evo moje muze
iz bogatstva žita
strogih tračnica
što vode u beskraj
dugo je spavala
gradskim smogom skrita
trpeći nijemo
moje duše nehaj
biciklom kradem
uske staze polja
uzdignute glave
loveći vjetar
misleći
da će tamo biti bolja
zgusnuta šuma
metar u metar
evo me na izvoru
ne stidim se sebe
jer mi kaplje kažu
da sam dio bistrine
dok žalosna vrba
plete mi kosu
nježnim prstima
zdrave svježine
Krešimir Čepo
