Prije godinu dana sam se obratio, evo kako je to izgledalo. Prije obraćenja jako sam psovao Boga, to mi je bila poštapalica, jednostavno nije me zanimalo što točno psujem. Kao dijete ja sam puno psovao Boga i većinom bližnjima. Vjerujem da me Bog pozvao tri puta na obraćenje, no meni to nije imalo logike kao mnogima danas.
Prvi puta sam otišao na misu u svom 2. razredu, meni je to izgledalo bez veze, glupo, dosadno, mislim grešno dijete dođe na misu, što drugo očekivati? Radio sam puno problema, nisam išao u školu, znao sam ne ići u školu po mjesec dana, to je trajalo i osnovnoj školi i srednjoj. Promijenio sam puno škola, mogu nabrojati one koje znam, Antun Branko Šimić, Marija Jurić Zagorka, Žuti Brijeg, Vladimir Nazor, Vjenceslav Novak, Mate Lovrak i ne mogu se sjetiti više, ima uglavnom oko 10 škola. Pao sam 7. razred kada sam išao u Vladimir Nazor, ali isključivo zbog sebe i društva koje je vidjelo mirno i tiho dijete, zbog toga sam bio meta društva. Većinom su me riječima udarali, no zna se da riječ boli više od šake. Trebao sam na operaciju srca ići, imao sam neku rupicu na srcu pa sam otišao u Rijeku na operaciju. Nakon operacije nisam išao u tu školu jedno 2 ili 3 mjeseca, uglavnom bilo je drugo polugodište i pao sam taj razred. Onda sam počeo ići u Mate Lovrak isto 7. razred, tamo je društvo bilo normalnije i opuštenije, no ja i dalje nisam išao u školu, neko bih rekao; ma nije htio zbog društva, no ja znam da mi se nije dalo ići nikada u školu čak ni u vrtić kada sam bio klinac. U 8. razredu sam išao u istu školu, ja i dalje psujem Boga, više nego prije, počeo sam se osjećati hladnije, kao da sam počeo mrziti sve ali nisam, jednostavno hladnoća i kameno srce. Upoznao sam jednoga dečka koji je pročitao Bibliju, on je bio stariji od mene 3 godine, bio je baptist i on je rekao da ne smijem psovati Boga u njegovoj kući, to jest ja i moj frend koji me upoznao s njime. Iskreno bilo je teško i znalo mi je izletjeti. Pozvao me u baptističku crkvu no ja nisam htio ići i dalje mi nije imalo logike.
Završio sam razred i puno stvari se dešavalo, jako težak život zbog financija, stalno seljakanje iz kvarta u kvart, meni je to bilo opterećenje, psihičko, a i duhovno. Uz te probleme žalosno je kada u obitelji imate pokušaj samoubojstva, čak sedam puta i sve sam to trebao gledati, prvi puta sa 6 godina, to je isto ostavilo trag do čak i danas. Nisam ni je bio zlato, uvijek sam govorio da bi mogao ubiti čovjeka, nisam išao u školu, psovao sam, bio lijen, drzak prema bližnjima i znao sam bit u ljubomori kada bih imao curu, uvijek sam sumnjao da me vara. Kada su me izbacili iz srednje škole počeo sam čitati teorije zavjere i znao sam plakati što je tako, znao sam razmišljati o Africi i plakat, o ratovima i plakati jer znam kako je biti gladan, znam kako je imati ukućane koji boluju od PTSP-a. Oca sam vidio možda 5-6 puta u životu, on je u Karlovcu, tamo sam i ja rođen te sam došao u Zagreb kada sam imao 2 godine, bio je u ratu i bolestan je. Ocu sam oprostio što se nije brinuo o meni, a zanimljivo je to što mi nije bio neki veliki problem što nemam oca koji je uz mene. Kako sam čitao teorije zavjere vidio sam istine gotovo u svemu i to me pogađalo, znali bi pisati o Bogu, kako je Bog iluzija, fantazija koju je čovjek izmislio, vjerovao sam u to. Na fejsu sam pisao statuse s kojima sam htio otvarati oči ljudima, no učinka nije bilo, naprosto, ljudi su me počeli izbjegavati na neki način, to je trajalo 2 godine.
Sa svojih 19 godina odjedanput sam prestao psovati Boga, znalo je izletjeti ali rjeđe, upoznao sam današnjega kuma preko jednog frenda, govorio mi je o Bogu gotovo 3 sata. Kada smo pričali mene je glava boljela, došao sam doma i počeo mami pričati o “fanatiku” koji mi je pričao o Bogu. Ne biste vjerovali, boljela me glava čak i kada sam došao doma. Sutradan smo opet otišli i opet mi je pričao o Bogu, no nisam imao glavobolju, govorio mi je da ne slušam što pišu teoretičari, no ja sam i prije toga počeo uviđati da je 10% od toga istina, većinom što se tiče politike, masona, filmova i glazbe. Tada me još vuklo ono svjetovno te je još u meni bila želja da otvaram oči ljudima. Znao sam se posvađati sa današnjim kumom zbog njegove vjere, znao sam mu reći; nemoj mene zvati u crkvu, nemoj meni pričat o tome, pričajmo o nečem drugom.
Nakon jedne svađe sa njim nismo se čuli jedno 2 ili 3 mjeseca i jedan dan ja sam počeo razmišljati o vjeri, razmišljao sam svega tri dana, jedan dan nakon razmišljanja kažem u sebi; ma nije to logično i realno. Drugi dan kažem; fakat ne znam više. Treći dan kažem; idem mu se javiti. Kada sam mu se javio rekao sam mu da trebam egzorcistu te da mi žao što sam mu govorio da ne priča o Bogu, rekao sam mu; drago mi je zbog tebe buraz, tebe je Bog spasio.
Prvo smo se družili jedno vrijeme dok nisam odlučio otići u zajednicu Dobri Pastir, bio sam na seminaru jednom ili dva puta stvarno se ne mogu sjetit, treći puta nisam išao jer su ukinuli zbog nečega. Prvi moj doticaj s Bogom je bio kada je svećenik Dražen bio u Dobrom Pastiru, pjevali su, bilo je puno ljudi i na jednu pjesmu sam počeo plakat, osjetio sam koda me nešto od glave do pete zahvatilo i plakao sam. Nakon pjesme počeli smo moliti; Isuse daj mi snagu svoga uskrsnuća, ponavljali smo to puno puta, u plaču počeli smo moliti apostola milosrđa i kada sam god ponovio; Isuse daj mi apostola milosrđa, ja sam plakao. Dražen je okrenuo ruku prema meni, imao sam osjećaj koda je meni govorio jer je počeo govoriti; Isuse daj mu apostola milosrđa, ja stvarno ne mogu biti siguran da li je on meni govorio ali uvjeravam se da je. Tada sam bio uvjeren da Boga, da je Isus stvaran kao i njegov Duh Sveti. Nedugo nakon toga sam prvi puta kleknuo i molio Isusa isključivo za oprost svojih grijeha, ja sam oceane isplakao, grijehe koje sam znao ja sam mu rekao i plakao jako. Nakon molitve pogledao sam kroz prozor i proletjela je bijela golubica, znao sam da to nešto znači ali nisam znao što. Nakon toga sam otišao na fejs i potegnuo sam prema dolje i prvu sliku koju sam vidio bio je Isus koji iz svoje ruke pušta bijelu golubicu i piše; oprostio sam ti sve. Tada sam bio siguran da Oca i Sina i Duha Svetoga ima, da je Sinu majka Marija, te da je ona majka naša, da je Sinu otac Jahve, te da su bili jedno. Prije sam uvijek tražio dokaz, no nije čar ne vjerovati i tražiti dokaz, čar je povjerovati i tek onda dobiješ dokaz.
Mario Š.
