Hvaljen Isus i Marija, braćo i sestre!
Ovo je moje svjedočanstvo: Rođen sam i odgajan u katoličkoj obitelji. Primio sam sve sakramente osim ženidbe i svećeničkog reda. Do Domovinskog rata bio sam potpuno zdravo dijete koje je voljelo sve i svakoga bez obzira tko i odakle bio.
U ratu sam imao 10 godina i tada sam bio ljut na Boga što nisam stariji da idem braniti svoju Domovinu i Boga sam svakako nazivao i sve mu zamjerao. Teško sam se razbolio 1992. godine u najgorem trenutku rata i opet pitam Boga – zašto moram nazad u bolnicu, zašto ne mogu na čuku? Bolest je sve više uzimala maha, a doktori su počeli dizat ruke od mene.
Jedino mama i njena vjera u Boga nisu posustajali već su se za moj život mladi borili. Uspio sam se pomiriti s Bogom i opet sam počeo moliti kao prije.
Nakon nekog vremena opet sam se raskalašio i krenuo sam lošim putem. Majka je govorila: pazi se, sine, i prekrsti se – a ja bih na to samo odmahnuo rukom. Psovka je zamijenila molitvu i opet sam krenuo smjelo nizbrdo bez obzira na ishod. Upadao sam u loša društva i radio sam svakakve gluposti.
Gluposti bi trajale dok opet ne bih završio u bolnici radi Chronove bolesti. Dijete bih se pridržavao dok ne bih prizdravio, pa opet starim putem tj. svakakvim. Tako sam pet puta padao i budio se iz kome. Tijekom prve kome pričao sam sa Sv. Petrom. Pitao me što želim, zašto sam došao, ja odgovorim da je vrijeme, a Sv. Petar kaže – nije tvoje vrijeme i vrati se dolje. Ja, onako bijesan, opsujem i krenem niz stepenice kojih ima podosta. Kad sam sa zadnje stepenice sišao, probudio sam se iz kome.
Mirovao bih do potpunog oporavka, ali opet bih kovao plan što i kako raditi kad se u potpunosti oporavim. I tako ustajao i padao, pa se vjeri vraćao, pa opet od vjere bježao. Smirio sam se tek kad sam pošao kod fra Ive u Šurkovac na Misu. Od tada do dan danas nisam upao u nijedan problem, a i na zdravlje pazim više nego prije. S roditeljima sam opet prijatelj kao kad sam bio malo dijete. S molitvom ustajem i liježem kao davno, davno prije. HVALA I SLAVA ISUSU!
Ivica Johnny Marić
