Pouzdanje zapuštena bolesnika
1 Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2 Blago onome koji misli na uboga i slaba:
u dan nevolje Jahve će ga spasiti!
3 Jahve će ga štititi i živa sačuvati,
sreću mu dati na zemlji
i neće ga predati na volju dušmanima.
4 Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli,
bolest mu okrenuti u snagu.
5 Zavapih: “Jahve, smiluj mi se,
iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!”
6 Neprijatelji zlo govore o meni:
“Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?”
7 I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori,
u srcu pakosti skuplja i vani opada.
8 Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni;
zlo mi dosuđuju:
9 “Pogubna se pošast na nj oborila.”
Ili: “Tko jednom leže, više ne ustaje.”
10 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah,
koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.
11 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me
da im mogu uzvratiti.
12 Po tome ću znati da sam mio tebi:
što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.
13 A mene ćeš zdrava uzdržati
i pred svoje me lice staviti dovijeka.
od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!
Jadikovke prognanog levita
42
Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?
4 Suze su kruh moj danju i noću,
dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?”
5 Duša moja gine kada se spomenem
kako koračah u mnoštvu
predvodeć’ ih k Domu Božjem
uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.
6 Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
7 Tuguje duša u meni,
stoga se tebe spominjem
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
9 Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli,
a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog.
10 Reći ću Bogu: “Hridino moja, zašto me zaboravljaš?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?”
11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja
dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?”
12 Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
43
i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,
izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!
2 Jer ti si, Bože, zaklon moj:
zašto me odbacuješ?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?
3 Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek’ me vode,
nek’ me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
4 I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Harfom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!
5 Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
PSALAM 44 (43)
Vapaj za pomoć Izraelu
44
2 Bože, ušima svojim slušasmo,
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim –
u danima davnim.
3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio,
iskorijenio narode, a njih raširio.
4 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica
i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.
5 Ti, o moj Kralju i Bože moj,
ti si dao pobjede Jakovu.
6 Po tebi dušmane svoje odbismo,
u tvome imenu zgazismo one
koji se na nas digoše.
7 U svoj se luk nisam pouzdavao,
nit’ me mač moj spasavao.
8 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana,
ti si postidio one koji nas mrze.
9 Dičili smo se Bogom u svako doba
i tvoje ime slavili svagda.
10 A sad si nas odbacio i posramio nas
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
11 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
12 Dao si nas k’o ovce na klanje
i rasuo nas među neznabošce.
13 U bescjenje si puk svoj prodao
i obogatio se nisi prodajom.
14 Učinio si nas ruglom susjedima našim,
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
15 Na porugu smo neznabošcima,
narodi kimaju glavom nad nama.
16 Svagda mi je sramota moja pred očima
i stid mi lice pokriva
17 zbog pogrdne graje podrugljivaca,
zbog osvetljiva dušmanina.
18 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili
niti povrijedili Saveza tvoga,
19 niti nam se srce odmetnulo od tebe,
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
20 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom
i smrtnim nas zavio mrakom.
21 Da smo i zaboravili ime Boga našega,
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
22 zar Bog toga ne bi saznao?
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom,
i mi smo im k’o ovce za klanje.
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
25 Zašto lice svoje sakrivaš,
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
26 Jer duša nam se u prah raspala,
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
27 Ustani, u pomoć nam priteci,
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Kraljevska svadbena pjesma
45
Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma.
2 Iz srca mi naviru riječi divne:
pjesmu svoju ja kralju pjevam,
jezik mi je k’o pisaljka hitra pisara.
3 Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,
po usnama ti se milina prosula,
stoga te Bog blagoslovio dovijeka.
4 Pripaši mač uz bedra, junače,
ogrni se sjajem i veličanstvom!
5 Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu,
zapni luk i desnicu svoju proslavi!
6 Oštre su strelice tvoje,
narodi padaju pred tobom
i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.
7 Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,
i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva!
8 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,
stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
9 Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine,
iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
10 Kraljevske ti kćeri idu u susret,
zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.
11 “Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!
12 Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu
jer je on gospodar tvoj.
13 Narod tirski dolazi s darovima,
naklonost tvoju traže prvaci naroda.”
14 Sva lijepa korača kći kraljeva
u haljinama zlatom vezenim.
15 U haljini od veza šarena kralju je dovode,
pratnja su joj djevice, druge njezine.
16 S veseljem ih vode i s klicanjem
u kraljeve dvore ulaze.
17 Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi,
postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.
18 Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje,
hvalit će te narodi u vijeke vjekova.
Jahve je naša utvrda
46
Po napjevu “Djevice”. Pjesma.
2 Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
3 Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u more.
4 Nek’ buče i bjesne valovi morski,
nek’ bregovi dršću od žestine njihove:
s nama je Jahve nad Vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
5 Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,
presveti šator Višnjega.
6 Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.
7 Ma bješnjeli puci, rušila se carstva,
kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:
8 s nama je Jahve nad Vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
9 Dođite, gledajte djela Jahvina,
strahote koje on na zemlji učini.
10 Do nakraj zemlje on ratove prekida,
lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.
11 Prestanite i znajte da sam ja Bog,
uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!
12 S nama je Jahve nad Vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
PSALAM 47 (46)
Jahve – Kralj Izraela i Kralj svijeta
47
Sinova Korahovih. Psalam.
2 Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
3 Jer Jahve je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
4 Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,
5 baštinu nam odabrao –
ponos Jakova, svoga ljubimca.
6 Uzlazi Bog uz klicanje,
Jahve uza zvuke trublje.
7 Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!
8 Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
9 Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.
10 Prvaci se pribiru poganski
k narodu Boga Abrahamova.
Božji su svi vlastodršci zemlje,
nad svima on je uzvišen.
Sion – Gora Božja
48
Sinova Korahovih.
2 Velik je Jahve, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
3 Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
4 Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.
5 Jer gle, složiše se kraljevi,
navališe zajedno.
6 Čim vidješe, zapanjiše se
i zbunjeni u bijeg nagnuše.
7 Ondje ih trepet obuze
kao muka porodilje,
8 kao kad vjetar istočni
razbija brodove taršiške.
9 Što smo čuli, sada vidimo:
grad Jahve nad Vojskama,
grad Boga našega –
Bog ga utvrdi dovijeka.
10 Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.
11 Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
neka se raduje brdo sionsko!
12 Neka kliču gradovi Judini
zbog tvojih sudova!
13 Obiđite Sion i prođite njime,
prebrojite kule njegove!
14 Pogledajte dobro bedeme njegove,
promotrite mu potanko dvorove:
da biste kazivali budućem koljenu:
15 “Takav je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka!
On neka nas vodi!”
PSALAM 49 (48)
Prividna sreća bezbožnika
49
Sinova Korahovih. Psalam.
2 Poslušajte ovo, svi narodi,
čujte, svi stanovnici zemlje,
3 vi, djeco puka, i vi, odličnici,
bogati i siromašni zajedno!
4 Moja će usta zboriti mudrost,
i moje srce misli razumne.
5 K poučnoj izreci priklonit ću uho,
uz harfu ću izložit’ svoju zagonetku.
6 Što da se bojim u danima nesreće
kad me opkoli zloba izdajica
7 koji se u blago svoje uzdaju
i silnim se hvale bogatstvom?
8 Tȁ nitko sebe ne može otkupit’
ni za se dati Bogu otkupninu:
9 životu je cijena previsoka,
i nikada je neće platiti
10 tko želi živjeti dovijeka
i ne vidjeti jamu grobnu.
11 Jer, i mudri umiru,
pogiba i luđak i bezumnik:
bogatstvo svoje ostavlja drugima.
12 Grobovi im kuće zasvagda,
stanovi njihovi od koljena do koljena,
sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.
13 Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba.
14 Takav je put onih koji se ludo uzdaju,
to je konac onih koji uživaju u sreći:
15 Poput stada redaju se u Podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.
Njihova će lika brzo nestati,
Podzemlje će im biti postojbina.
16 A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti.
17 Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
18 kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.
19 Ako se u životu držao sretnim
– “Govorit će se da ti je dobro bilo!” –
20 i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.
21 Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba.
PSALAM 50 (49)
50
51
52
53
54
55
56
