UMRLIM PRIJATELJIMA

54
FOTO:Krešo Ćepo

„o klasje moje iza golih brda!“

Herceg – zemlje ponosa i jada,

zemlja žedna kiše ostade tvrda

raspuknuta zjapi ne imavši hlada

 

lijepo je bilo biti s vama

u ozračju boli i ljepoti nade,

zagrljaju čvrstom svjetlost i tama

sudbonosno oštro što mir nam krade

 

bili smo tako blizu, tako daleko,

žareći ljubav nevinu i čistu,

stvarajući ozračje puno i meko

kao kaplje na zelenom listu

 

uspomene žare, gore i plamte

kao vapaj što u nebo para

dok moje ruke strašni vrtlog pamte

a srce ćuti, plamti i kara

 

trebao sam biti darežljiv više

razdrljenih grudi priviti vas snažno

vidati vam rane snagom kiše

u noćima tamnim voljeti odvažno

 

umrli ste ponizno i plaho

i spavate pod plaštem sudbine

želim vam mir, snažno i lahko

nek’ pod njenim plaštem i umine

 

i ja ću umrijeti jednom

i želim ponijeti rukovet cvijeća

i bit’ ću u grobu lednom

obasjan svjetlom posmrtnih svijeća

 

bit ćete mi odabrani suci

u svjetlu milosti Isusa Krista

doći će kraj ovoj teškoj muci

kad njegova svjetlost zablista

 

nestat’ će ova dolina suza

njegovim dolaskom slave i moći,

nestat’ će naša silueta što puza,

milosti uskrsnuća ćemo poći

 

hvala Isusu pobjedniku smrti,

grmi nebo u tisuću boja,

jer on će konačno glavu strti

sotoni i svima njegovog soja

 

Krešo Čepo

(rođ. 1950, Tihaljina, Hercegovina – BiH)

PODIJELI