ČITANJA:
1Sam 26,2.7-9.12-13.22-23; Ps 103,1-4.8.10.12-13; 1Kor 15,45-49; Lk 6,27-38
Prvo čitanje: 1 Sam 26, 2.7-9.12-13.22-23
Gospodin te predao u moje ruke, ali ja nisam htio dići ruke na tebe
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane:
Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu.
David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.
Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?«
Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.
David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 103, 1-2.3-4.8.10.12-13
Pripjev:
Milosrdan je i milostiv Gospodin
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Drugo čitanje: 1 Kor 15, 45-49
Kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Braćo:
Prvi čovjek, Adam.,postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 6,27-38
Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.
Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Kako doživljavamo ove Isusove riječi koje je zapisao sv. Luka Evanđelist? U današnje vrijeme to nam izgleda prilično ponižavajuće. Jeli Isus ovdje podupire zlostavljanje, obespravljenost i izrabljivanje? Nipošto.
Kada čitate Bibliju, primijetit će te da je čast jednog čovjeka bila vrjednija i od samog života. Kroz prizmu časti i sramote moći ćete razumjeti mnoge biblijske događaje i njihovu suštinu. Da je to tako o tome nam najbolje svjedoče opisi stradanja našeg Gospodina Isusa Krista. Opisujući stradanje našeg Gospodina, evanđelisti svoj fokus ne stavljaju na fizičku muku i bol koju je naš Spasitelj proživio, već na sramotu koju je On, Božji sin podnio od svojih stvorenja, samo da bi njima, a i nama omogućio spasenje.
Da Isus ne podupire nepravedno zlostavljanje, najbolje nam svjedoči događaj s Njegova suđenja. Kada je odgovorio na pitanje Velikog svećenika, prišao mu je neki čovjek i u bijesu ga udario po licu. Isus nije tu plusku tolerirao, već je reagirao riječima: Odgovori mu Isus: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš? Ivan 8,23. Iz ovog se vidi da nepravedno zlostavljanje Isus nikako ne podržava.
Kako onda razumjeti ovu Isusovu propovijed koju je zapisao evanđelista.
Homilija
Isus je uvijek govorio o karakteristikama Kraljevstva nebeskog. Te karakteristike su dijametralno različite od kraljevstva ovog svijeta. Građani Kraljevstva nebeskog će se u svakoj situaciji ponašati slično svom Kralju. A kako se ponašao Kralj? Očito nam je nerazumljiva ta Božja ljubav koja se žrtvuje za nas koji smo u pobuni protiv Njega. Sv. Pavao pokušava objasniti tu veličanstvenu Božju ljubav. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Rim. 5,7.8. Upravo ovdje i Isus traži od nas da sličimo našem Nebeskom ocu milosrđem. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Milosrđe je najveća Božja karakteristika. Kada opisujemo Boga vrlo često ističemo Njegovu pravednost. On je pravedan, ali sam za sebe On kaže: Jahve prođe ispred njega te se javi: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, Izl. 34,6. Sam Bog kao svoju najveću osobinu ističe milosrđe, dok svoju pravednost stavlja na kraj. Sa pravednošću je spreman čekati ukoliko milosrđe ne ostvari pozitivan učinak.
Kada Isus kaže da ljubimo svoje neprijatelje, zasigurno ne misli da to moramo činiti tako da prema njima pokazujemo neki pozitivan emotivni odnos. Božja ljubav nije samo emocija. To je životni stav. To samo znači da na ovom svijetu ne postoji nitko za koga bih ja želio da ne bude u Kraljevstvu nebeskom.
Kao što smo već u uvodu rekli, naša čast nije uvjetovana čašću koju ovdje dobivamo na zemlji. Naša čast je svemirskih razmjera. Ona proističe od samog Boga. Kakve god da nas ovaj svijet doživljava, bili bogati ili siromašni, obrazovani ili neobrazovani, bilo koji status da imamo, mi smo djeca Božja. To je čast svemirskih razmjera. Manje je važno hoće li ljudi koji su u ovom životu usvojili pogrešne životne vrijednosti to primijetiti ili neće.
Na koji način se onda mogla obraniti čast poštujući Isusov savjet. I onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. U Isusovo vrijeme ljudi nisu nosili donje rublje. Imali su samo donju haljinu i preko nje je bila gornja. Moglo se dogoditi da netko ti nasilno otima gornju haljinu. Umjesto da problem rješavaš silom, Isus predlaže drugi način. Ako se to desi, takvome tada skini i donju haljinu. No, tada ćeš ostati gol. Međutim, najveća sramota za nekog je bila da gleda golog čovjeka, i ako je uzrok njegove golotinje bio on, to je izazivalo prezir javnosti.
Također Isus daje savjet kako se zaštiti od poniženja koje su Rimljani često radili Židovima onog kraja. Oni bi nasilno ulazili u kuće i otimali ono što su htjeli. Glavni cilj zašto su to radili je bio da ponize pripadnike Židovskog naroda. Isus savjetuje da se tome ne odupiru. Naime, što bi se više odupirali, poniženje bi bilo veće. Daj mu to, jer će na taj način on sam sebe poniziti.
Jednom sam prigodom bio u posjeti jednoj obitelji i žena se žalila na ponašanje nekog njihovog rođaka. Ustvari, problem je bio u podjeli imovine. Ova žena je doslovno šizila jer na nikoji način nije mogla uvrijediti tog rođaka. Tada mi je rekla:
“Kakav je to karakter koji ništa ne drži do sebe. Vrijeđam ga, a on to ne prihvaća. Ponižavam ga, a on se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.”
“Takav karakter je sličan karakteru našeg Gospodina Isusa Krista.” odgovorih joj. “Jedan mi je prijatelj rekao kako na uvrede drugih ne reagira, jer bi im tada dao kompliment, a on ne želi davati komplimente za ono što ljudi rade loše.”
Kada bi ta načela prihvatili, koliko bi u životu imali manje problema, manje stresa, i automatski bi nam život bio ljepši. Isus tada poručuje jedno pravilo koje netko naziva i “zlatnim pravilom.” I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
Mnogi ovo pravilo izokreću. Oni kažu: Sve što ne želite da ljudi vama čine, ne činite ni vi njima. Međutim, Božja ljubav nije pasivna. Ona je aktivna. Ona nešto čini. Čini dobro drugima. Izvješće o Isusu kaže: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Djela 10,38. Kada bi o nama netko radio izvješće o našem životu. Kako bi ono izgledalo. Većina izvješća bi bila “samo prođe.” Kod nekih bi čak bilo, “prođe čineći zlo.”
Kao kršćani često volimo raspravljati o određenim stvarima jesu li one grijeh ili nisu. Ovog puta bi želio naglasiti jednu važnu činjenicu. Ne želim reći da grešna djela kao preljub, ubojstvo, krađa, laž i ostala grešna djela koja bi počinili da to nije grijeh. Ovog puta vam želim naglasiti da je grijeh nešto veće. Najveći grijeh je nešto što nismo počinili. Najveći grijeh je ne pokazati ljubav prema čovjeku kada smo za to imali prigodu.
Biblija ostavlja mogućnost odmazde za zlo koje nam netko učini. Čak što više to i traži da učinimo. Kada je Bog davao Zakon Mojsiju, tada je dao jednu zapovijest vezanu za odmazdu onima koji su činili zlo drugima. Po tom su Zakonu morali suditi suci u narodu. Taj zakon kaže: oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, Izlaz. 21,24. Međutim, Bog ne dozvoljava da svatko od nas uzima pravdu u svoje ruke. Bog ne dozvoljava osvetu. On kaže: Ne osvećujte se sami, ljubljeni, nego podajte mjesto gnjevu, jer je pisano: “Moja je osveta, ja ću vratiti”, govori Gospodin. Rim. 12,9. Ipak Bog dopušta da se osobno osvetimo, ali samo na jedan način.
Prije više desetaka godina u jedno slavonsko selo doselio je jedan čovjek s obitelji u želji da tu živi i odgaja svoju djecu. Kuću koju je kupio dobio je stvarno jeftino, a drugi susjedi su mu nakon toga rekli i zašto je to tako. Naime, prvi susjed do kuće koju je kupio, bio je toliko zao da je njegovo razmišljanje cijelo vrijeme bilo kako napakostiti susjedu. Već prvog dana nastali su problemi. Kokoš od ovog novog susjeda preletjela je plot i ušla u susjedov vrt. Ovaj susjed nije imao milosti. Uhvatio je kokoš, zakrenuo joj glavu i mrtvu prebacio preko ograde. Nedugo zatim pustio je svoju svinju u vrt svog novodoseljenog susjeda koja je uništila gotovo cijeli nasad u vrtu. Ovaj pridošlica nije htio voditi rat sa susjedom. Jednostavno je napravio ogradu oko svog vrta kako bi se zaštitio od zlonamjernog susjeda. Cijelo vrijeme je ponavljao rečenicu: “Ubit ću tog đavola.”
Izazivanja i pravljenje štete su se nastavili. Novodoseljeni susjed je sve to trpio čekajući svoju priliku. I prilika je došla. Bila je kasna jesen s obilato kiše. Šumske ceste su bile pune blata i gliba i prilikom vožnje drva ovaj zao susjed zapao je svojim konjima u jednom glibu. Sišao je s kola i udarajući bićem konje uz popratne psovke pokušao “motivirati” konje da izvuku kola. Situacija se je pogoršala jer je počela padati i kiša koja je ovako veliku nevolju učinila još većom. Konji su već lipsali od umora i zlostavljanja njihovog gospodara. Ovaj čovjek je bio izbezumljen. Nije znao kako riješiti problem. I tada na jednom primijetio je da mu se približavaju nekakva kola. No, to je bilo nešto što je ovaj ionako težak problem učinilo još težim, jer je to bio njegov novodoseljeni susjed. Njegov jad je bio veći, jer ovaj njegov susjed kojem je on učinio toliko zla, sada će mu se smijati i radovati zbog nevolje u koju je upao.
Kola su se približila. Novodoseljeni susjed je došao i vidio groznu situaciju. Vidio je izmorene konje koji više i nisu reagirali na udarce biča svog groznog gospodara. Zaustavio se je. Bez i jedne riječi, prišao je ovim izmorenim konjima, ispregnuo ih je iz ovih kola , odmaknuo ih, prišao je svojim konjima ispregnuo ih iz svojih kola, upregnuo ih u susjedova kola. Uzeo je kajase u ruke i bez velike buke, podviknuo, a konji su punom snagom potegnuli kola i izvukli ih iz gliba. Nakon toga sve je vratio u prvobitno stanje i nastavio svojim putem.
Te večeri ovaj novodoseljeni čovjek imao je posjetu. Prvi puta mu je u kuću došao susjed koji mu je do tada činio zlo. Postavio mu je tada jedno pitanje.
“Ne mogu razumjeti, zašto? Pa ja sam tebi činio samo zlo. Zašto si mi pomogao. To nisam ničim zaslužio. Kada si to radio, osjećao sam se kao da si me cjepanicom mlatio po leđima.”
“Znaš susjede, ja poznajem nekog tko mi je dao milost kada sam bio u sukobu s Njim,” odgovori susjed i nastavi. On je čak i umro da bi me spasio, a ja sam još uvijek bio u pobuni protiv Njega. Sada kada sam s Njime pomiren, želim živjeti kao On. On je moj Spasitelj i moj Bog. On je Isus Krist.”
“Ako je to rezultat tvog prijateljstva s tvojim Bogom, tog Boga i ja želim upoznati. Umoran sam već od života kojim sam živio. Čineći zlo ljudima nisam nalazio nikakav mir.” Reče ovaj susjed dok mu se u oku iskrila suza i nastavi. “Možeš li mi oprostiti za sve zlo koje sam ti napravio.”
“Kada si mi prvi puta učinio zlo,” reče susjed, “obećao sam si da ću ubiti tog đavola. Očito sam u tome uspio. Nikada nisam zla koja si mi učinio povezivao s tobom, već sa đavlom koji je upravljao tvojim životom. Znam da i ti možeš prihvatiti Krista za svog Spasitelja i On će dovršiti djelo promjene u tebi. Znam da sam sada pored susjeda dobio i brata po Kristu.”
Prvi puta na opće zaprepaštenje ostalih, dva čovjeka koja se nisu mogla vidjeti, grlili su se u prijateljskom zagrljaju. Čovjek koga je mučio đavao, doživio je obraćenje. Prihvatio je Isusa Krista ka svog Spasitelja i Gospodina.
Da, braćo moja draga, Biblija dozvoljava osvetu na jedan brutalan i sadistički način. Ona kaže: Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. Rim. 12,17-21.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić Lic. Theol.
