Najvažnija knjiga Viktora Frankla u novom izdanju: Prvi put s tekstom „Deset teza o osobi“!

46

Liječnik i duša jedno je od najvažnijih djela Viktora E. Frankla. U njoj su najcjelovitije obrađene glavne teze Franklove logoterapije i egzistencijske analize, osnovni antropološki pojmovi, tumačenja temeljnih pokretačkih snaga čovjeka, koje ga, prema Franklu, nužno vode i usmjeravaju prema vrijednostima, odnosno smislu. On tvrdi da je smisao moguće naći uvijek i do „posljednjeg daška života“.

Knjiga u izdanju Kršćanske sadašnjosti predstavlja III. hrvatsko, dopunjeno izdanje, prilagođeno novomu, ponešto prerađenomu 11. njemačkom izdanju (Ärtliche Seelsorge, Deuticke, Beč, 2005.), prvom novom izdanju toga djela nakon Franklove smrti 1997. U ovom izdanju prvi put u jednom svesku nalazimo i središnji tekst Deset teza o osobi u kojem Frankl sažima sliku čovjeka u najkoncentriranijoj formi. Te se teze ubrajaju se u temeljne filozofsko-antropološke tekstove logoterapije i egzistencijske analize: u njima je Frankl produbio dimenzionalno-ontološku sliku čovjeka, čije je dalekosežnije filozofske i antropološke implikacije sažeo u deset teza. Među ostalim, Frankl je u referatu detaljno iznio argumentirano izvođenje dvaju središnjih logoterapijskih postulata: psihoterapijski credo i psihijatrijski credo.

Kako u uvodu ističe Alexander Batthyany iz Viktor-Frankl-Instituta u Beču, ova knjiga prvo je prošireno novo izdanje Liječnika i duše koje nije preradio sam Viktor Frankl. U odnosu na prijašnja izdanja – osim u dodatku otisnute rasprave Deset teza o osobi (Frankl, 1950.) – promijenjena je sistematizacija pedeset dodataka i napomena, koje je Viktor Frankl dodao u 1., 9., i 10. izdanju Liječnika i duše. Zbog tehničko-tiskarskih razloga, u ono vrijeme napomene nisu uvrštene u glavni tekst, nego su smještene u nastavak proširenog popisa bilježaka na kraju knjige. To je umanjivalo ne samo njihovu pristupačnost nego je otežavalo i njihovu zadaću u glavnom tekstu, pogotovo stoga što je svako prošireno izdanje Liječnika i duše imalo vlastiti dodatak u kojem su Franklove napomene razvrstane prema proširenom novom izdanju, a ne prema odnosnim točkama u glavnom tekstu. U prerađenom novom izdanju napomene su prvi put ujedinjene i zajedno s bilješkama prethodnih izdanja stavljene na kraj svakog poglavlja. Kako bi se istodobno očuvao povijesni kontinuitet Liječnika i duše, bilješke su označene i izvornim brojevima.

U knjizi se daje sustavan prikaz psihoterapijskog sustava koji je osnovao, prikazane su i obrazložene teorijske osnove, isto tako, terapijska i klinička praksa kod psihičkih poremećaja i egzistencijskih kriza smisla. Frankl pred oči čitatelja, kao cilj, uvijek postavlja ljudsku osobu – za odgovornost sposobno, slobodno i prema smislu usmjereno biće – koju prepoznaje iza svih bolesti.

U Predgovoru novom hrvatskom izdanju, dr. Križo Katinić koji je ujedno radio redakturu teksta u pripremi novoga izdanja, zaključuje:

„Oni čitatelji koji se odluče uhvatiti u koštac s tematikom i tekstom ove knjige, koji te sadržaje protisnu kroz konkretna osobna iskustva, kroz otvorenost i neizvjesnost, kroz upitnost vlastite egzistencije – na dobrom su putu u osmišljavanju onih tijesnih životnih situacija, s pravom se nadajući čvršćem i bogatijem življenju, takvom življenju koje će zračiti pozitivnom energijom  prema drugim egzistirajućim bićima i sudbinama oko sebe…“

Knjiga se može pronaći u knjižarama Kršćanske sadašnjosti ili u web knjižari.

PODIJELI