Bože moj stvorio si me da budem žena .Prihvaćam naum tvoj sa mnom. I, evo, prepoznajem se kao žena. Prepoznajem u sebi da trebam biti nečija pomoć i majka. Dok to ne postanem, nemirno je srce moje. Ali poznajem svoju slabost i sa žaljenjem ti svako svoje zlo priznajem. Zato se Tebi, Stvoritelju svome, utječem. Spasi me od napasti da, u pustinji svoga srca, sama tražim muža. I spasi me od tuđih napasnih želja da me na svoj način udaju. Prihvaćam jedinoga muža za kojeg si me pripravio već onda kada si me stvorio kao ženu. Ne znam gdje je on. Ne znam tko je on. Možda sam ga vec i vidjela, ali ga bez tvoga Duha nisam mogla prepoznati. Zato Ti predajem srce i sav svoj život. Učini me blagoslovljenom ženom tvoga sluge, a moga blagoslovljenog muža. U njemu Ti dođi po mene te nam budi čuvar braka i obitelji. Na tvoju slavu želim živjeti svoj brak i tvojoj slavi posvećujem svoju plodnost. Tako neka bude! Amen
Kada se on preda mnom pojavi, a Ti mi iznutra objaviš da je to on, neću se opirati jet Te poznajem, Ljubavi. Znam da nisi ni šum što prolazi ušima, ni stras u udovima što se diže kao lav da onda kao smrt s plijenom života nestane. Nisi ni rumenilo zbunjenih obraza, nego si Ljubav vječna; vječni lahor srca što sve podnosi i iza svega ostaje. Na stupovima istine leži hram tvoj, a predvorje mu puno dobrote i rijeke života izviru iz njega. Taj hram je Čovjek što si ga stvorio; taj hram je brak. U svetištu me čekaš, nadspoznatljiva Tajno, da mi svoje lice otkriješ i da me učiniš svojim živim oltarom. Predajem Ti se i posvećujem zauvijek. U Tebe se uzdam. O, da se ne postidim dovijeka. Amen! 
