GLAZBENI STIL ROMANTIZMA
Romantizam je oblik glazbenoga izražavanja u 19. i dobrom dijelu 20. stoljeća. U njemu se očituje sklonost individualnosti, osjećajnosti i maštovitosti kao odgovoru na racionalizam 18. stoljeća. Izraz je izveden iz riječi roman od engleske riječi romantic, a najranije se pojavio u sjeverno-europskim zemljama. Romantizam povezuje likovnu, književnu i glazbenu umjetnost, a nastaje kao reakcija na neispunjena obećanja građanstva i nepotpuni uspjeh Francuske revolucije. Romantičar se «povlači u sebe» u prisjećanju na prošlost i mističnost srednjega vijeka, «bježeći» u svijet tajanstvenosti i legendarnih junaka. Tješnja povezanost glazbe s drugim umjetnostima došla je do izražaja osobito u romantičkoj operi u kojoj se isprepleće svijet mašte, nadnaravnih sila, legende i povijesnih motiva. Klavir postaje pojam romantičkoga instrumenta, kada mu se usavršava mehanizam i izražajnost. Vremenom odumiru dvorske priredbe, a zamjenjuju ih javni koncerti u velikim dvoranama, kako bi se pobudili romantički osjećaji što se postizalo povećanjem orkestra. Romantički stil se očituje preko malih glazbenih formi i solo pjesama, osobito oblika njemačkoga Lieda što pogoduje iznošenju trenutačnih, zgusnutih, ali kratkotrajnih emocionalnih stanja. Dolazi do pojave nacionalnih škola u kojima se u većoj ili manjoj mjeri, umjetnička glazba inspirira folklornim narodnim elementima. Glazbene kulture obogaćuju europsku glazbu prinosima slabo ili nikako prisutnih naroda poput Čeha, Poljaka, Rusa, Norvežana, Finaca ili Španjolaca. Predstavnici romantičnoga glazbenoga stila su: Franz P. Schubert, Felix Mendelsohn, Frederic Chopin, Jochannes Brahms, Bedrich Smetana, Richard Strauss, Petar Ilič Čajkovski, Edvard H. Grieg, Antonin Dvorak, Richard Wagner, Anton Bruckner, Franz Liszt, Giuseppe Verdi, Jan Sibelius i drugi. Od hrvatskih skladatelja toga stila i vremena nezaobilazno značenje imaju Vatroslav Lisinski i Ivan pl. Zajc.
FRANZ PETER SCHUBERT (1797.-1828.) (1.)
Austrijski je skladatelj iz bečkoga predgrađa Lichtenthal, rođen kao dvanaesto dijete iz prvoga braka u obitelji školskoga učitelja Franza Theodora Schuberta podrijetlom iz Moravske, koji je u dva braka imao devetnaestero djece. Već u ranom djetinjstvu pokazuje izvanrednu glazbenu nadarenost pa ga otac podučava sviranju violine, a brat Ignaz upoznaje s osnovama pijanističkoga umijeća. Kasnije uči pjevanje, orgulje i osnove harmonije, a položivši prijemni ispit 1808. postaje pitomac Carskoga dječačkoga konvikta, član dječačkoga zbora bečke katedrale i violinist u školskom orkestru u izvođenju J. Haydnovih i W. A. Mozartovih djela i ranih L. van Beethovenovih simfonija, a povremeno zamjenjuje i dirigenta. Osim glazbe, Schuberta nije mnogo zanimao niti jedan drugi predmet. Zbog izuzetne nadarenosti poslan je uglednom dvorskom dirigentu Antoniu Salieriju na pouke. Već marljivo sklada, ali su ta djela kasnije većinom izgubljena. O Franzovoj glazbenoj nadarenosti svjedoči i njegov otac, koji je u obiteljskoj kronici zapisao: «U osmoj godini sam ga poslao na satove pjevanja kod Michaela Holzera voditelja zbora u Lichtenthalu. Više puta me sa suzama u očima uvjeravao da nikada više neće imati takvoga učenika. Govorio mi je: ‘Svaki puta kad sam ga htio naučiti nečemu novomu, on je to već znao. I nisam mu držao nekakvu nastavu, već smo jednostavno razgovarali i nijemo sam mu se divio’».
Za vrijeme raspusta Schubert rado odlazi doma, svaki puta donoseći nove skladbe. Obitelj Schubert imala je svoj gudački kvartet sastavljen od oca i tri sina. Najosjetljiviji za točnu izvedbu bio je najmlađi sin Franz. Primijetio bi i najmanju netočnost i nije dopuštao da se preko nje prijeđe. Onoga tko bi pogriješio, znao je ozbiljno ukoriti, jedino ocu nikada nije ništa predbacivao, nego bi ga blago i sa smiješkom upozorio na pogrješku. Otac je takve pouke rado uvažavao i brzo popravio svoj propust. Franz uz to što je s članovima obitelji uživao u izvedbi, slušajući izvedbe svojih djela stjecao je poticaj za daljnji rad. Nakon mutacije dječačkoga glasa 1813. Schubert napušta konvikt iako je i dalje mogao tu ostati, a Salieri mu je još godinama besplatno davao satove ali se on vraća ocu, koji se upravo te godine ponovno oženio. Na očev nagovor i jer su učitelji bili oslobođeni višegodišnje vojne obveze, Schubert nakon priprave vrši dužnost pomoćnoga učitelja 1814.-1817. u očevoj školi. U tim godinama nastaju njegova remek-djela na području klavirske solo-pjesme.
(Nastavlja se.)
Fra Mate Tadić
