Baci na Gospoda breme svoje … (Psalam 55:22)
Moramo prepoznati razliku između tereta koje je ispravno nositi i tereta koji su pogrešni. Nikada ne bismo trebali nositi terete grijeha ili sumnje, no postoje opterećenja koja je nam je Bog stavio i koja ne namjerava skinuti s nas. Bog želi da ih vratimo natrag na Njega – da doslovno “(pre)bacimo svoje breme” koji nam je dao “na Gospoda …” Ako krenemo služiti Bogu i obavljati Njegovo djelo, ali pri tome izgubimo kontakt s Njim, osjećaj odgovornosti koji nas prožima bit će svladavajući i poražavajući. Međutim, ukoliko Bogu jednostavno vratimo teret koje nam je stavio, On će ukloniti taj neizmjerni osjećaj odgovornosti, zamjenjujući ga pri tome sviješću i razumijevanjem Njega i Njegove prisutnosti.
Mnogo je Božjih slugu krenulo služiti Bogu s velikom odvažnošću i s pravim motivima, no, bez prisne zajednice s Isusom Kristom, ubrzo su poraženi. Ne znaju što učiniti sa svojim teretom, a to ih čini iznurenima. Drugi će to vidjeti i reći: “Kakav tužan kraj nečega što je imalo tako sjajan početak!”
“…svoj teret bacite na Gospoda …” Sve ste to podnosili, ali jedan kraj morate hotimično vratiti i staviti na Božje rame. “… na Njegovom će ramenu biti vlast” (Izaija 9: 6). Predajte Bogu kakav god teret vam stavio. Nemojte ga samo baciti sa strane, već Mu ga prebacite, te i sebe smjestite tamo skupa s tim. Tada ćete uvidjeti kako je vaš teret olakšan sviješću zajedništva. No međutim, vi se nikada ne biste trebali pokušati odvojiti od svog tereta.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Jesam li spreman odreći se mazohističkog samostalnog nošenja tereta i podijeliti ga, vraćajući tj. prebacujući i stavljajući jedan kraj na Isusovo rame? Imam li prisnost drugarstva s Isusom?
