Razmišljanje o našoj smrti nas spašava od iluzije da smo gospodari vremena – istaknuo je papa Franjo u svojoj propovijedi na jutarnjoj svetoj misi slavljenoj u Domu svete Marte u Vatikanu, razmišljajući pritom o tri stvarnosti: smrti kao činjenici; smrti kao nasljedstvu; smrti kao sjećanju.

Nismo ni vječni ni prolazni, već smo muškarci i žene na putu u vremenu, vremenu koje ima svoj početak i kraj – napomenuo je Sveti Otac uzimajući kao polazišnu točku svog promišljanja odlomak iz Prve knjige o kraljevima, koji govori o smrti kralja Davida. Papa je pozvao prisutne da mole za milost osjećaja za vrijeme kako ih ne bi „zarobio“ sadašnji trenutak, da ne bi ostali zatvoreni u same sebe.

Smrt je činjenica koja se tiče sviju: ponekad dođe ranije, ponekad kasnije, ali dolazi – kazao je papa Franjo te nastavio – No postoji napast sadašnjeg trenutka koji preuzima kontrolu nad životom i tjera te da lutaš u tom sebičnom labirintu trenutka bez budućnosti, uvijek ovamo-onamo, ovamo-onamo. Putovanje završava smrću, svima nam je to poznato. I iz tog nas je razloga Crkva uvijek poticala da razmišljamo o svojem kraju, o svojoj smrti – objasnio je Sveti Otac.

Pomaže često ponavljati rečenicu: „Ja nisam gospodar vremena!“, jer nas to spašava od iluzije trenutka, od toga da promatramo život kao niz događaja sačinjenih od pojedinačnih trenutaka, kao prolazan život koji nema smisla. Govorimo samima sebi: „Na putu sam i gledam prema naprijed“, no papa Franjo je napomenuo da je također potrebno razmišljati kako je smrt nasljedstvo: ne materijalno, nego nasljedstvo svjedočanstva.

Pitajmo se: Koje bih nasljeđe ostavio iza sebe kad bi me Bog danas pozvao? Koje bih nasljeđe ostavio kao svjedočanstvo života? To je dobro pitanje koje si trebamo postaviti. I tako, pripraviti se, jer nitko od nas neće ostati iza poput „relikvije“: ne, svi ćemo morati ići tim putom – istaknuo je Papa.

Konačno, papa Franjo je rekao kako je „smrt sjećanje“, „iščekivano sjećanje“ o kojem nam je promišljati. Kad umrem, što bih želio da sam učinio u odluci koju moram donijeti danas, u svom sadašnjem načinu življenja? – upitao je Sveti Otac te nastavio – To je iščekivano sjećanje koje prosvjetljuje „trenutak“ onog danas, prosvjetljujući činjenicom smrti odluke koje svakodnevno moram donositi. Spoznaja da smo na putu koji vodi u smrt svima će nam učiniti dobro – zaključio je Papa.

Izvor: Vatikanski radio

PODIJELI