ČITANJA: Iz 8,23b – 9,3; Ps 27,1.4.13-14; 1Kor 1,10-13.17; Mt 4,12-23
Prvo čitanje: Iz 8, 23b–9,3
U Galileji poganskoj narod vidje svjetlost veliku!
Čitanje Knjige proroka Izaije
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 27, 1.4.13-14
Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Drugo čitanje: 1Kor 1, 10-13.17
Svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 4, 12-23
Nastani se u Kafarnaumu da se ispuni što je rečeno po Izaiji.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.«
Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Riječ Gospodnja.
Homilija
Bilo je to za Isusa vrlo burno razdoblje. Nakon krštenja, Isus je proveo četrdeset dana u pustiji nakon čega ga je đavao iskušavao. Nekako u to vrijeme Herod je uhitio Ivana Krstitelja kojeg će kasnije pogubiti, a Isus napušta Judeju i odlazi na sjever u Galileju. Posjetio je Nazaret, ali očito tu nije bio dobro primljen. Spušta se na obalu Genezaretskog jezera i tu se nastanjuje u Kapernaumu odakle počinje svoj javni rad. Evanđelist Matej to prepoznaje kao ispunjenje proročanstva proroka Izaije koje govori o velikoj svjetlosti koja će obasjati područje koja su u nasljedstvo dobili plemena Zebulona i Neftalija.
Upravo tu na sjeveru, u Galileji Isus počinje svoj javni rad. Drugi evanđelisti su čak opisali to razdoblje Isusovog djelovanja kao vrlo uzbudljivo razdoblje gdje je Isus liječio ljude, činio čuda, omogućio Petru i Andriji ogroman ulov ribe te ostala čuda koja je činio. Sve to činio je s jednim glavnim ciljem, da najavi osnivanje Kraljevstva nebeskog koje je On došao uspostaviti. Kako bi svoju misiju mogao ispravno obaviti, odlučio je obučiti dvanaestero ljudi koji će postati njegovi učenici.
U to doba među pripadnicima židovskog naroda funkcionirale su škole po nekim stupnjevima, nešto slično kao što je to i danas. U gotovo svim mjestima gdje je živjelo najmanje dvanaest židovskih obitelji, organizirane su i izgrađivane sinagoge koje su preko tjedna služile kao škole, a subotom je to bilo mjesto bogoštovlja. Židovski dječaci bi obavezno završavali prvi stupanj te škole. Tu bi naučili čitati i pisati, te nešto iz židovske povijesti i religije. Ako bi neki dječak bio darovitiji, a k tome mu i obitelj bila imućnija te mu to mogla priuštiti, on bi tada pohađao drugi stupanj takvog školovanja. Tu bi učio vjerska pravila i Zakone koji su napisani u Tori, tj u Mojsijevom petoknjižju i u proročkim knjigama. Takve su škole vodili učitelji koje su oni nazivali rabini.
Za one najdarovitije postojao je i treći stupanj školovanja. Te škole su vodili poznati rabini, a način na koji su to radili bio je da su studenti koji su pohađali takvu školu pratili svog rabina, živjeli s njime, dok ih je on poučavao i vodio u raspravi. Bile bi to uglavnom filozofske rasprave u kojima se raspravljalo o vjerskim pravilima u Zakonu. Jako je bilo značajno tko je bio taj rabin koji je obučavao takve studente. Sjetimo se samo sv. Pavla koji je sa ponosom isticao da je svoje školovanje završio kod Gamalijela, poznatog židovskog rabina i vrlo utjecajnog čovjeka u Judeji.
Isus kao da je preskočio sve te korake svojih studija. S obzirom na predrasude koje su bile prisutne u Nazaretu kako je on sin bluda, ne vjerujem da je mogao završiti više od prvog i osnovnog stupnja, možda čak ni to. Nemamo u svetim evanđeljima zapisano da je išao bilo gdje u bilo kakvu školu. Mogli bi zaključiti da su sv. Josip i Njegova majka Marija bili Njegovi glavni učitelji u tom životnom razdoblju. Ipak, najveći učitelj mu je bio Njegov Nebeski Otac s kojim je imao konstantnu zajednicu kroz molitvu i proučavanje Njegove riječi. To mu je bila najbolja naobrazba, jer je bila oslobođena svih filozofskih i drugih balasta. I u Isusovom slučaju ispunilo se Božje obećanje zapisano u Bibliji: Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. Ps. 119, 130.
Ovog trenutka Isus traži ljude koji će postati Njegovi studenti. Kao Učitelj nad učiteljima, mogao se poslužiti tradicionalnim načinom izbora studenata i pozvati samo one koji su bili napredni na drugom stupnju školovanja. Ipak Isus to ne radi. On poziva obične ribare, neškolovane koji su, (ako su i završili prvi stupanj obrazovanja) polupismeni i nisu vješti u riječi niti pisanju. Oni koji su izučavali Ivanovo evanđelje, tvrde da je Ivan bio loš u pisanju, jer cijelo njegovo Evanđelje koristi negdje oko tisuću riječi.
Stvarno mi je čudan način izbora Isusovih učenika. Pored toga što ne izabire darovite učenike, on poziva obične neškolovane ribare. Kako će ih uspjeti naučiti velikim istinama za relativno kratko vrijeme. Ti ljudi nisu navikli učiti. S druge pak strane, baš ti učenici trebat će nastaviti Isusovo djelo na zemlji kada On završi svoju zemaljsku misiju.
Postoji još jedna posebnost u izboru Isusovih učenika. Konkretno, ovdje evanđelista Matej spominje pozivanje njih četvorice, Petra, Andriju, Jakova i Ivana. Isus ne poziva nekog tko nema što raditi, već ljude koji su zaposleni. Za Petra i Andriju izvješće kaže da su lovili ribe, a za Jakova i Ivana da su sa svojim ocem krpali mreže. Bili su to ljudi koji nisu bili besposleni. Drugi evanđelisti kada opisuju taj događaj, opisuju kako je Isus neposredno prije nego što ih je pozvao, na čudesan način napunio im mreže da su se dvije lađice skoro potopile pod teretom riba. To bi značilo da su bili uspješni u svom poslu. Zašto ih Isus poziva baš sada. Bilo je puno slučajeva kada im ulov nije bio tako uspješan. Da ih je onda pozvao lakše bi donijeli odluku. Sada kada su im mreže pune, kada su si sredili svoju egzistenciju, Isus ih zove da ostave sve i pođu za Njim.
Razmišljao sam o tome zašto Isus poziva zaposlene ljude. Sretao sam se s ljudima koji su bili školovani, ali kada ste ih zamolili da vam nešto učine, oni bi vam stručno obrazlažući iznosili tisuću razloga kako je to nemoguće napraviti, ali ni jedan razlog kako to napraviti. Zaključio sam da će uvijek na vrijeme posao biti završen kod ljudi koji su zaposleni, koji nemaju vremena, nego kod onih koji to nisu i imaju vremena na pretek.
S druge pak strane Isus nam je želio ukazati i jedan određeni primjer. Da je Isus pozivao isključivo školovane ljude, mi bi danas imali izgovor da nismo kompetentni postati Isusovi učenici. Ovako Isus je pokazao da svakog poziva da postane Njegov učenik. On je u Svoju službu pozivao i visokoškolovane, kao što je bio sv. Pavao, koji je bio izuzetno uspješan, ali ne zbog svoje visoke naobrazbe, već zbog pouzdanja u Boga. Stoga, ukoliko si zaposlen, ukoliko ti posao dobro ide i uspješan si u njemu, ti si najbolji kandidat da se odazoveš Kristovom pozivu, pođeš za Njim i postaneš Njegov učenik. Ono što je karakteristično je da Isus neće mijenjati tvoje zanimanje. Promijenit će samo proizvod oko kojeg radiš, kao što je i učenicima obećao da će ih učiniti ribarima ljudi. Od sada njihov predmet razmišljanja i fokus oko kojeg će se baviti neće biti ribe, već ljudi.
Ipak, ostaje pitanje zašto su učenici ostavili sve i pošli za Isusom? Kada bih ja radio neki posao, imao dobru plaću, što bi me dovelo do odluke da taj posao ostavim i prijeđem na drugi u neku drugu firmu? To bi morala biti veća plaća ili bolji uvjeti rada. Morali bi tu postojati određeni benifiti ili privilegije koje u poduzeću u kojem radim ne postoje. To znači da je Isus trebao doći do Petra, Andrije, Jakova i Ivana, obećati im veću plaću, bolje uvjete rada, veću socijalnu sigurnost. Isus ništa od toga ne radi. Čak što više, govori suprotno. Kada mu dolazi jedan učenik, (a svi misle da je to bio Juda) i moli ga da ga primi kao učenika, Isus mu odgovara: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Mt.8,20.
Ipak, učenici su odluku da pođu za Isusom smatrali vrjednijom od onog što su imali do sada, i to ne samo u nekom duhovnom smislu, već i u materijalnom. Neki od njih se nisu ustručavali to Isusa i pitati. Jednom prigodom majka Zebedejevih sinova Jakova i Ivana prišla je Isusu s molbom da njene sinove Isus postavi na prva ministarska mjesta u Njegovom kraljevstvu. Umjesto ispunjenja obećanja, Isus obećava patnje i muke. Petar je jednom prigodom pitao Isusa: Tada Petar prihvati pa upita: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti? Mt. 19,27. Glavna tema njihovih razgovora u vrijeme dok su hodali s Isusom bila je, tko je od njih najveći, tj. tko je prvi do Isusa. Tek nakon silaska Duha svetog na pedesetnicu, shvatili su pravi karakter Kraljevstva nebeskog.
Prije nego je napustio našu zemlju, Isus nam je ostavio veliki nalog: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Mt. 28,19. Taj Veliki nalog i nas obvezuje. I nas danas Isus poziva da budemo oni koji ćemo stvarati Njegove učenike. Hoćemo li i mi se danas odazvati Kristovom pozivu kao što su se odazvali i Kristovi učenici. Možda mislimo kako za to nemamo dara, ali nemojmo zaboraviti da je Isus sa dvanaestoricom polupismenih i neobrazovanih ljudi zapalio evanđeljem tada cijeli poznati svijet. Nije važno kakvo zanimanje imamo. Nije važno koji nam je nivo obrazovanja. Čak da smo i nepismeni, Bog nas je u stanju upotrijebiti u svom velikom djelu, jer koga Bog pozove, On ga i osposobi. Stoga nemamo nikakav opravdani izgovor da odbijemo Božji poziv.
Možda se i odazovemo iz krivih pobuda. Međutim, nemojmo zaboraviti da je Duh Sveti u stanju ispraviti naše eventualne pogrešne stavove, kao što je to učinio i kod prvih učenika. Možda ovog trenutka vidimo u Kraljevstvu Nebeskom neke druge vrijednosti, ali najveća vrijednost je sam Isus Krist. Sv. Pavao je pisao: Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Rim. 8,32. Ako imamo Krista, tada imamo sve. Vrijednost imati Krista kao svog Spasitelja i Gospodina shvatit ćemo tek kada ga prihvatimo. On je taj koji nam se neprestano nudi i poziva nas da pođemo za njim. Ako se ne odazovemo tom Božanskom pozivu, nikada nećemo saznati što smo izgubili, a ustvari tada bi izgubili sve. Nemojmo si dozvoliti takvo stanje. Bog nas može upotrijebiti bez obzira u kakvim smo okolnostima ili u kakvom smo stanju. On upravo naše slabosti može iskoristiti u velikoj pobjedi nad grijehom i zlom. Nije li to uistinu uzbudljivo.
