Pitanje:

Molim da molite za moju sestru K. R., 33-godišnju samohranu majku malenog L.. Oboljela je od raka debelog crijeva koje je prešao na lijevi jajnik te metastazirao na cijelu jetru, jajovod i sve dolje. Molim Vas, molite za njeno ozdravljenje. Ona je borac u duši, ali tijelo je jako, jako slabo. Daju joj malo vremena. Ona je predivna majka, sestra i kćer. Čitav život je samo dobro radila i brinula o svima. Molim vas u ime svoje obitelji pomozite. Hvala. I.

 

Odgovor:

Poštovana Ivana!

Iako se ne radi o klasičnom pitanju, ali vrijedno se je na ovaj dopis i molbu osvrnuti. Osobno se sjećam u molitvi i Svetoj misi svih koji se preporučuju. Na taj način molimo jedni za druge, a samim tim i za sebe. Nije lako kada se susretnemo s bolešću, kao niti kad nam je bolestan netko od bliže rodbine. Željeli bismo mu na svaki način pomoći, ali se osjećamo nemoćnim. Stoga, prepustimo liječnicima da učine što mogu, a mi se zauzmimo kod Boga za one koje volimo.

Ali ne kako bi molitvom „prisilili“ Boga da se ponaša po našim željama, nego da se kroz molitvu mi mijenjamo. U prvom redu prihvaćajući njegovu volju u našem životu i naših bližnjih, makar se protivilo našem mišljenju i željama. Ovo ne govorim napamet nego u prvom redu iz vlastitoga iskustva, jer sam i sam doživio osobni križ. Ali u tom gotovo bezdanom stanju, predao sam se Bogu da se preko mene vrši njegova volja. Upravo to može učiniti i svaki od nas. Jer dok se god otimamo, ne želimo prihvatiti novo stanje i okolnosti bit ćemo nemirni i nezadovoljni. Nešto slično kao riba koja se uhvati na udicu. Što se više trza i zateže vlasac, biva joj gore i bolnije.

Približava se Veliki Petak u kojem razmatramo Kristovu muku i smrt, ali i blagdan Uskrsa. Jer bez Velikoga Petka i patnje, nema Uskrsa niti proslave s Kristom. Ako to kao vjernici kršćani znamo i vjerujemo, čega se bojimo? Zar smrti kao posljedice bolesti! To je vjerujemo prijelaz do proslave i života s Kristom. Stoga, nema straha ako vjerujemo i nadamo se najboljem. Ali i u ovom za vas i vaše najbliže teškom trenutku, trebate ostati trijezni i realni te ne padati u očaj. Kažete da je sestrino stanje teško, te da joj je još ostalo malo vremena. Stoga se pobrinite da na vrijeme primi sakrament bolesničkog pomazanja, ispovijedi i pričesti. Jer to je u sadašnjem trenutku najviše što možete učiniti, a to ne znači da mora biti i potpuni kraj. Moleći za bolesne u ovom sakramentu, preporučujemo ih Božjem milosrđu za ozdravljenje duše i tijela.

Mir i dobro!

fra Mate

 

PODIJELI