Jedna od pobožnosti, s kojom sam imala najviše problema. Razlozi ? Otkud početi : ipak od vlastite lijenosti i rastresenosti, činilo mi se nemogućim, ‘jednoličnim’ ( a čini mi se , kad god na Zemlji tražimo što je daleko od jednoličnog, što je uzbudljivo- ne provedemo se dobro ), zatim me pak smetala ( ?!) nesavršenost onih koji mole krunicu. Kao da sam ja savršena, pa evo sebi dajem za pravo govoriti o Isusu javno..i imala sam klasičnu sveprisutnu predrasudu ‘da je to za bake’, i prije svega- naravno nisam ništa znala o povijesti Crkve, koji su je duhovni divovi ( poput sv Oca Pia, i mnogih drugih ) molili, a nisu bake . A i da jesu..bake su naše blago , naše riznice mudrosti, često velike žrtve..trebamo od njih učiti, a ne ih gledati ‘s visoka’.Da bi nešto zavolio, prvo to moraš upoznati..Sasvim “slučajno”, dok sam radila u jednoj knjižari , dođe mi u ruke knjižica sa predivnim i meni-tada bitnim – kratkim razmatranjima o otajstvima. Zaintrigiralo me. Jako. Jer su toliko životvorila pred očima otajstva Isusovog i Marijinog života ! Toliko- da sam doma počela moliti po jednu- dvije desetice. Čitajući prije desetice kratki ulomak , razmatranje, objašnjenje..išlo je sasvim drugačije nego prije kad bih pokušala..nisam mogla ponavljati Zdravomarije i frustrirano bih odmah odustala.Moje osobno svjedočanstvo, kad je krunica bila postala redovan pratitelj mojih dana, doživjela sam velika uslišenja, poboljšanje zdravlja, i gotovo čudotvorno razrješenje nekih materijalnih stvari koje su bile izgledale gotovo nerješivo. I – bitnije- od svega, kušnje su bile dakeko od mene, konačno, imala sam mir. No, kako po svojoj prirodi nisam ustrajna, negdje sam usput odustala..Nije prošlo dugo, zlo je našlo načina da mi na gotovo poštovanja vrijedan perfidan način ( a ja mislila da sam sad ‘utvrđen’ vjernik..jooj , opet poremeti život.No, nije Muka Majčinoga Sina bila uzalud..sveta ispovijed..pokora ( što od svećenika, ta je bila mala), što ona kojom nas Bog odgaja, jer parafraziram ‘šiba one koje voli’..i opet se vraća mir.I još jednom ću parafrazirati, jer ne znam točan izvor ni redoslijed : ” Krunica i grijeh ne mogu ići zajedno. Ili ćeš se odreći krunice ili grijeha”. Znam samo da je to velika istina.
Krunica je, prije svega, Kristološka molitva..svako otajstvo je jedan događaj iz Isusovog života, iz Novog Zavjeta. Pa zar bi majka mogla, pa i zemaljska, naša (bar većina njih ) a kamoli nebeska, Bezgrešna skrenuti ‘ pažnju na sebe’ , a ne na svoje dijete ?? Svako otajstvo približava nam pravovjernog Novozavjetnog Krista !
Hvala ti Majko na ovom predivnom ‘oružju’koje si nam ostavila. Jedan je svećenik rekao, neka te ‘monotonost’ zdravomarija podsjeća na UPORNOST tvojih grijeha ( a mislim da je svi imamo). Nema toga zla koje se ne može zaustaviti ili ublažiti krunicom, ali molitva krunice traži prije svega ljubav prema Majci, srce i ustrajnost ! Želju, da joj svakim prebrojanim zrncem, damo zahvalu za Njenog Sina kojeg Nam je, po milosti Božijoj, dala, da joj svakim zrncem nadoknađujemo boli koje Njeno Presveto Srce podnosi od trenutka Bezgrešnoga začeća do danas, da joj svakim zrncem kažemo-Majko, volim te
Marijana Perković
