“I naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u granicama zakonitosti pravne države, zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete, stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko, stoga ponavljam ono što sam kazao nedavno i u Petrinji. Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu. Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegovoga. Ako je ubio moga oca, brata, sestru… ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre… To je Evanđelje! Možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog POBJEDE! To moraju biti naša načela, to moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve zmaja (sotone).”
Evanđeoska poruka ljubavi kardinala Franje Kuharića izrečena na Veliku Gospu u Mariji Bistrici 15. 08. 1991. god.
Početak rata bio je težak, rat je bio hrvatskom narodu nametnut i nismo imali oružja. Hrvatska se branila s lovačkim puškama, onaj tko je imao lovački karabin ili kalašnjikov taj je bio sretan. Srpski pobunjenici su imali puno oružja a imali su četvrtu europsku vojnu silu iza sebe tadašnju JNA koja se otvoreno svrstala na stranu pobunjenih Srba. Nakon pada vojarni JNA Hrvati su ojačali a hrvatska vojska 1995. je postala sila koja je bila spremna vratiti okupirani dio u sastav Republike Hrvatske tj. u međunarodno priznate granice. Cijelo vrijeme rata uz Hrvate je bila Blažena Djevica Marija i Isus koji su pomogli Hrvatima da ostvare pobjedu. Krunica koju je nosio skoro svaki branitelj oko vrata postala je simbol Domovinskoga rata. Vratio bi se na riječi blagopokojnog kardinala Franje Kuharića “Naše rodoljublje mora biti kršćansko.” što su hrvatski vojnici i pokazali u Domovinskome ratu a osobno kao sudionik Domovinskoga rata mogu navesti mnoge primjere gdje smo kao vojnici postupili u skladu s kršćanskim načelima i u skladu s Deset zapovijedi Božjih. Evo podijelio bi s vama jedno kratko svjedočanstvo prilikom oslobođenja Hrvatske Kostajnice u akciji “Oluja”.Nakon oslobođenja Hrvatske Kostajnice zatekli smo razrušenu Katoličku crkvu sv. Ante, bila je hrpa ruševina, porušene su bile i neke hrvatske kuće.Vojska se smjestila po kućama a dio vojnika je otišao prema Dvoru na Uni. Jedan čovjek ( Hrvat) , ušao je u kuću i zamolio nas je da slučajno nebi nešto uzeli ili ne daj Bože uništili ili opljačkali. Upitao sam ga:”Čija je to kuća?” On mi je odgovorio: “Od kuma koji je najvjerovatnije pobjegao u Srbiju. Upitao sam ga: “A gdje je tvoja kuća?”, a on mi je pokazao rukom prema hrpi ruševina. Ovo svjedočanstvo je primjer živoga Evanđelja, upravo ono što je u svojoj propovijedi na Veliku Gospu 1991. propovijedao blagopokojni kardinal Franjo Kuharić “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu….dapače čuvat ću je.” Zatim smo krenuli prema Dvoru na Uni i usput smo ulazili u razrušena i spaljena Hrvatska sela i mogli smo vidjeti razrušene hrvatske kuće i razrušene Katolike Crkve. Prizori su bili kao u horor filmovima jer su odisali duhovima mržnje i zla prema Hrvatima i Katolicima. Što mržnja može učiniti to se moglo vidjeti kod onih koji su rušili i palili Katoličke Crkve i hrvatska sela. U Dvoru na Uni su se odvijale žestoke borbe i tu su i hrvatski vojnici imali svojih poginulih ali nakon oslobođenja Dvora na Uni ispred Pravoslavne Crkve je postavljena straža. Hrvatska vojska je stražarila ispred Pravoslavne Crkve kako netko od vojnika nebi iz osvete bacio bombu ili napravio neko drugo zlo. Kao katolik i kršćanin znao sam od početka da će Srbi izgubiti rat jer su rušili vjerske objekte, Katoličke Crkve, pljačkali su nedužne, silovali žene, iživljavali se nad zarobljenicima a to sve što su činili nema veze s Bogom nego s vragom a u narodu se kaže: “Tko sa vragom tikve sadi od glavu mu se razbiju.” Dok je naš blagopokoni kardinal Kuharić propovjedao i poticao na Evanđeoski život i dok je poticao hrvatske vojnike da i u ratu budu ljudi i da ne mrze,da se ne osvećuju. Dok je blagopokojni kardinal Franjo Kuharić pozivao na mir i na opraštanje pojedini predstavnici SPC su otvoreno zazivali rat i mržnju pa se možemo sjetiti i govor gornjokarlovačkog episkopa Nikagora “Koga to šalje Kohl kada nema nikoga ovde? I Gencher? Amerika? I Europa da sudi Jugoslaviji, sprskom narodu u Srbiji,njegovim krajinama? Tko je taj mirotvorac koji miri Srbe i Hrvate te vekovne neprijatelje…” I blagopokojni kardinal Franjo Kuharić i episkop SPC Nikagora su predstavnici Kristove Crkve ali dok je kardinal Franjo Kuharić Hrvate pozivao da žive Evanđelje gornjokarlovački episkop je pozivao na otvorenu mržnju. Na Domovinski rat se pokušavala baciti ljaga, od žrtve se pokušalo napraviti agresora, pobjediničku akciju “Oluja” koju proučavaju i u Pentagonu pokušali su oblatiti kao zločinačku akciju i zločinački poduhvat. Bili su progonjeni i zatvoreni hrvatski generali i branitelji ali istina je pobjedila, ljubav, mir i vjera u Boga koju su naši generali imali u srcu. Pravda je spora ali je dostižna, pobjedila je istina i generali su oslobođeni, akcija “Oluja” je čista vojnoredarstvena akcija koja će u povijesti ostati vječno kao pobjednička akcija koja je hrvatskom narodu donjela slobodu, generali i branitelji su stvorili hrvatsku državu i ostati će vječno zapisani u povijesti kao časni i hrabri ljudi s kojim se Hrvati trebaju ponositi a oni koji su htjeli mijenjati povijest i koji su htjeli oblatiti Domovinski rat i generale neće služiti na čast i neće biti primjer mlađim generacijama.
Neka Hrvatska živi vječno!
Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!
BOG I HRVATI!
branitelj i sudionik akcije Oluja,
podaci poznati uredništvu portala PUT,ISTINA I ŽIVOT
