LJEŠNJACI

U jednoj bolnici krene doktor u vizitu. Dođe do nekog
kreveta, tamo lezi čovjek, tek operiran, bez zuba. Gleda
doktor u karton kad odjednom čovjek progovori. “Doktove,
hofete vi mavo ljefnjaka?” – pružajući mu punu šaku očišćenih
lješnjaka. Gleda doktor, oce uzet, neće uzet, pa se sažali na
čovjeka, i uzme par lješnjaka i počne grickat.
I tako dok je čitao karton, malo po malo,
pojede on čovjeku sve lješnjake, kao,
sta će njemu kad nema zube, šteta je baciti.
Posto mu je bilo čudno da tip ima lješnjake a nema zube,reče:
“Oprostite, nije moje da se petljam,
ali zašto ne kazete rodbini da vam
donesu hranu koja je malo prilagođenija, vašem stanju
mislim, pa vi ipak nemate zube, a oni vam nose lješnjake.”
“Ma ne, doktove, oni meni donefu fokovadu fa ljefnjafima.”