ČITANJA: Izl 17,8-13; Ps 121,1-8; 2Tim 3,14 – 4,2; Lk 18,1-8

NAPOMENA: ▪ Današnja se nedjelja slavi kao ‘misijska’ da bi se u vjernicima pobudila suodgovornost i vjernička zauzetost za djelo evangelizacije. Može se uzeti misni obrazac “Za evangelizaciju naroda” (RM 717).

 

Prvo čitanje: Izl 17, 8-13

Dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali.

Čitanje Knjige Izlaska

 

U one dane: Dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije reče Jošui: »Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci.« Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zapodjene borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon otežaše. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede na nj, a Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 121, 1-8

Pripjev: Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju.

 

K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.

Gospodin je čuvar tvoj,
Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!
Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.

Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka!

 

Drugo čitanje: 2Tim 3, 14 – 4, 2

Da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

 

Predragi: Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.

Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Lk 18, 1-8

Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Riječ Gospodnja.

 

Homilija

 

Priča koju je Isus ispričao je priča koja nas poziva na ustrajnost u molitvi. Prispodoba o udovici i nemarnom i nepravednom sucu je s jedne strane žalostan, a s druge strane komičan primjer ljudskog djelovanja. Na prvi pogled nam se može činiti da prispodoba koju Isus priča nije baš prihvatljiva da nam iznese određenu duhovnu istinu ili da nas inspirira i ponese ka duhovnim stvarima. Ipak, pozivam vas da pogledamo duhovnu poruku ove prispodobe.

Odmah na početku saznajemo nekoliko važnih informacija. »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. Tko je bio taj sudac, kako se zvao, nije nam poznato. Nije nam poznato ni o kojem gradu je riječ, ni koje su mu glavne karakteristike. Ipak pretpostavljamo da to nije bio Jeruzalem, već nekakav mali gradić u kojem su se svi poznavali. Očito je to bio gradić bez nekog značajnijeg političkog ili gospodarskog potencijala, te je sudac u takvom gradu mogao biti gospodar grada, raditi što hoće i kada hoće. Očito u većem gradu takav sudac ne bi mogao raditi na taj način.

Ovaj sudac ne priznaje Boga kao autoritet. On ne priznaje Boga kao Vrhovnog suca koji je nad njim, i upravo zbog toga uzima si pravo da može raditi što god hoće. Iako ne znamo ime ovog suca, znamo kakav je on i kakvog je karaktera. S druge strane nismo saznali kakvo je njegovo djelovanje, već saznajemo kako on kao sudac ne djeluje.

Što se udovice tiče, tu ćemo o njoj saznati nešto više. Izvješće kaže: U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ Ovdje saznajemo o udovici koja nešto radi, nešto poduzima, ali ne znamo kakav ima problem i kakvog je karaktera. Udovica u Isusovo vrijeme je simbolom ranjivosti. Žena bez muža ili sina, bez muškog člana obitelji, bila je nezaštićena i ranjiva. Bilo je za očekivati da sudac automatizmom stane u obranu nezaštićenih ljudi, a ova udovica je to bila. Udovica nije imala nikakvu vezu, nikakva poznanstva. Bez muža, bez sinova, bez ikog muškog rođaka koji bi ju zastupao, morala je svoje probleme rješavati sama. Sve poslove koje su trebali raditi muškarci, morala je raditi ova obespravljena žena. Molila je, tražila je i čekala.

I u slučaju ove udovice imamo jednu nepoznanicu. Ništa ne znamo o protivniku. Ne znamo ni o kakvom je problemu bilo riječi. Jedina informacija je da netko ovu udovicu ugrožava, a ona traži zaštitu.

Tekst iz Isusove prispodobe nastavlja s opisom događaja. No on ne htjede zadugo. S jedne strane se tu vidljiva neka birokratska arogantnost. Sudac ne želi i neće rješavati udovičin problem. Ne znamo ni zašto on to ne želi raditi. Ako je možda bila u pitanju neka materijalna korist, tada bi ga proglasili korumpiranim. U drugom slučaju možemo ga nazvati, nepravednim, bezosjećajnim, pokvarenim, nemoralnim… Ipak, možda bi ga mogli i drukčije okarakterizirati. Možda on i nije toliko zao, već je toliko lijen da mu se to ne radi. Jednostavno ne vidi da će mu rješavanje tog problema donijeti neku bolju reputaciju. On ovoj udovici ne prijeti, ne limitira joj njena prava, već jednostavno po njenom slučaju ništa ne radi. Ono što iz teksta možemo saznati je da takva situacija traje dugo. Istina ne znamo koliko dugo.

Tekst nastavlja: Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’« Kako vam se čini ova odluka. Nije li to odluka koja pokazuje svu sebičnost, oholost, cinizam i ne znam koju bi još karakteristiku naveo. Ipak, i pored svega toga, za ovu udovicu to je bilo rješenje. Sudac je zaključio da je bolje obraniti ovu udovicu nego stalno slušati njen problem. Takav zaključak donosi sudac koji se toliko osjeća samostalno da se čak ni Boga ne boji, ali više ne podnosi slušati ovu udovicu.

Pokušajmo malo cijeli slučaj prenijeti na nas. Kome pripada uloga udovice? Vjerujem da se mi, svaki pojedinačno možemo identificirati sa ovom udovicom. U Starom Zavjetu sirote i udovice su simbol nezaštićenih i ranjivih društvenih skupina. Upravo iz ove prispodobe mi dobivamo primjer kako se mi trebamo postaviti u našem odnosu prema Bogu.

Koga onda predstavlja sudac? Ako opis ovog suca pripišemo Bogu, tada imamo veliki problem, jer je Bog sve drugo osim ovakvog suca. Možda bi neki elementi iz opisa ovog suca mogli pripisati Bog. Bog iznad sebe nema viši autoritet koji bi ga natjerao nešto napraviti.

Zasigurno smo čuli ili sami doživjeli da i današnji suci se ponašaju slično opisu ovog suca. To smatramo mogućim. Ali po našem uvjerenju Bog se tako ne može ponašati. Mi mislimo da Bog treba učiniti ono što ga tražimo i to odmah, i to na način kako smo si mi zamislili.

Iz opisa ovog suca nismo mogli zaključiti da je bio zao. Njegov jedini problem je što dopušta zlu da djeluje jer problem ne rješava odmah. Ipak, ova prispodoba nam govori da kod Boga imamo šansu. Uvjet je da ostanemo ustrajni i ne odustanemo. S druge strane, ova prispodoba želi nas uvjeriti da nemamo pravo na ništa. Bog će odgovoriti kada bude smatrao da to treba uraditi i ako bude smatrao da to treba uraditi. Ova prispodoba nam želi pomoći da shvatimo koja nam je pozicija u ophođenju s Bogom. Molbe koje je upućivala ova udovica i molbe koje mi upućujemo ne dovode do toga da će to Boga odmah pokrenuti na akciju. Ali to nam pokazuje da Bog djeluje globalno i Njegova pravda nikada neće doći u pitanje.

Iz uvoda ove prispodobe možemo zaključiti koji je cilj bio ove prispodobe: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: Prispodoba je o tome kako trebamo ostati ustrajni u molitvi, u našem dijalogu s Bogom. Udovica je slikom čovjeka koji ima neki problem, neku situaciju koju ne može riješiti. Mi možemo biti u sličnoj situaciji. Sve što nam ostaje je moliti Boga za pomoć. Iz izvješća doznajemo da je sudac riješio problem ove udovice. Isus želi naglasiti da je Bog, bez obzira što mi mislimo da sporo reagira,  zainteresiran za nas i rješenje naših problema.

Molitva je u prvom redu iščekivanje. Molitva nije pogađanje i pregovaranje s Bogom. To nije definiranje optimalnih uvjeta. To nije poslovni ugovor (u smislu: jedan kilogram pobožnosti za jedno ozdravljenje). Molitva je u svojoj osnovi put i način kako se neprestano približavati  raspetom i uskrslom Kristu. To je proces sličan tome kao kada vjetar i voda umivaju stijenu. To je spor, veoma bolan, težak (jedino iznimno brz i lak) proces koji često proizvodi razne neizvjesnosti, padove, uspone. A uspjesi su uglavnom neočekivani i iznenađujući i nisu rezultat nekog ciljanog i programiranog procesa.

Posljednja biblijska knjiga Otkrivenje koristi popis molitava u nekoliko posebnih simbola. Jedan takav slučaj je u Otkrivenju u 5. poglavlju. To je opis nebeskog bogoštovlja. To je štovanje Boga od strane svetih nebeskih bića. Na sredini, oko Božjeg prijestolja, su četiri bića, pa onda dvadeset i četiri starješine. Kada Janje uzima u ruke zapečaćeni svitak, bića i starješine padaju i klanjaju se pred Njim, te u neizrecivoj čežnji izražavaju priznanje: “Dostojno je, dostojno je Janje da razlomi pečate.” Drugim riječima, završiti povijest grijeha i ponovno započeti bezgrešnu vječnost.

U tom kontekstu sv. Ivan bilježi nešto: “A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.” (Otkrivenje 8,5). Fantastična slika. Molitva je miris u kadionicama. Oduševljava li to i vas? Oduševljava li vas da su vaše molitve nešto tako lijepo, nešto kao fantastičan miris? I pripadaju nebeskom obožavanju Boga. Slično kao što su mudraci Isusu donijeli mirisni tamjan na dar, mi također možemo služiti kao ministranti ili pomoćnici dvadeset i četiri starješine oko Božjeg prijestolja, a naše molitve, naši izražaji zahvalnosti i žurne molbe, mirišu, mirišu kao mirisni kad na Božjem prijestolju. Fantastična slika. Pokušajte o tome razmišljati kada se budete sljedeći put molili. Vaša molitva negdje lijepo miriši.

S druge strane, ta slika je vrlo uznemirujuća. Moja molitva je nešto kao miris, nešto kao mirisni kad, nešto što zamiriši i nestane, nešto što je nerazumljivo, nije konkretno. Za mnoge ljude u ovom bolesnom svijetu to može izgledati kao da ste nalili mirisni parfem na mrtvog čovjeka. To miriši, ali to zapravo ništa ne vrijedi. Mnogi ljudi tako razumiju molitvu. Slika kadionice kao da oslikava naš problem s molitvom, našu sumnju, našu tjeskobu. Iskreno vam mogu reći da se ja ne molim da moje molitve Bogu lijepo miriše. Ja molim za to da se ovdje na zemlji nešto dogodi, da se nešto promijeni. Da nas Bog čuva, blagoslovi, zastupa, da nam nešto učini.

Spoznaja da je molitva jedino prekrasan miris, za mene je prilično uznemirujuća. Netko može reći: “Gospodine, ovdje na zemlji umiru mlade majke, ovdje su gladna djeca, smrt kosi tisuće nevinih ljudi, zaraza i bolesti šire se na sve strane, svuda je previše nepravde, toliko je patnja, žurno te molimo: Nešto s tim napravi. Nemoj da naše molitve budu samo ugodan miris. Uslišaj ih, ispuni ih, napravi nešto.” Bogu naše molitve nisu samo “ugodan miris”. One su “kao” ugodan miris, i one su Bogu ugodne jer se preko molitve mi okrećemo k Bogu i time Mu dajemo pravo da uđe u naš život i djeluje svojom božanskom moći za našu dobrobit.

Ta druga slika ilustrira molitvu koja je zapisana u Otkrivenju 8,3-5: “I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres.

To je druga iznenađujuća slika u Otkrivenju, vrijedna naše pozornosti. Na nebu naše molitve djeluju kao kadioni miris, ali na zemlji djeluju kao eksplozija vulkana, kao potres, kao bomba. U knjizi Otkrivenja, to čekanje je najednom prekinuto i sve se mijenja. U trenutku koji ne možemo predvidjeti, u trenutku kojeg nismo spremni točno predvidjeti, od naših molitava koje smo slali na nebo odjednom se stvori smjesa pomiješana s ognjem Božjega gnjeva, a vraća se kao bomba na taj svijet. Taj stav se odjednom promijeni, a promijeni se jednom zauvijek. Zemlja se trese, demoni s užasom na licu bježe, zemlja se rastvara i mrtvi izlaze iz groba.

Na kraju bi postavio pitanje koje je Isus postavio: Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«  Hoće li naći “udovicu” koja čeka na Njegovu odluku. Nemojmo biti razočarani sa onim ako nam Bog ne odgovori odmah za ono što ga molimo. Dozvolimo Bogu da bude Bogom. Bog nije u toj poziciji da igra tako kako mi fićukamo. Međutim, ne zaustavljajmo se u molitvi, ali dozvolimo Bogu da On odlučuje.

Postoji opasnost da nakon dugotrajne molitve, kada ne dobijemo odgovor, jednog se dana prestanemo moliti, i može se dogoditi da od Boga i odemo. Za naš duhovni život je važno da znamo ponizno čekati na Božju odluku i intervenciju jer jedino On zna što je iz perspektive vječnosti za nas najbolje.

Neka vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

Bruno Petrušić lic. Theol.

 

 

PODIJELI