Riječ “krunica” umanjenica je od riječi “kruna”. Dok je kruna znak moći, krunica je znak poniznosti. Dok djeca kraljeva nose krunu na glavi, djeca Božja, djeca Boga živoga, mali prinčevi nose krunicu oko vrata. Prva nam daje moć, ali nas ne štiti, dok nas druga štiti, ali ne daje moć. Možda se ipak varam, i krunica ima moć ako je dublje analiziramo. Poslije jednog igranog filma o mutantima, moj sin malo se zamislio. Najedanput podiže glavu i zavapi: Tata, da mi je imati barem jednu moć kao što imaju ovi mutanti. Ostao sam zatečen, nisam znao što da mu odgovorim. Nakon nekog vremena sinula mi je ideja, pa ga priupitah. Sine, koja je najveća moć koju čovjek može imati? Sada se i on zamisli. Jedni pokreću vjetrove, drugi lome stijene, treći rigaju vatru.
Nakon nekog vremena, napokon mu odgovorih. Sine, svima ovima jedno je zajedničko. Svi oni nešto ruše, nitko ništa ne stvara. Njihova moć dolazi od zloga. Najveća moć koju čovjek može imati sposobnost je da može voljeti. Samo onaj koji voli ima moć stvaranja, a ne razaranja. Zamisli samo čovjeka koji nije sposoban da voli, uz sve te moći bio bi kao mjed što ječi ili cimbal što zveči, potpuno prazan.
„Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake“, zato mala krunica ima veću moć od velike krune.
Jozo Krajinović 10.ožuljak 2020. Zagreb
