Michele Raviart; Ariana Anić – Vatikan

Živu Božju riječ valja propovijedati kroz kršćansko svjedočanstvo, zanosno i radosno, kako bi se srušili i najviši zidovi koji odvajaju i isključuju – napisao je papa Franjo u poruci upućenoj španjolskim laicima, u kojoj ih je potaknuo da se zbog toga ne trebaju bojati gaziti putovima, ući u svaki kutak društva, doći do kraja grada, doticati rane ljudi.

Važnost zajedništva

Poruku, koju je poslao kardinalu Ricardu Blàzquezu Pérezu, predsjedniku Španjolske biskupske konferencije, napisao je povodom trodnevnoga kongresa katoličkih laikā u Španjolskoj, koji se održava u Madridu o temi „Božji narod na izlasku“, a koji je završni dio četverogodišnjega pastoralnoga plana započetoga 2016. godine. Dug je to put priprave – primijetio je Papa te spomenuo ljepotu razmjene idejā i iskustava, počevši od različitih stvarnosti u kojima su laici prisutni, kako bi se obogatili i dali da raste zajednica u kojoj se živi.

Izbjegavati iskušenje klerikalizma

Idite i naviještajte evanđelje – Papin je poticaj upravljen laicima, koje je ohrabrio da žive svoj poziv uronjeni u svijet, slušajući, s Bogom i Crkvom, bȉlo svojih suvremenika, naroda. Papa Franjo je, osim toga, pozvao laike da izbjegavaju iskušenja klerikalizma, natjecanja, karijerizma, krutosti i negativnosti.

Božja obitelj

Crkva se Božja trudi ići u susret drugomu, ne sudeći o njemu, ne osuđujući ga, nego pružajući mu ruku kako bi ga poduprla, ohrabrila ili jednostavno kako bi ga pratila u njegovu životu – napomenuo je Papa. Kako bismo to činili, i dosljedno živjeli dar krštenja, bitno je da postanemo svjesni činjenice da smo dio kršćanske zajednice. Nismo bilo koja skupina, a ni nevladina organizacija, nego Božja obitelj pozvana okupiti se oko istoga Gospodina – istaknuo je papa Franjo.

Dati da evanđelje odjekuje Europom

U dan kada se u Crkvi spominjemo svetih Ćirila i Metoda, zaštitnika Europe, misionarski je mandat uvijek aktualan i uvijek nam se vraća jednako snažan kako bismo učinili da uvijek nov glas evanđelja odzvanja u svijetu u kojemu živimo, a posebno u ovoj staroj Europi u kojoj Radosnu vijest guše brojni glasovi smrti i očaja – istaknuo je Papa u poruci španjolskim laicima.

Benedetta Capelli, Ivica Hadaš – Vatikan

Imajte u srcu one koji nas prate na putu života – rekao je papa Franjo danas na misi u Domu svete Marte, kući koju je opisao kao veliku obitelj sastavljenu od suradnika koji svaki dan rade tamo, u srcu Vatikana. Predano i brižno pomažu osobito ako je netko bolestan, i žalosni su ako netko odlazi. Lica, osmjesi i pozdravi, sjeme su koje se sije u srce svakoga – rekao je Papa, osvrnuvši se na odlazak u mirovinu jedne suradnice, te nastojeći zahvaliti i moliti za oproštenje ostale suradnike.

U propovijedi je Sveti Otac govorio o obitelji, ne samo o „ocu, majci, braći, rođacima, djedovima i bakama“, nego o široj obitelji onih koji nas dugo prate na našem životnom putu. Protumačio je kako nakon 40 godina rada u mirovinu odlazi osoba koja je bila dio te šire obitelji. Bit će dobro za sve nas koji živimo u Vatikanu da razmislimo o toj obitelji koja nas prati, a svi vi koji ovdje ne živite, razmislite o mnogima koji vas prate na vašem životnom putu: susjedi, prijatelji, kolege na poslu, kolege na studiju… – rekao je Sveti Otac i primijetio – Nismo sami! Gospodin želi da budemo narod, da budemo zajedno; ne želi da budemo sebičnjaci. Sebičnost je grijeh!

Papa Franjo je podsjetio na velikodušnost mnogih suradnica koje su vodile brigu o onima koji su bili bolesni. Iza svakog imena nalazi se prisutnost, život, kratki boravak koji je ostavio trag – rekao je Papa i istaknuo – Radi se o obiteljskim odnosima koji su mi ostali u srcu. Mislim na Alojziju i Kristinu, na časnu sestru Mariju, našu „baku“ koja je došla kao djevojka i odlučila postati redovnica. Prisjećajući se te svoje velike obitelji, Papa se spomenuo i onih kojih više nema: Miriam koja je otišla s djetetom; Elvira koja je bila primjer borbe za život sve do kraja. Potom se prisjetio i drugih koji su otišli u mirovinu ili rade negdje drugdje.

Sve su to osobe koje su činile dobro i koje je ponekad teško ostaviti – rekao je Sveti Otac i potaknuo – Dobro je da danas sa zahvalnošću mislimo i zahvalimo Bogu za ljude koji su nas pratili na životnom putu. Hvala ti Gospodine, jer nas nisi ostavio same! Istina je, tamo gdje su ljudi uvijek ima problema i ogovaranja, pa i ovdje među nama. Molimo i ogovaramo, činimo obadvije stvari. Ponekad i griješimo protiv milosrdne ljubavi. U obitelji se griješi, gubi strpljenje i potom moli za oproštenje. Želio bih ljudima koji nas prate zahvaliti za strpljivost i moliti ih za oprost zbog naših nedostataka.

Danas je dan za zahvaljivanje i traženje isprike; svatko od nas treba to učiniti prema osobama koje nas prate u životu, jedan dio života, cijeli život… Želio bih iskoristiti ovu priliku kada se opraštamo od Patricije da se zajedno sjetimo zahvaljivati i tražiti ispriku od ljudi koji nas prate. Svatko od nas neka to napravi prema osobama koje ga obično prate. Osobito onima koji rade ovdje u Svetoj Marti želimo reći velika hvala. Hvala i Vama Patricija koja počinjete drugi dio života, drugih 40 godina – zaključio je papa Franjo.

Gabriella Ceraso; Ariana Anić – Vatikan

U prigodi četvrte obljetnice povijesnoga susreta pape Franje i patrijarha Moskve i cijele Rusije Kirila, u Rim je doputovao metropolit Hilarion, predstojnik Ureda za vanjske poslove Moskovskoga patrijarhata. Jučer je, uz kardinala Kurta Kocha, predsjednika Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, govorio na konferenciji, i koncertu, održanima o temi „Sveci – Znakovi i sjeme jedinstva“.

Danas prijepodne ga je u Vatikanu primio papa Franjo, a poslijepodne je metropolit predstavio prijevod knjige „Smrt i uskrsnuće“, posljednji svezak iz niza naslovljenoga „Isus Krist. Život i pouka“. Prije susreta sa Svetim Ocem i na kraju sastanka Mješovite skupine koja se sastala u Vatikanu i razmotrila kulturne i društvene projekte na kojima dvije Crkve rade već četiri godine kako bi ostvarile glavne sadržaje Zajedničke izjave koju su u Havani, 12. veljače 2016. godine, potpisali papa Franjo i patrijarh Kiril, metropolit Hilarion je razgovarao s novinarkom naše radijske postaje.

Prije svega je kazao da grad Rim povezuje sa svetim apostolima Petrom i Pavlom; stoga – kako je rekao – svaki put kad dođemo ovamo pobuđuju se posebni osjećaji jer gotovo možemo dotaknuti staru povijest kršćanstva. Ali, – istaknuo je – povijest se kršćanstva nastavlja, mi smo njezini sudionici i, štoviše, stvaratelji te povijesti.

Točno prije četiri godine u Havani se papa Franjo susreo s patrijarhom Kirilom – podsjetio je metropolit – i to je bio prvi susret u povijesti jednoga rimskog pape i moskovskog patrijarha. Mi taj susret smatramo povijesnim, ne samo zato što je bio prvi te vrste, nego zato što je otvorio potpuno novu stranicu u odnosima između Ruske pravoslavne Crkve i Rimske katoličke Crkve – napomenuo je te dodao da je zadaća Mješovite skupine staviti u praksu ono što su rekli i dogovorili Papa i Patrijarh, a u ovom se trenutku njihov rad temelji na kulturnoj suradnji i suradnji u mješovitim društvenim projektima.

Metropolit Hilarion je potom posebno spomenuo suradnju u humanitarnim projektima na Bliskom istoku te napomenuo da je njihov prioritet pružiti pomoć djeci u Siriji koja su u sukobima teško tjelesno ozlijeđena te ostala bez ruke ili noge. Riječ je o vrlo slojevitom i skupom projektu budući da nam cilj nije samo dati im protezu, nego i organizirati cjelokupnu rehabilitaciju koja će pomoći toj djeci da se ponovno uključe u društvo – istaknuo je metropolit.

Želim da upravo takvi projekti budu u središtu naše suradnje, projekti koji pružaju pomoć onima koji trpe, bolesnima, a posebno djeci, jer vjerujem da su upravo takvi projekti ostvarenje onoga što su Papa i Patrijarh rekli tijekom njihova susreta na Kubi, ali i onoga što Spasitelj Isus Krist traži od nas katolika i pravoslavnih – istaknuo je metropolit.

Na pitanje je li stanje na Bliskom istoku, za koji papa Franjo nastavlja upućivati apele, razlog zabrinutosti i za Rusku pravoslavnu Crkvu, metropolit Hilarion je napomenuo da Ruska pravoslavna Crkva u potpunosti dijeli Papinu zabrinutost, i to je – po njegovim riječima – bio glavni razlog Papina i Patrijarhova susreta održanoga prije četiri godine. Na Bliskom se istoku praktički provodi genocid nad kršćanima – istaknuo je te primijetio da mediji i političari sa Zapada dugo nisu to htjeli vidjeti i govoriti o tomu. Upravo su Papa i Patrijarh bili među prvima koji su upozorili da je takvo stanje opasno, i pokušali su privući pozornost svjetskih medija. Moramo učiniti sve moguće kako bismo očuvali prisutnost kršćana na Bliskom istoku – istaknuo je metropolit.

Osvrnuvši se pak na temu konferencije, „Sveci – Znakovi i sjeme jedinstva“, metropolit je kazao kako svi dobro znamo da grijeh razdvaja, a svetost ujedinjuje. Glavni razlog podjele među kršćanima ponajviše je ljudski grijeh. Naprotiv, iskustvo svetosti sjedinjuje kršćane i to je spomenuto u Papinoj i Patrijarhovoj Zajedničkoj izjavi, posebno u dijelu posvećenom mučenicima. Tertulijan je rekao da je krv mučenika sjeme Crkve – podsjetio je metropolit.

Obje naše Crkve imaju stoljetnu povijest mučeništva, a mogu reći da je XX. stoljeće bilo stoljeće mučenika za milijune vjernika, katoličkih i pravoslavnih – primijetio je. Budući da se progoni kršćana nastavljaju, a stručnjaci kažu da je kršćanstvo najviše progonjena religija, iako je najraširenija, mislim da je sve više potrebna suradnja između katolikā i pravoslavnih. Ja tu suradnju nazivam „strateškim savezom“ između katolikā i pravoslavnih.

Tim izrazom želim reći da ne možemo danas riješiti sve teološke i ekleziološke probleme, ali ništa nas ne sprječava da zajedno radimo i da se osjećamo saveznicima i prijateljima. Za to nam nije potreban nikakav teološki dogovor ili kompromis, pa ni crkveno jedinstvo, nego samo dobra volja. Moramo shvatiti da je budućnost kršćanstva u našim rukama – istaknuo je metropolit Hilarion.

Debora Donnini, Ivica Hadaš – Vatikan

Polagano klizanje u grijeh, relativizirajući stvari i pregovarajući s bogovima novca, ispraznosti i oholosti, jest otpadništvo od vjere – upozorio je papa Franjo danas na misi u Domu svete Marte, govoreći o životu kralja Salomona. Prvo čitanje današnje liturgije govori o Salomonovom odmetništvu od vjere, budući da nije bio vjeran Gospodinu (1Kr 11, 4-13) – rekao je Papa i istaknuo – Naime, kada je bio star, njegove su ga žene natjerale da odvrati svoje srce od Gospodina, kako bi slijedio druge bogove.

Ispočetka kao mlad bio je dobar; od Gospodina je tražio samo mudrost i Bog ga je učinio takvim, do te mjere da su mu dolazili suci i kraljica od Sabe, iz Afrike, s darovima, jer su čuli o njegovoj mudrosti – rekao je Sveti Otac i primijetio – Vidi se da je ta žena bila pomalo filozof i da mu je postavila teška pitanja. Salomon je iz tih pitanja izišao kao pobjednik, jer je znao odgovoriti.

U ono je vrijeme bilo moguće imati više žena, što ne znači da je bilo dopušteno biti ženskar – rekao je papa Franjo i napomenuo – Salomonovo je srce oslabilo, ne zato što se oženio tim ženama; mogao je to učiniti, nego zato što ih je izabrao iz drugog naroda, zajedno s drugim bogovima. Dakle, Salomon je pao u zamku i popustio kada mu je jedna od žena rekla da se ode klanjati Kemošu i Malkomu. To je učinio za sve svoje žene strankinje koje su prinosile žrtvu svojim bogovima.

Jednom riječju, sve je dopustio, prestao je štovati jedinoga Boga – rekao je Papa i objasnio – Iz oslabljenog srca, zbog prevelike naklonosti ženama, u njegov je život ušlo poganstvo. Dakle, onaj mudri mladić koji je dobro molio, tražeći mudrost, pao je do te mjere da ga je Gospodin odbacio. To se otpadništvo nije dogodilo preko noći, nego polagano. I njegov je otac David najmanje dva puta jako sagriješio, no odmah se pokajao i molio za oprost. Vjeran je ostao Gospodinu koji ga je čuvao sve do kraja.

David je plakao zbog svojega grijeha i zbog smrti sina Abšaloma, a kada je prije toga bježao pred njim, razmišljajući o svojem grijehu kada su ga ljudi vrijeđali, ponizio se – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Bio je svet, a Salomon nije. Gospodin mu je dao mnogo darova, no on je sve protratio, jer je dopustio da mu srce oslabi. Ne radi se o grijehu koji je počinjen jednom, nego o upadanju u grijeh. Žene su mu srce okrenule i Gospodin ga je prekorio: „Ti si svoje srce okrenuo od mene!“

To se događa i u našem životu – rekao je papa Franjo i nastavio – Nitko od nas nije kriminalac, nitko od nas ne čini velike grijehe kao što je učinio David s Urijinom ženom. No, opasnost je u polaganom padanju u grijeh koje nas umrtvljuje, jer ne osjećamo i nismo svjesni pada, relativiziramo stvari i gubimo vjernost Bogu. Te su žene bile iz drugih naroda, imale su druge bogove. Koliko puta zaboravljamo Gospodina i ulazimo u pregovore s drugim bogovima kao što su novac, ispraznost i oholost!? To nam se događa polako i ako nema Božje milosti, sve se gubi.

Miješati se s drugim ljudima i naučiti djelovati kao oni, znači postati svjetovni i poganski – rekao je Papa i dodao – Taj polagani pad prema svjetovnosti, naš je težak grijeh. Netko će reći: Svi to čine, nema problema; istina, nije idealno, ali… To su riječi kojima se opravdavamo po cijenu gubitka vjernosti jedinomu Bogu. To su moderni idoli. Razmislimo o tom grijehu svjetovnosti. Što znači izgubiti nevinost evanđelja, Božje riječi i izgubiti ljubav Boga koji je dao život za nas? Ne možemo biti dobri s Bogom i đavlom.

Svi to kažemo kada govorimo o nekoj osobi koja izgleda kao da je dobra s Bogom i đavlom. Međutim, izgubila je vjernost Bogu. To u praksi znači da nije vjerna ni Bogu, ni đavlu. Razmislimo o tom Salomonovom grijehu, o tome kako je pao mudri Salomon kojega je Gospodin blagoslovio, sa svim onim što je baštinio od oca Davida, kako je pao polako, umrtvljen idolatrijom i svjetovnošću, te mu je oduzeto kraljevstvo. Molimo Gospodina za milost da shvatimo kada naše srce počne slabiti i padati, kako bismo se zaustavili. Ako ga budemo molili, Njegova će nas milost i ljubav zaustaviti – zaključio je Sveti Otac.

Alessandro Gisotti; Ariana Anić – Vatikan

Voljena se Amazonija pokazuje pred svijetom u svom svojem sjaju, svojoj drami, svojem otajstvu – tako započinje apostolska postsinodska pobudnica ‘Querida Amazonia’. Papa na početku objašnjava smisao te pobudnice, bogate navodima iz dokumenata biskupskih konferencija amazonskih zemalja, ali i poezije autora povezanih s Amazonijom. Posebno napominje da želi izraziti odjeke koje je sinoda pobudila u njemu, te ističe da nema namjeru ni zamijeniti ni ponoviti Završni dokument, u vezi s kojim poziva da ga se pročita u cijelosti, uz želju da cijela Crkva tako dopusti obogatiti se njime i potaknuti, te da se Crkva u Amazoniji zauzme za njegovu primjenu.

Papa Franjo dijeli svoje „Snove za Amazoniju“, čija sudbina treba zabrinjavati sve ljude, jer – istaknuo je – ta je zemlja i naša. Iznosi stoga četiri velika sna: da se Amazonija bori za pravā najsiromašnijih, da štiti kulturno bogatstvo, da ljubomorno čuva neodoljivu ljepotu prirode, te da kršćanske zajednice budu sposobne zauzeti se i ostvariti u Amazoniji.

Društveni san – da Crkva bude uz potlačene

Prvo je poglavlje pobudnice usredotočeno na „Društveni san“. Ističe da je istinski ekološki pristup također društveni pristup te, iako cijeni „dobar život“ domorodačkoga stanovništva, upozorava na konzervativizam koji se bavi samo okolišem. Snažnim tonom govori o nepravdi i zločinima; podsjeća da je već Benedikt XVI. upozorio na uništavanje okoliša u Amazoniji. Domorodački su narodi – primjećuje Papa – podvrgnuti podjarmljivanju, i to od strane lokalnih vlasti, kao i onih vanjskih. Po Papinu mišljenju gospodarske operacije koje podupiru uništavanje, ubojstva i korupciju zaslužuju ime „nepravde i zločina“. A s papom Ivanom Pavlom II. ponovno ističe da globalizacija ne smije postati novi kolonijalizam.

Glas siromašnih o budućnosti Amazonije

Zbog toliko nepravde Papa u dokumentu potiče na izražavanje nezadovoljstva i traženje oprosta. Osim toga, po njegovu mišljenju potrebne su mreže solidarnosti i razvoja; stoga poziva na zauzimanje sve ljude, uključujući političke vođe. Osvrćući se na osjećaj zajedništva, Papa je primijetio da su za amazonske narode ljudski odnosi prožeti prirodom koja ih okružuje. Zbog toga, kada su primorani iseliti se u grad, to proživljavaju kao pravo iskorjenjivanje. U posljednjem dijelu prvoga poglavlja Papa upozorava na zlo korupcije koje kvari Državu i njezine institucije, te izražava nadu da će Amazonija postati mjesto društvenoga dijaloga, prije svega s posljednjima. Neka glas siromašnih bude najjači glas o Amazoniji – upozorava papa Franjo.

Kulturni san – brinuti se o amazonskom poliedru

Drugo je poglavlje posvećeno „kulturnom snu“. Papa odmah objašnjava da promicati Amazoniju ne znači kulturalno ju kolonizirati, pritom ističe izraz koji mu je drag – „amazonski poliedar“. Valja suzbijati postmodernu kolonizaciju; za papu Franju hitno je potrebno očuvati korijene. Podsjećajući pak na encikliku Laudato si’ i apostolsku pobudnicu Christus vivit, istaknuo je da konzumističko viđenje ljudskoga bića teži tomu da kulture učini homogenima, a to utječe ponajviše na mlade. Od njih Papa traži da se brinu za korijene, da vrate ranjeno sjećanje.

‘Ne’ zatvorenom domorodstvu, potreban međukulturni susret

Papa se potom osvrće na međukulturni susret. I naizgled razvijenije kulture – primijetio je – mogu učiti od narodā koji su razvili kulturno blago ostajući povezani s prirodom. Neka stoga različitost ne bude granica nego most – savjetuje Papa te kaže ‘ne’ potpuno zatvorenom domorodstvu. Posljednji dio II. poglavlja posvećen je ugroženim kulturama i narodima izloženima riziku. U svakom je projektu za Amazoniju, naime, potrebno voditi računa o pravima narodā.

Ekološki san – povezati brigu o okolišu i brigu o ljudima

Treće poglavlje, „Ekološki san“, najizravnije je povezano s enciklikom „Laudato si’“. U uvodu se ističe da u Amazoniji postoji uska veza ljudskoga bića s prirodom. Brinuti se o našoj braći onako kako se Gospodin brine o nama – napominje Papa – prva je ekologija koja nam je potrebna. Briga o okolišu i briga o siromašnima, neodvojive su. Papa potom privlači pozornost na „san od vode“, te spominje Pabla Nerudu i druge lokalne pjesnike. Svojom nam poezijom pomažu osloboditi se tehnokratske i konzumističke paradigme koja guši prirodu.

Slušati vapaj Amazonije; razvoj ima biti održiv

Po Papinu mišljenju, prijeko je potrebno poslušati vapaj Amazonije. Podsjeća da ravnoteža našega planeta ovisi o njegovu zdravlju. Postoje snažni interesi, i to ne samo lokalni nego i međunarodni – primijetio je – Stoga rješenje nije internacionalizacija Amazonije; treba, naprotiv, povećati odgovornost nacionalnih vlasti. Slušajući starosjedilačke narode možemo voljeti Amazoniju, a ne samo koristiti se njome; možemo u njoj pronaći teološko mjesto, prostor na kojemu se Bog očituje i poziva svoju djecu. Posljednji dio III. poglavlja usredotočen je na odgoj i ekološke navike.

Crkveni san – razviti Crkvu amazonskoga lica

Posljednje je poglavlje izravnije posvećeno pastirima i katoličkim vjernicima, te govori o „crkvenom snu“. Papa, naime, poziva da se razvije Crkva amazonskoga lica, i to kroz veliki misionarski navještaj, koji je u Amazoniji prijeko potreban. Po Papinu mišljenju nije dovoljno donijeti „društvenu poruku“. Ti narodi imaju pravo na navještaj evanđelja, inače će svaka crkvena struktura postati nevladina udruga – ističe Papa. Veliki je dio tog poglavlja posvećen inkulturaciji. U evangelizaciji valja voditi računa o vrijednostima koje postoje u domorodačkim zajednicama. Papa govori o društvenoj i duhovnoj inkulturaciji, te ističe da zbog siromaštva brojnih stanovnika Amazonije inkulturacija treba imati snažno socijalno obilježje. Međutim, istodobno valja integrirati društvenu dimenziju s onom duhovnom.

Sakramenti trebaju biti dostupni svima, posebno siromašnima

U dokumentu se potom daju polazne točke za amazonsku svetost te se ističe da je moguće neki domorodački simbol prihvatiti na neki način ne smatrajući ga nužno idolatrijskim. Važan je dio dokumenta posvećen inkulturaciji liturgije. Papa napominje da je već Drugi vatikanski sabor tražio zauzimanje za inkulturaciju liturgije u domorodačkim narodima, a u jednoj noti u tekstu podsjeća da je na sinodi predloženo sastavljanje ‘amazonskoga obreda’. Sakramenti pak – potaknuo je papa Franjo – trebaju biti dostupni svima, a posebno siromašnima. Crkva se ne smije pretvoriti u „carinu“ – istaknuo je Papa pozivajući se na pobudnicu ‘Amoris laetitia’.

Podupirati u zajednicama laike, dati nove prostore ženama

U zajednicama „punim života“ laici – prema Papinim riječima – trebaju imati važnu odgovornost, te valja prihvatiti prinos dan na način žena koji – istaknuo je – produžuje Marijinu snagu i nježnost. Dokument papa Franjo završava molitvom Majci Amazonije. Majko, pogledaj siromašne u Amazoniji, jer se njihova kuća ruši zbog bijednih interesa (…) dodirni osjetljivost moćnih kako bi nas Ti, ako i osjećamo da je već kasno, pozvala spasiti ono što još živi.