…izađe ne znajući, kamo ide. Hebrejima 11:8
U Starom je zavjetu odnos osobe s Bogom promatran kroz stupanj odvojenosti u životu te osobe. Ova se odvojenost u Abrahamovom životu manifestirala njegovim odvajanjem od svoje zemlje i vlastite obitelji. Kad danas razmišljamo o odvojenosti, ne mislimo kako ćemo doslovno biti odvojeni od članova obitelji koji nemaju osobni odnos s Bogom, već na to kako smo mentalno i moralno odvojeni od njihovih stajališta. Na to je Isus Krist mislio u Luki 14:26.
Živjeti životom vjere znači kako nikad ne znate kamo ste vođeni. Međutim, to znači voljeti i poznavati Onoga koji vas vodi. To je doslovno život vjere, a ne razumijevanja i razuma, to je život u kom poznajemo Onoga koji nas poziva da krenemo. Vjera je ukorijenjena u poznavanju Osobe, a jedna od najvećih zamki u koje upadamo je uvjerenje kako će nas Bog, ukoliko imamo vjere, zasigurno dovesti do uspjeha u svijetu.
Posljednja faza u životu vjere je postizanje karaktera i u tom se procesu susrećemo s mnogim promjenama. Kad se molimo, osjećamo Božju prisutnost oko sebe, no mi smo samo zakratko, trenutno promijenjeni. Skloni smo se vraćati svojem svakodnevnom načinu života i slava nestaje. Život vjere nije život u kojem se veličanstvena iskustva s vrha gore preobraženja nižu jedno za drugim, poput lêta na krilima orla, već je to život dosljednosti iz dana u dan; život hodanja bez zamaranja i malaksalosti (vidi Izaija 40:31). Nije to čak ni pitanje svetog posvećenja, već nečega što slijedi znatno kasnije na putu. To je vjera koja je iskušana, dokazana i koja je izdržala test. Abraham nije tip (typos) ili primjer svetog posvećenja, već tip života vjere, vjere, provjerene i istinite, izgrađene na pravom Bogu. “Abraham je vjerovao Bogu …” (Rimljanima 4: 3).
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Imam li vjeru u kojoj je poznavanje samoga Boga, bez benefita tog poznanstva „dovoljno”? Poznajem li Boga toliko da mi je On dovoljan i bez da nužno primim željene blagoslove? Vjerujem li Mu, da On zna i čini bolje, nego što to ja sam mogu zamisliti, i onda kad to ne razumijem niti ne/želim ono što ne/dobijam?
