PROMEMORIJA

20
FOTO:Krešo Ćepo

Zagreb, 26.04.2021.

 

PROMEMORIJA

( Promemorija  – tekst koji ima karakter podsjetnika za neki program, plan ili projekt

(ob. upravljen onome tko o tome odlučuje) lat.

  • Rječnik stranih riječi Anić – Goldstein

 

 

U kontekstu hrvatstva i domoljublja prihvaćam i ljubim svako ljudsko biće koje ima i kap Hrvatske krvi. Time ne isključujem naše manjine niti nijedan narod svijeta. Svi oni koji imaju tu kap krvi su žigosani, napadani, vrijeđani, proganjani, ubijani i masakrirani, protjerivani, izrabljivani, pljuvani i omalovažavani, ismijavani, raseljavani, izdani od tuđina i svojih koji se prikloniše izdaji i prijeziru samih sebe. Sve to su saželi u riječ „Ustaša“ u najgorem kontekstu koji je povijesno i faktično upitan. To bijaše i još uvijek je žig i smišljeni projekt osude jednog naroda, jednog čovjeka, jedne egzistencije bila ona novorođenče ili starac. Taj projekt se uvijek nanovo manifestira u Jasenovcu. Političke i vjerske strukture odvojeno dolaze izraziti pietet i žaljenje i redovito se posvađaju međusobno. Dolaze ljudi mahom rođeni poslije II Sv. rata koji o tome znaju po čuvenju od dežurnih obdržatelja projekta koji ne daju ni povjesničarima ni stručnjacima da daju pravorijek (izvještaj) o žrtvama Jasenovca, jer on je navodno bio otvoren do 1951.godine pa su se kosti izmješale. Prebrojavanje kostiju je morbidno i neljudski i njihov broj je upitan, raspoznaju ih po uniformama.

U vrijeme predsjednice Kolinde su se skoro dogovorili dovesti međunarodne stručnjake forenzičare i povjesničare da neovisno i nepristrano istraže taj „fenomen“. Zatim su se ušutili i dugo to i ne spominju. Pa zašto ne dovedu tu komisiju da konstatiraju istinu za vjeke vjekova? Da se okrene ta stranica i da u miru živimo. Mi se ne bojimo istine pa ma kakva bila. Ti koji svake godine podgrijavaju temu Jasenovac se boje istine koja će kad – tad izići na vidjelo. Čujem da je šefica memorijalnog centra srpkinja. Možda se boje da se ne ukalja lik i djelo pokojnog Tite? Ima mnogo „možda“!

Ta kap hrvatske krvi svijetli poput sunca, jer je prožeta nevinošću, ponosom, dobrotom i dobronamjernošću i nadasve patnjom. Kao krik i vapaj obavija i samo nebo sličnošću raspetom Isusu. Natopila je naša polja i šume, brda i doline, rijeke i jezera i nadasve naše more. Otuda privlačnost naše domovine i nema istinoljubivog čovjeka u svijetu koji joj se ne divi. Susret s njom doživljavaju kao posebnost. To mnogi naši jadnici i jadnice ne vide jer su zarobljeni vlastitim iluzornim značajem prožetim izdajom načela. Ne shvaćaju da su karikature i da su potrebiti specijalnog Božjeg milosrđa. Ta kap krvi osim suza i krika nosi i bijes – suze, krik i bijes Kroatije.

Dosta nam je uniformnosti političkih stranaka, medija, nategnute i neiskrene kulture, stanja napetog preživljavanja, laži i psihičkog nasilja, napirlanih i slatkorječivih obećanja bez ikakvog uporišta. Nismo mi kokošari da nas tako tretiraju. U većini mi smo ljudi koji znamo, hoćemo i možemo. Neka se oni mijenjaju, vrijeme bi bilo! I neka se zapitaju da li su oni možda kokošari, ako imaju još imalo ljudskog dostojanstva?

( Uniforman: 1. koji se ne mijenja u obliku i naravi; nepromjenjiv, stalan 2. koji je usklađen s istim standardima, pravilima ili obrascima – rječnik Anić. Goldstein)

Srdačan pozdrav!

(Krešo Čepo, rođ.1950, Tihaljina, Hercegovina-BiH)

PODIJELI