KRATKA DEVETNICA
– Na jug, prema dolinama života, s vrhunca je pogled kao preko cijeloga svijeta. Neobično je sjediti ondje, gledati i vidjeti cio život. Ljudi dolje u nizini sićušni su kao sitni, jedva vidljivi plamčci, neki samo blijedo svjetlucaju, kao krijesnice u ljetnu noć, drugi svijetle jače, a svi hrle prema sjeveru, prema Stijeni smrti, neki brže, neki sporije, ali se svi pokrenu i bliže se onamo čim se upale. Nalijeću jedni na druge, sudaraju se, guraju jedni druge u smrt, a istodobno se njoj svi približuju neprestano…
….Onda sam išao u planinu u nakani da dokončam život. A kad sam se našao na onoj hridi i kad sam vidio da gotovo i nema mogućnosti da se živ vratim, i kad sam već mislio da je to kraj, za sva vremena, tada mi iskrsnu u pameti da sam cio život samo jurišao, išao naslijepo, neke trideset i dvije godine, ne misleći na kraj, ne misleći da će jednoć doći neizbježni svršetak. Nisam mislio na takvo što. Nisam uopće mislio, nego sam samo jurio i mahnitao, živio kao većina ljudi, kao da će život trajati tisuće godina.
T.Gulbranssen, Vjetar s planine
IZ BIOGRAFIJE:
GULBRANSSEN TRYGVE (1872-1956), suvremeni norveški pisac. Svojom trilogijom I vječno pjevaju šume, Vjetar s planine i Nema puta naokolo stekao je svjetsku slavu i brojna priznanja. Likovi njegove norveške domovine isklesani su tako živo i plastično da su nezaboravljivi. Nastavlja živjeti u srcima čitalaca neuništiv kao stoljetne šume norveških krajolika. Pisac, nadahnut duhom Evanđelja, postaje navjestitelj velike Kristove dobrote, koja je kao ništa drugo u životu kadra osvajati ljude i povezivati ljudska srca: “Ima neka moć u dobrim ljudima. Oni su jaki ne samo za života nego i poslije smrti.”
IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.
urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević
