SVEĆENIKOVA MOLBA

5

Svećenikova molba: 10 točaka vlč. Odilona u ime svećenika diljem svijeta

Uz Veliki četvrtak, dan Gospodinovog oproštaja od svojih učenika, obilježava se i Dan svećenika, jer je Isus na Posljednjoj večeri ustanovio svećenički red. Na početku vazmenoga trodnevlja, Kršćanska sadašnjost stoga je snizila cijene niza izdanja na temu svećeništva. Akcija traje od 1. do 15. travnja, a snižena izdanja potražiti se mogu u rubrici Akcije.

Među knjigama sniženima 20 % – 30 % nalazi se i knjiga vlč. Odilona Singboa, Evanđeoske mrvice za unutarnju ekologiju, iz koje izdvajamo prigodni ulomak:

Svećenikova molba

Tri najsvetija i najsudbonosnija dana, ne samo nas vjernika katolika, već cijelog čovječanstva dani su vazmenog trodnevlja. Za nas ti dani imaju posebno značenje i pozivaju nas na posebnu odgovornost i sabranost. […]

Htio bih da ostanemo na trenutak u obiteljskom ozračju u kakvom su bili Isus i njegovi učenici. Obitelj je mjesto gdje svatko nastoji biti to što jest, nastoji ne glumiti. U obitelji se svađamo i pomirimo se. Tražimo oprost za propuste i neugodne izgovorene riječi. Upravo u tom duhu – povezujući sve što je Isus učinio na Veliki četvrtak za sve nas – želim u deset točaka podijeliti s vama ove misli. Ovo želim izreći u ime svih svećenika diljem svijeta i to u poniznosti i iskrenosti.

Prvo, apostoli su na Veliki četvrtak međusobno raspravljali o tome tko je najveći. Ponekad možete steći dojam kod nas svećenika da je naše ponašanje više u duhu onog o čemu su apostoli raspravljali: tko je najveći, a to znači čežnju za vlasti, za položajem. Osjećaj važnosti do mjere zanemarivanja malog čovjeka. Molim vas kao braću i sestre, kada god primjećujete takvo ponašanje – upozorite nas i oprostite nam!

Drugo, Isus „odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.” (Iv 13,4-5) Vjerujem da ste u iskustvima s nama često primijetili da nam ponekad teško pada ponizno služenje, da se možda više bavimo onima koji dijele naše mišljenje, nego onima koji su protiv nas. Da smo ponekad ili gotovo uvijek više s mladima, čime zanemarujemo da nas i stari, nemoćni, čekaju ne da im doslovno peremo noge nego da ih barem tješimo riječima Spasitelja i blizinom. Da, i tada kad primjećujete da nismo tu za sve vas jednako, oprostite nam!

Treće, nema sumnje da nitko od vas ne dolazi u crkvu svake nedjelje samo iz nekog duha poštivanja puke tradicije, nego očekujete s pravom riječ koja će vas ohrabriti za daljnji hod kroz život. No, često ste možda izašli iz crkve razočarani jer niste čuli riječ koju ste očekivali, a čuli ste ono što niste htjeli, odnosno nešto što ne priliči svećeniku. Zbog toga, molim vas, oprostite nam!

Četvrto, […] možda ste često stekli dojam da smo više kleknuli pred velikanima ovog svijeta, pred materijalnim dobrima, pred bogatašima, nego pred Bogom i vama vjernicima. Da smo ponekad nevoljko obavljali službu pranja nogu obespravljenima, osamljenima, siromašnima, ako smo uopće obavljali. Možda niste primijetili na našim licima da zaista vjerujemo u čudo euharistije i drugih sakramenata. Stoga, od srca vas molim, oprostite nam.

Peto, […] ponekad možda imate dojam da mnogi svećenici više vide smisao svojeg poslanja samo u gradnjama ili pak možda misle da su najvažniji pastoral mase, profesionalno izgovaranje lijepih i pobožnih riječi bez duha i osobne prisutnosti u tim riječima, sladunjavi prikaz zahtjevne, ali spasonosne Isusove poruke ljubavi. Što reći na sve to, nego oprostite nam!

 

Šesto, vjerujem da ste s pravom ponekad očekivali da svećenici budu dobri organizatori, dosljedni menadžeri, vizionari i duhovnici. Vjerujem da ste ponekad očekivali da vam jasno kažu što vam je u životu činiti. I tada ste uistinu bili razočarani. Dopustite da vas opet zbog svega toga zamolim da nam oprostite.

Sedmo, često ste s pravom očekivali da su svećenici pedagozi vašoj djeci, da su stručnjaci za vaše obiteljske probleme, […] da budu blagi i milosrdni u ispovjedaonicama, da budu jako dobro obrazovani ljudi koji imaju jasan odgovor na sve moralne dileme, da moraju biti svima sve, […] da su čitači, propovjednici, pjevači, električari, stolari i sl., da zapravo moraju biti majstori za sve. Često ste s pravom bili razočarani kada vidite da nismo baš na visini zadatka. Stoga, braćo i sestre, oprostite nam!

Osmo, često ste se možda pitali: do kad ćemo morati trpjeti istog ili iste svećenike u našim župama? Kad će ih napokon biskup premjestiti da nam sljedeći svećenik bude bolji? Ili pak molite da vam biskup ne dira župnika, da bude što duže tu. U ime Crkve vas molim, oprostite nam!

Deveto, htio bih vas – uz sve navedene probleme nas svećenika – podsjetiti na sljedeće: svećenik kojem svi žele reći svoje probleme, ostaje onaj koji često nema kome reći svoje. […] Svećenik koji prinosi žrtvu za sve i koji moli za sve, često ostaje bez molitve drugih. Svećenik [je], doduše, okružen mnogim ljudima, ali zapravo u strogom smislu on ostaje sam. […] Svi misle da se Bog brine o njemu, stoga se nitko ne treba brinuti za njega. Molim vas, primijetite ovo: onaj koji vam svake nedjelje propovijeda Božje evanđelje isto je ČOVJEK koji vas treba i da bez vas njegova služba nema nikakva smisla.

Deseto, znajte ovo: bez obzira na vaša opravdana razočaranja, svećenici vas vole i žele vaše vječno spasenje, ponekad više nego što ga želite sami za sebe. Želim obnoviti našu želju da i dalje služimo vama, župnim i drugim zajednicama, moleći vas za oprost za trenutke naših slabosti, ali uvjeravajući vas da nam je zaista stalo do vas i da svaki dan molimo za vas. I vi molite za nas da budemo bolji. Da se ne uzvisujemo u dobru koje ponekad činimo i da se ne ponizujemo u zlu koje možda često činimo. I kako kaže papa Franjo: „Svećenici su poput zrakoplova: vijest je samo kada padnu, no ima ih toliko koji lete. Mnogi kritiziraju, a malo ih koji mole za njih.

Knjiga vlč. Odilona, Evanđeoske mrvice za unutarnju ekologiju, može se pronaći uz ostale naslove na akciji ovdje.

PODIJELI