Dugo sam razmišljala gdje da pošaljem i objavim svoje svjedočanstvo i obećala sam sama sebi da ću to učiniti ali evo do dana današnjeg još nisam. Naime, situacija je bila sljedeća. Nakon 5 godina gotovo pa savršene veze i napose planiranog braka, moj dečko je samo nestao. Zvala sam, slala poruke, pokušavala doći do njega ali nije išlo. Moj svijet u tim momentima bio je uništen. Nisam se mogla probuditi iz “depresije” u kojoj sam se nalazila. Svaki dan bio je kao jedna kazna za mene..pun tuge i pun sivila. Nisam znala kako da se izborim s tim neočekivanim gubitkom i kako da uopće krenem dalje. Vapila sam Gospodinu na sve načine, postila sam, molila sam, čak sam i zahvaljivala ne bi li se nešto dogodilo, ne bi li se nešto okrenulo.. možda ovo sada zvuči preočajno, ali ja u toj situaciji nisam nalazila izlaz i ništa se nije dešavalo.Bez obzira koliko je tada bilo teško, ja od molitve nisam odustajala. Odgovor nažalost nije stizao, i moji osjećaji prema toj osobi bili su i dalje tu, možda i sve jači. Na sve sam načine pokušavala krenuti dalje, ali nije išlo. 1.1 sam sa svojom obitelji otišla u Međugorje, možda tada i ne znajući da ću tamo pronaći svoj odgovor. Došli smo u pansion kod jedne gospođe koji je čak i malo bio udaljen od Crkve i sjećam se i sada kako sam tada bila živčana i ljuta na svoju mamu, pitajući se zašto baš tamo moramo ići. Ali eto, Gospodin je imao svoje prste i svoje planove u tome. Molila sam se, zahvaljivala, bila su to lijepa dva dana tamo… Naime, ono što se dogodilo bilo je sljedeće… Prije samog povratka doma, pili smo jutarnju kavu s vlasnicom već pomenutog pansiona i kroz priču o molitvi i “čudima”, čula sam kao kroz maglu što je ona tada govorila. Spominjala je Devetnicu kraljici Svete Krunice i koliko je ona dobra njoj donijela. Rekla je tada primjer zbog kojeg ju je ona molila i kako je se ta gotovo nemoguća prošnja ostvarila. Još je nešto malo čavrljala o tome ali nitko od nas nije pretjerano obraćao pažnju na to. Ja sam po povratku doma razmišljala o tim njenim riječima, sve više i više. Iako je to naime, krunica, odnosno ružarij koji iziskuje zaista mnogo i koja je zaista teška za moliti ja sam se odlučila na to. Za one koji ne znaju, to su molitve prošnje i zahvale našoj Majci Mariji. Mole se 54 dana, 27 dana za zamolbu i 27 dana za zahvalu. Iskreno kažem, teško je za moliti, iziskuje dosta vremena ali isto tako, isplati se. Milosti kojima sam ja i prije završetka te krunice svjedočila, neopisive su. Ne samo da mi je Majčica uslišala ono za što sam molila i ne samo da se moja situacija riješila, već sam dobila i toliko drugih odgovora i blagosti. Zato, svi vi koji ne vidite izlaz, koji ste očajni, kojima je teško i koji ste na ovoj stranici, i ako pročitate ovo što sam napisala. Molite. Odlučite se, naoružajte se strpljenjem, vjerom u našega Gospodina i da on uvijek čuje našu prošnju i molitvu i da na nju uvijek odgovara. Tražite i dat će vam se. 🙏 Ako ne možete moliti po tri krunice, postoji mogućnost i moljenja jedne dnevno. Neka vas sve prati Božji blagoslov i snaga Duha Svetoga. Onome koji vjeruje ništa nije nemoguće.BVBb i lijep pozdrav.
( Podaci o autorici ovog svjedočanstva poznati su uredništvu portala PUT,ISTINA I ŽIVOT )
