…nikada zaboravljeni VUKOVAR

126
FOTO: Tomislav Dudić/www.put-istina-zivot.com

“Vukovar to smo mi”!

18.11.1991.-18.11.2015.!

Ponos Hrvatske, grad na Dunavu, živi svoje 24 godine nakon užasa koji ga je pogodio… grad oko kojeg se i nakon 24 godine “lome koplja”, zahvaljujući ponajviše onima koji su ga željeli i još uvijek žele u nekim drugim samo njima znanim bojama i interesima… žalosno da njime i danas hodaju oni koji ga raniše i opustošiše. I ne samo to, nego i oni koji mu žele nametnuti nešto što naš Vukovar nikako ne zaslužuje… No neće ići, neće im uspjeti jer još uvijek, Bogu hvala ima nas Hrvata i hrvatskih kćeri i sinova koji ga volimo i ne damo da ga “proždre neman” nekih tuđih, stranih boja i interesa… Vukovar za svakog Hrvata jest i mora biti mjesto pijeteta… Sjećanje na sve one koji su branili i obranili svetu nam domovinu… Zato poručimo i ove godine kroz Dane sjećanja kako nas Vukovar nije i nikada neće biti onih kojima i ne znači ništa osim što ga gledaju mjestom gdje bi ostvarili neke svoje apetite…

Početak napada dogodio se 2. svibnja 1991. kada je u Borovu selu ubijeno 12 hrvatskih policajaca. Sam napad na grad započeo je 24. kolovoza 1991. i od tada je bio puna tri mjeseca pod opsadom srbo-četničkih hordi. Svakodnevno je bio granatiran tisućama granata, sa zemlje, Dunava i zraka. Branitelji, iako u manjini, uspješno su odolijevali  i kod neprijatelja izazivali ljutnju i pitanje kako ne uspijevaju zauzeti grad. Primjerice, 14. rujna grad je granatiran desetak puta iz zraka i sa više stotina tenkova i svjedoci tvrde da se taj dan nebo otvorilo. Usprkos najezdi neprijatelja, branitelji ne posustaju – dva dana kasnije kad je grad granatiran 26 puta uništavaju 34 tenka i daju do znanja da se Vukovar neće predati samo tako.
Tadašnje srbo-četničko vodstvo suočeno s gubicima u listopadu kreće u još jače napade, angažira 45000 vojnika i dnevno granatira grad sa 7000 granata. Pod svaku cijenu su ga htjeli zauzeti i osvojiti. S druge strane 1800 branitelja odolijeva i brani svoj grad.
Nažalost, Vukovar gubi bitku 18. studenog 1991. te postaje vojno okupiran. Oko 22000 nesrba je potjerano iz grada, a više od 6000 je odvedeno u brojne logore u Srbiji.
S tugom možemo konstatirati da se mnogi od njih nikada nisu vratili u svoj Vukovar i svoju Hrvatsku.
Obrana Vukovara je bila hrabra i odlučna, no bez obzira na sve, nije izdržala. Vukovar je ipak postao simbolom otpora i borbenosti. Kao takav uspio je homogenizirati cijelu Hrvatsku i sve branitelje i na jedan način bio je sjeme nastanka hrvatske vojske koja će kasnije uspješno osloboditi svoju Hrvatsku kroz velike i značajne akcije.
Kako onda, tako i danas, nakon 24 godine Vukovar mora biti i ostati simbol borbe i odlučnosti, ali i sjećanje na sve one koji položiše svoje živote za njega, ali i svoju domovinu.
Nijedan Hrvat, hrvatski sin i kćer nikada ne smiju zaboraviti Vukovar i žrtvu koju je dao za sve nas…

Svim poginulim u Gradu heroju bila laka hrvatska gruda…
…a nama poruka, ne stidimo se Vukovara i s ponosno ističimo da smo Hrvati, ma kako se to nekima ne sviđalo…
…jer Hrvat ljubi i Boga i obitelj i domovinu…

 

Kazimir Ištuk, teolog

 

PODIJELI