Propovijed povodom 4. uskrsne nedjelje
U današnjoj kolekti smo čuli: “Krist je uskrsnuo od mrtvih i u beskonačnoj slavi sjaji na svoj puk i svoju crkvu.” Doista, naš nas Gospodin vodi preko svoje Crkve, nadahnjuje, daje nam kruh života, uzdiže nas duhovno, uzdiže naš život. Zato nam je Krist ostavio sebe u svetoj euharistiji na svetoj misi kako bismo mogli primiti punu Kristovu prisutnost, primiti Njegovo vodstvo, ljubav i mir. Krist postaje sve prisutniji u nama, a život je sve bliži Bogu. Živi smo onoliko koliko je Krist prisutan u nama, koliko smo postali kristoliki.
S Božićem dolazi do buđenja u čovjeku. Božić nas uči da u nama treba prevladati duhovnost nad svjetovnošću, da bi se u nama mogao roditi Kristov princip, da bi se moglo roditi nebesko tijelo (tz. Kristovo ili budičko tijelo) koje će uzdići čovjekov život u nebeske visine, u višu svijest gdje vladaju ljubav i mudrost. Zato sv. Ivan u današnjoj poslanici kaže: “Tko ima Sina Božjega, ima život.” Pravi život ima onaj koji može uzdići svoju svijest na tu razinu. Krist je došao da bismo mogli imati puniji, obilniji život, i zato je doista istina kada kažemo: koliko se On manifestira u nama, toliko imamo života u sebi.
Uskrs nas podučava da duhovnim rastom neprestano uskrsavamo u viši, puniji i svjesniji život, i tako postajemo pravi ljudi, da bismo, kada jednom za to dođe vrijeme, postali sinovi Božji.
Eto tako se po Božiću, u hladnoći svijeta, a u toplini srca, u središtu našeg bića, rodila ideja, klica novog života, a sada po Uskrsu, u toplini svijeta, uzašao je i uzdignuo se taj novi život. List je pozelenio, cvijet je zamirisao, sva priroda obukla se u novo ruho za novi životni val, a čovjek je zasvijetlio u novom sjaju u kojem je život sve uzvišeniji, a Bog sve prisutniji.
Amen
