Sve dođe na svoje

340

Hvaljen Isus i Marija!

Imam 28 godina. Moje svjedočanstvo možda i nije tako posebno jer sam vjernik od malih nogu.
Moja priča počinje kada sam imala 8 godina, točnije prije 20 godina – oboljela sam od meningitisa u 2. razredu osnovne škole. Bila sam 3 mjeseca u komi.
No, tu ne prestaju moji problemi – u 5. razredu dobila sam epilepsiju i društvo me odbacilo. Svi su mi se smijali, no znala sam uvijek da ima netko tko je imao plan sa mnom čim sam se rodila, da nikad neće dignuti ruke od mene, a to je Bog. On je uvijek bio uz mene, jedini prijatelj koji me saslušao, koji je uvijek imao strpljenja za mene.
Upravo zato sam sa svojih 17 godina kad je bolest polagano prolazila, počela redovito odlaziti u crkvu, davati Mu svoje slobodno vrijeme. Od puta kojim sam krenula, dobila sam samo dobro: nema ničeg lošeg, postala sam samo bolja osoba, počela sam cijeniti sebe, zavoljela sebe, jer Bog me takvu htio, upravo takvu kakva jesam, sa svojim vrlinama i manama.
Godine su prolazile, upoznala sam sadašnjeg zaručnika – nisam znala ni tko je ni što je, zaljubila sam se u njegovu dobrotu, ne u fizički izgled. Mnogi me pitaju što sam vidjela u njemu, ali on je meni moj centar svijeta. Prolazile su godine. Od svog momka sam dobivala pažnju i ljubav i bila sam sretna, baš kao i sada.
Prije 2-3 godine, kada sam upoznala njegove roditelje, priča se okrenula, sve je krenulo u krivom smjeru. U tim trenucima bih uhvatila krunicu i molila, ali ne bi se ništa dogodilo. Naravno, Bog ne daje odmah odgovor na molitve već treba vremena i treba bit uporan, otvoriti srce i dati se u potpunosti Gospodinu. Tako sam molila 5 godina da se srede stvari između njegovih roditelja i mene. Nakon tih pet godina upoznali su moje roditelje. Ubrzo ćemo se vjenčati, ljubav je pobijedila. Ono što je posebno važno ostavila sam za kraj. Nakon 5 godina mojih molitvi Bog mi je dao još jedan veliki dar: moj se zaručnik obratio i želi postati katolik.
Hvala i slava Gospodinu, velika su djela Njegova.
Nives

PODIJELI