Suvremeni čovjek osim za posao, čini se i nema vremena za ono životno bitno. Okružio se tehnikom i oko njega se neprestano nešto mora događati. Buka televizije, kreštava glazba diska, vreva i žamor ulice te i nije svjestan, kako je to ustvari bijeg od susreta sa samim sobom. A kako je samo potrebno i lijepo barem od vremena do vremena, povući se u tišinu svoje sobe. Uz laganu glazbu koja krijepi dušu s dobrom knjigom i molitvom na usnama, osluhnuti Božju blizinu i nutarnju dubinu svojega srca. (Tomislavgrad, 25. rujna 2011.)
fra Mate Tadić,OFM
