Događaj Preobraženja Isusa pred svoja tri učenika na gori jedan je od onih koji na izravan i vidljiv način spajaju Nebo i zemlju. Preobrazba se dogodila pred očima tri učenika na tako fantastičan način da je pravo čudo da oni nakon silaska s gore nikome o tome nisu govorili, bez obzira na Isusovu zapovijed da o tome nikome ne kazuju dok „Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne“. Teško je zadržati za sebe takav događaj, jer i za manje stvari padamo u napast da svima kažemo, posebno kada nas prati jedinstveni prizor. I umjesto da zaronim u dubine ovoga teksta, dovoljno mi je ući u moju župnu crkvu i posvijestiti si da se dodir Neba i zemlje i preobrazba kruha i vina u Tijelo i Krv Isusovu događa baš na svakoj svetoj misi. Jesam li toga svjestan? Vjerujem li u to Preobraženje? Ili tijekom preobraženja gradim sebi sjenice misleći na svoje dnevne probleme, dok mi misli lutaju po dnevnim brigama. I mislim si, dobro mi je ovdje biti. U sigurnosti sam crkvene zajednice, zajednice istomišljenika i ljudi s kojima dijelim iste vrijednosti. Naša vjera je nešto drugo. Ona je put u nesigurnost i odlazak u svijet onih za koje je preobraženje tek mitološki događaj i bajka, a ja i moji istomišljenici skupina zaostalih ljudi, koji sve više, svojim vrijednostima ugrožavamo najnovije tekovine civilizacije. I kao što nakon uskrsnuća Isusa Krista ništa više nije isto na zemlji, tako ni naš odnos prema Preobraženju ne može biti isti. Sada smo pozvani, nakon svake pretvorbe ili preobraženja u svoj svojoj oduševljenosti stvarnom prisutnosti živoga Boga izaći van iz Crkve i osvajati duše posebnim zanosom spoznaje. (Matej 17, 1-9)
Denis Karnaš
