odlomku; navještaj, poučavanje, teološko razmišljanje i nagovori. Svaki put kada ga čitamo otkrivamo veće bogatstvo, više tumačenja i stvari koje nam daju da shvatimo Božje otkupljenje.

Bog nas ljubi, te Njegova ljubav izgleda kao ludost – rekao je Papa i ponovo citirao – „Tako je ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca“. Dao je svojega Sina, poslao je svojega Sina da umre na križu. Svaki put kada gledamo raspelo, vidimo tu ljubav. Raspelo je upravo velika knjiga Božje ljubavi. Nije to predmet koji možemo staviti ovdje ili ondje, više ili manje lijep, star ili moderan, ne! To je upravo izraz Božje ljubavi. Bog nas je tako ljubio da je poslao svojega Sina koji se iz ljubavi odrekao sebe, sve do smrti na križu.

Koliko ljudi, koliko kršćana provodi vrijeme gledajući raspelo i tamo nalaze sve, jer im je Duh Sveti dao da shvate da je tamo sva znanost, sva Božja ljubav i sva kršćanska mudrost – rekao je Sveti Otac i primijetio – Sveti Pavao je govorio o tome, tumačeći da sve ljudsko rasuđivanje služi do određene granice, no istinsko rasuđivanje koje najbolje sve objašnjava jest Kristov križ koji je skandal i ludost, ali je život. To je Božja ljubav. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“.

Gledati raspelo u tišini, gledati rane, gledati Isusovo srce, gledati zajedno Krista raspetoga, Božjega Sina koji je iz ljubavi dopustio da bude uništen i ponižen. To je prva točka koju nam danas pokazuje ta teološka rasprava koja je zapravo razgovor Isusa i Nikodema – rekao je papa Franjo i nastavio – Druga je točka: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla“. Postoje ljudi, pa često i mi, koji ne mogu živjeti u svjetlu, jer su navikli na mrak. Svjetlost ih zasljepljuje, nesposobni su vidjeti. To su ljudski šišmiši, mogu se kretati samo u mraku.

I mi smo u tom stanju kada smo u grijehu i ne podnosimo svjetlo – rekao je Papa i istaknuo – Lakše nam je živjeti u tami, svjetlo nas udara i pokazuje nam ono što ne želimo vidjeti. No još je gore što se oči duše zbog toga što dugo žive u tami, naviknu do te mjere, da na kraju zanemaruju ono što je svjetlo. Gubimo osjećaj za svjetlo, jer smo se navikli na tamu. To nam pokazuju mnogi skandali i korupcija. Korumpirani ne znaju što je svjetlo i ne poznaju ga. I mi kada smo u grijehu, kada se udaljavamo od Gospodina, postajemo slijepi, bolje se osjećamo u tami i tako idemo dalje, ne gledajući, kao slijepci, krećući se kako možemo.

Dopustimo da Božja ljubav, koja je poslala Isusa da nas spasi, uđe u nas; da u nas uđe svjetlo koje Isus nosi, svjetlo Duha Svetoga koje će nam pomoći da stvari vidimo uz pomoć istinskoga Božjega svjetla, a ne pomoću tame koju nam daje gospodar tame. Dvije su stvari danas važne za nas: Božja ljubav u Kristu, u raspelu koje svakodnevno promatramo i pitanje koje si svakodnevno možemo postavljati „hodamo li u svjetlu ili u tami?; jesmo li Božji sinovi ili smo bijedni šišmiši?“ – zaključio je Sveti Otac.

Izvor: (Vatican News – aa)