Blaženi Bartolo Longo, talijanski odvjetnik, dominikanski trećoredac, utemeljitelj ustanova za djecu zatvorenika i kongregacije Kćeri svete krunice, rodio se 10. veljače 1841. u Latianu (provincija Brindisi, Puglia). Sin liječnika Bartolomea Longa i Antonije Luparelli, s 10 godina ostao je bez oca. Odgojen u katoličkom duhu, školovao se do 1858. kod redovnika pijarista. Bio je odličan učenik, a isticao se u književnosti, govorništvu, mačevanju, plesu i glazbi (svirao je glasovir i flautu). Živahan mladić nemirnog duha, upisao je 1861. studij prava u nedalekom Lecceu, prekinuo ga i zatim ga 1864. dovršio u Napulju. Nakon diplome započeo je uspješnu odvjetničku karijeru. Na sveučilištu u Napulju Bartolo se susreo s profesorima i kolegama koji su njegovu vjeru stavili na tešku kušnju. Mnogi su profesori bili protivnici kršćanstva, a kolegama je najvažnija bila zabava. U Bartolu su se tada produbile mnoge dvojbe, a on je potražio odgovore u spiritizmu, okultizmu i sotonizmu. Izrugivao se Crkvi i demonstrirao protiv pape. Kako bi poboljšao svoje sposobnosti spiritističkog medija, podvrgao se dugim gladovanjima pa se razbolio i pao u tešku fizičku i psihičku depresiju. Tada je susreo uglednog profesora iz svojeg zavičaja, Vincenza Pepea, koji mu je pomogao u nalaženju pravog puta. Bartolo se ispovijedio 29. svibnja 1865. ocu dominikancu Albertu Radenteu i nakon toga je krenuo od početka. Prosvijetlila ga je snaga uskrsnog otajstva i odlučio je radost tog ponovnog otkrića prenijeti svojim dotadašnjim prijateljima koji su ga dočekali uvredama i pogrdama. Bartolo je to ponizno prihvatio jer se želio iskupiti za svoju neslavnu prošlost. Postao je 25. ožujka 1871. dominikanski trećoredac. Preselio se 1872. iz Napulja u nedaleki gradić Pompei. Jednog dana, dok se s tugom prisjećao svoje žalosne prošlosti, čuo je glas koji mu je rekao: „Ako se želiš spasiti, širi pobožnost krunice. Učiniš li tako, bit ćeš spašen. Gospa ti to obećava.“ Bartolo je spremno i odlučno odgovorio: „Neću otići iz ovog kraja, a da prije ne raširim tvoju krunicu.“

Život mu je napokon zadobio konkretan cilj. Postao je vjeroučitelj, aktivan u župi, organizator pučkih vjerskih proslava, a 1875. pokrenuo pučke vjerske misije, posvećene molitvi krunice. Uz pomoć prijatelja započeo je 1876. gradnju crkve Blažene Djevice od Svete Krunice u Pompejima (Santuario della Beata Vergine del Rosario di Pompei). Ta je crkva dovršena 1891. i postala omiljenim hodočasničkim svetištem, u kojem su se događala čudesna ozdravljenja. Papa Leon XIII. proglasio ju je 1901. bazilikom, a danas u nju dolazi svakodnevno oko 10 tisuća hodočasnika. Bartolo je od 1885. bio oženjen groficom Mariannom Farnararo De Fusco (1836-1924), koja mu je pomagala u svim njegovim podvizima. Usrdno je vodio brigu o siročadi i pokrenuo Ustanovu za djecu zatvorenika. Osnovao je 1887. sirotište za djevojčice, a 1892. počeo graditi dom za djecu zatvorenika. Djeci je omogućio obrazovanje, a usput pozitivno djelovao i na njihove roditelje. Longovi protivnici pokušali su kojekakvim glasinama i klevetama uništiti njegovo djelo. Franjevac, otac Ludovico da Casoria (proglašen svetim 2014), savjetovao mu je tada da svoje ustanove i svoje cjelokupno djelo preda na upravljanje papi Piju X. Službenim dokumentom od 12. rujna 1906. Ustanova iz Pompeja (Opera di Pompei) postala je papinska. Pio X. cijenio je Bartola Longa koji ga je, tada već osamdesetgodišnjak, za jedne audijencije upitao: „Sveti oče, mogu li sada počinuti u miru?“ Papa mu je odgovorio: „Ne, dragi naš Bartolo. Vi ne smijete počinuti, valja Vam raditi!“ Tako je on nastavio raditi i uspio dovršiti svoj posljednji projekt, kojim je ostvario plan pomaganja djeci u nevolji. Utemeljio je 1922. Institut za kćeri zatvorenika, povjeren sestrama dominikankama, Kćerima svete krunice (Suore Domenicane Figlie del Santo Rosario), koje je utemeljio 1897. Bartolo Longo preminuo je u Pompejima na današnji dan, 5. listopada 1926, a pokopan je u kripti bazilike uz suprugu Mariannu. Ostavio je iza sebe brojna djela koja su njegovi nasljednici potom preuzeli i nastavili. Svetu krunicu uspio je proširiti čitavim svijetom. Bio je poznat i kao „Brat Krunica“ („Fratel Rosario“). Njegovo djelo je zaziv Blaženoj Djevici Mariji od Krunice koji se 8. svibnja, kao i na prvu nedjelju u listopadu, posvuda moli u istom trenutku. Papa Ivan Pavao II, koji je hodočastio u Pompeje, proglasio je „apostola krunice“ Bartola Longa 26. listopada 1980. blaženim. I papa Benedikt XVI. posjetio je 2008. svetište u Pompejima i tada blaženog Bartola Longa usporedio sa svetim Pavlom koji je također jedan dio svojeg života bio neprijatelj Crkve. Pompeje je 2015. pohodio i papa Franjo.

Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI