Sveta Crkva Katolička danas se spominje srijemskih mučenika. Sigurno se zna da se kršćanstvo tijekom III. stoljeća počelo širiti i razvijati i po rimskoj pokrajini Panoniji. Širili su ga radnici, trgovci i vojnici, koji su uglavnom s Istoka dolazili u ove krajeve. Tako su već u to doba postojale biskupije u gradovima: Sisku, Vinkovcima i Osijeku. No naročito je bilo poznato biskupsko sjedište u Sirmiju, današnjoj Srijemskoj Mitrovici. Kako drugdje tako i u Panoniji imamo sigurnijih podataka o kršćanstvu iz vremena krvavih progona, osobito za cara Dioklecijana. Upravo u gradu Sirmiju i okolici posvjedočilo je Kristovu vjeru više kršćanskih mučenika. Najpoznatiji su: sirmijski biskup sv. Irenej, poginuo 6. travnja, đakon Demetrije, po kojem je grad Mitrovica dobio kasnije ime. Novija su istraživanja utvrdila da je on bio đakon biskupa Ireneja te da je poginuo tri dana poslije svoga biskupa, tj. 9. travnja. Osim toga, mučeno je sedam kršćanskih djevica, tribun kopljanikâ Urzicin, vrtlar Sinerot; u Sirmiju je poginuo kao mučenik singidunski svećenik Montan sa svojom ženom Maksimom i lektor Hermogen. Pet kipara koji su radili u fruškogorskim kamenolomima: Klaudije, Kastorije, Simforijan, Nikostrat i Simplicije – kao kršćani nisu htjeli klesati kip boga Eskulapa i tako su odbili naredbu samoga cara Dioklecijana. Zbog toga su živi bili zatvoreni u olovne sanduke i bačeni u rijeku Dunav. No najslavnija je srijemska mučenica sv. Anastazija. Ona je na Božić 304. godine u Sirmiju spaljena na lomači. Kroz plamen ognja ušla je u vječnu božićnu radost neba. Nekoć se prije liturgijske obnove u drugoj božićnoj misi slavio njezin spomen. Grad Zadar, kome je zaštitnica, a koji je pohrvaćenim imenom zove Stošija, veoma je svečano slavi 15. siječnja. Za seobe narodâ u VII. stoljeću tjelesa su srijemskih mučenika ponajviše prenesena u Italiju, gdje ih sahraniše po raznim crkvama. Tijelo sv. Anastazije dospjelo je u Carigrad, a tijelo sv. Hermagore u Akvileju. Tjelesa petorice fruškogorskih kipara prenesena su u Rim. U đakovačkoj biskupiji slavi se danas zajednički blagdan svih srijemskih mučenika. Taj je blagdan, kao i uopće štovanje srijemskih mučenika, dobio na vrijednosti otkada je đakovački i srijemski biskup Ćiril Kos, nalazeći se 15. siječnja 1976. u Zadru na proslavi Sv. Stošije, zamolio kod svečane koncelebracije zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka da bi dao dio svetačkog praha sv. Anastazije Srijemskoj Mitrovici – i otkako je došlo do ispunjenja te molbe 24. listopada iste godine. U malom srebrnom relikvijaru u petak 22. listopada moći sv. Anastazije bile su najprije donesene u Đakovo, gdje su kod večernje koncelebracije u katedrali pokazane svećenstvu i vjernicima. Tako je na putu u njezin rodni grad bilo omogućeno Božjemu narodu biskupskoga grada Đakova da sv. Anastaziji, srijemskoj Mučenici, iskaže svoju počast. U pozdravnoj besjedi biskup Kos zahvalio se nadbiskupu Oblaku, koji je predvodio koncelebraciju, te među ostalim istaknuo ovo: »Dok je biskup Strossmayer gradio svoju katedralu, bio je providencijalan i velik. U tom je kamenu i u tim natpisima napisao one događaje koji će se zbiti stotinu godina nakon njegove smrti. Podsjećam vas večeras na sliku u katedrali na kojoj Isusa skidaju s križa. Na toj slici uz biblijske osobe, koje su sudjelovale u tom sudbonosnom trenutku spasenja, nalaze se s lijeve strane sv. Ćiril i Metod, slavenski apostoli, a onda kraj njih dva Dalmatinca: sveti Kajo, papa, koji je umro god. 296., dakle, samo osam godina prije smrti sv. Anastazije, i drugi Dalmatinac, poznati bibličar sv. Jeronim, crkveni naučitelj, koji će se roditi 36 godina po smrti sv. Anastazije. Uz ta dva Dalmatinca stoje dva srijemska biskupa: sveti Andronik, učenik sv. Pavla, i sveti Irenej, prvi povijesno utvrđeni biskup srijemske biskupije, čiju su baziliku i nadgrobnu ploču otkrili arheolozi 18. kolovoza ove godine. I tako je Strossmayer na ovoj slici znakovito pokazao dalmatinske i panonske mučenike i svece te tako na slikovit način označio vezu sjevera i juga, pa na neki način i predoznačio vezu Zadra i Solina s Đakovom i Mitrovicom. Svi su oni propovijedali Riječ, svi su oni životom svjedočili za Božju Riječ i, utjelovivši je u svoje živote, potvrdili je svojom mučeničkom smrću. Svetu Stošiju štuje Carigrad i Rim, štuje Istok i Zapad. Ona je svetica jedinstva Crkava, ona treba da bude svetica jedinstva i zajedništva naših biskupija. Posebno u današnjoj svečanosti Zadra i Đakova, odnosno zadarske i đakovačko-srijemske biskupije…« Povodom prijenosa moći sv. Anastazije zadarski je nadbiskup Marijan Oblak 24. X. 1976. u Srijemskoj Mitrovici izrekao zanosnu propovijed u kojoj ovako veliča svetu mučenicu: »Meni, najmanjemu, dana je ova milost da ovoj crkvi đakovačkoj i srijemskoj danas u ovu njezinu župu Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, donesem iz Zadra u Srijemsku Mitrovicu moći svete Anastazije, mučenice. Sv. Anastazija je Srijemkinja, Mitrovčanka, građanka slavnoga Sirmiuma, prijestolnice rimskoga Ilirika, drevnoga kršćanskog središta Panonije. U Sirmiju je veoma rano, usred poganskoga svijeta, posijano sjeme Isusove radosne evanđeoske vijesti. Ono je izraslo i dozrelo u živu, svetu i svjedočku Crkvu. Potvrda su tome njezini sveci i Mučenici. Kad je stari Sirmium bio razoren, na njegovim je ruševinama podignut novi grad, Mitrovica, prozvan imenom svoga mučenika sv. Dimitrija. U toj je sirmijskoj crkvi, usred poganskoga društva, Anastazija (mi je u Zadru skraćenim i pohrvaćenim imenom zovemo Stošija) vjeru u Isusa Krista upoznala, prihvatila, živjela i mučeništvom posvjedočila. Ona je na Božić 304. godine, za vrijeme progona cara Dioklecijana, ovdje u sadašnjoj Mitrovici spaljena na lomači. Kroz plamen ognja ušla je u vječnu božićnu radost Neba. Na dan Isusova porođenja ona je doživjela svoj nebeski rođendan i ostvarila u punini poziv svoga krsnog imena. Suobličena Isusu Kristu u mučeništvu postala je prava Vazmenka – Uskrsnica. I tako je svojim životom i mučeništvom na sebi združila Isusovo otajstvo utjelovljenja i rođenja s otajstvom njegova trpljenja, smrti i uskrsnuća. Anastazijina se slava i štovanje iz njezinoga Sirmiuma, gdje joj je bila podignuta prva crkva, prenose najprije u Carigrad, a odatle u Rim. U tima dvama najvažnijim središtima onoga vremena Mučenici Anastaziji podižu se prekrasne bazilike. Sam papa je dolazio na Božić u njoj slaviti zornicu, drugu božićnu misu na spomen Stošijina mučeništva. Anastazijino je ime, uz ime najpoznatijih ranokršćanskih mučenica, upisano u Rimski kanon i uneseno u Litanije svih svetih. kršćani su pred provalom barbarskih naroda Huna i Avara moći mučenika prenijeli na sigurnije mjesto. Tako je mučenički prah sv. Anastazije donesen u Carigrad. Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade biskupu zadarskome Donatu za postignuti mir izmedu Karla Velikoga i Bizanta, poklanja mu 810. godine moći svete mučenice Anastazije. Otada grad Zadar u svojoj katedrali, dotada posvećenoj sv. Petru, apostolu, a od tada svojoj zaštitnici sv. Stošiji, s poštovanjem čuva sažgane ostatke svete mučenice i pobožno ih časti. Pred četiri dana, 20. listopada 1976. godine, otvorio sam uz dužno poštovanje, u prisutnosti svoga generalnog vikara, prepozita Stolnog kaptola, kancelara nadbiskupije i župnika katedrale, olovnu kutiju, pohranjenu u kamenom sarkofagu što ga je dao načiniti sveti zadarski biskup Donat, donositelj svete relikvije iz Carigrada u Zadar, i izvadio sam dio svetoga mučeničkoga praha sv. Anastazije da ga poklonim i donesem vama. Sv. Anastazija danas se u slavlju vraća u svoj Srijem i u svoju Mitrovicu. vraća se kao milost velikih, ovogodišnjih naših jubileja, 1300. godišnjeg spomena našega krštenja i 1000. obljetnice crkve Gospe od Otoka u Solinu, što je dade sagraditi Zadranka, hrvatska kraljica Jelena. vraća se da bude sveti luk što u jedno spaja našu kršćansku prošlost i sadašnjost, žubor jadranskih žala i šuštanja klasova srijemskih salaša. vraća se kao dobra znanica svoga biskupa Ireneja, kome je na zajedničku radost u kolovozu ove godine ovdje u Mitrovici pronađen grob, vraća se da s njime i svima mučenicima svoga vremena, posebice onima koji su svjedočkom krvi natopili ovo naše tlo ovdje u Mitrovici i na obalama Jadrana, u Solinu, zasvjedoči da je krv mučenika sjeme kršćana. U ovo slavlje prijenosa moći sv. Anastazije znakovito je uneseno ređenje novih đakona. Đakoni se posvećuju za službu oltara, za službu riječi i za službu ljubavi. Naši novi đakoni neće nikada zaboraviti da su svoju službu primili uz grob biskupa-mučenika sv. Ireneja, u crkvi đakona-mučenika Dimitrija, na dan prijenosa moći svete Anastazije, mučenice, koja se sva posvetila Bogu i služenju siromasima, bolesnima i progonjenima. Sveta crkva naše prošlosti upire u vas oči da vi svetom službom oltara, revnim propovijedanjem riječi Božje i djelima kršćanske ljubavi gradite i posvećujete Crkvu Božju za ovo naše presudno danas i za ono neophodno sutra. Predraga moja braćo i sestre, neka ovaj povratak svete Anastazije u njezin Srijem i njezinu Mitrovicu bude njezinoj biskupiji i župi blagoslov i molitva, poticaj i hrabrost na kršćanski život, zagovor, pomoć i milost!« Ovaj mozaički prikaz srijemskih mučenika završit ćemo himnom kojim Zadrani slave svoju zaštitnicu srijemsku mučenicu svetu Anastaziju, po zadarski Stošiju. Popijevkom veselom blagdan objavite, Stošiju blaženu, Zadrani, častite! Ona je obrana Zadra nam rodnoga, Dalmacije ures uzvišen. Romulskih knezova, svijetao izdanak, zarana nauči prezirat slavičnost, Raskošje, bogatstvo, zamamne radosti: Kristu se posvemu posveti. Prijetnja se muževih okrutnih ne boji, tamnice odvratne u njegovim dvorima, Ni gladi goleme, ni žeđi strahotne, ni zlo kada bijesan sprema njoj. Snagom da duševnom trpljenje nadjača, ustrajno moli se, pomoć zadobiva, A silno bogatstvo po smrti muževoj odmah dijeli siromasima. Vjerni puk kršćanski gleda zaštititi, utješit nevoljne uze što tište ih, I svakog uza to na slavnu nastoji mučeničku borbu potaknut. Žudeći junakinja s Bogom se združiti, strašnome pristupa ognju, smrt prezire, Vesela napušta tijelo propadljivo, anđeoskom zboru pristupa. Slava je Gospodu što svime upravlja, Sinu što nevoljni rod ljudski otkupi, I u sve vijeke čast, po svijetu čitavom Duhu štono ognjem grije nas. Amen! Štovanje svete Anastazije veoma je živo i u Samoboru, gdje joj je posvećena župna crkva. Naročito je lijepo vidjeti Samoborce i Samoborke obučene u krasne narodne nošnje početkom kolovoza na župnome hodočašću u Mariji Bistrici. Tada oni, obilazeći oko bistričke crkve, zanosno pjevaju: Nas je otpravila, Tebe je pozdravila, Majko Božja Bistrička, Sveta Anastazija! Sve to navodimo da se sjetimo kako kršćanstvo kod nas nije od jučer, već je prisutno gotovo 2.000 godina i kada nas ono po svecima i mučenicima prije dolaska Hrvata u ove naše krajeve još i danas međusobno duhovno povezuje i ujedinjuje: i Srijem i Zadar i Samobor i Mariju Bistricu, zadarsku i zagrebačku nadbiskupiju te đakovačku i srijemsku biskupiju.
Izvor: Župa Sv. Josipa – Službene stranice Župe Vela Luka
