Ti si kršćanin i katolik i grijeh je bacati kruh dok milijuni na ovome svijetu gladuju. Isus je odabrao kruh da bude Njegovo Tijelo. To su riječi moje majke koja mi je to skroz govorila dok sam bio mali i te riječi su mi se jednostavno urezale u misli i usadio sam ih u srce.
Posebno me boli kada vidim da ljudi kopaju po kantama, tražeći koju bocu da bi je prodali kako bi si kupili kruh za jelo, ali posebno me žalosti kada u smeću vidim kruh dok ljudi u svijetu umiru od gladi.
Nedavno je Hrvatsku, Srbiju i BiH pogodila velika prirodna katastrofa i poplava je mnogima u jednome danu odnijela sve što su mukotrpno stekli kroz život, ali odnijela je i ljudske živote.
Nakon tragedije mnoge osobe su ostale u potrebi, ostali su bez posla, jer se velika većina bavila poljoprivredom, mnogi pogoni i poduzeća su nestala pod vodom, a kada se voda povukla ostala je velika pustoš i lom, a štete se mjere u milijunima eura.
Nakon takve tragedije ljudi su ovisni o humanitarnoj pomoći i posebno suosjećamo s tim ljudima, ali posebno mi je žao ljudi koji nažalost pate jer im obećana pomoć ne stiže kako im je obećana, a prikupljeni novac od Crvenog križa koji je namijenjen obnovi uništenih kuća oročen je jer navodno nemaju spisak ljudi čija je imovina uništena u poplavama. U isto vrijeme nadležna ministarstva
izjavljuju da popisi postoje i da su predani na nižu razinu.
Prirodne katastrofe, ratovi, ekonomska kriza i nezaposlenost glavni su uzroci siromaštva na našoj planeti, no ne moramo otići tako daleko da bi osjetili duh siromaštva jer ga mi u Hrvatskoj možemo vidjeti gotovo na svakom koraku.
Mnoge tvornice propadaju, poduzeća se zatvaraju, a ogorčeni i uplakani radnici plaču sami nad sobom i nad svojom nesrećom jer pitanje je “Kamo ću sada? Gdje to vodi?”
Na ulicama naših gradova susrećemo ljude s najlonskim vrećicama koji otvaraju kontejnere za smeće tražeći bocu kako bi je prodali da bi mogli preživjeti dan, a o siromaštvu i gospodarskoj krizi priča se svakodnevno.
Nažalost, mnogi ljudi to ne mogu shvatiti jer na život gledaju drugačije i ovu životnu zbilju mjere po sebi. Ako čovjek ima posao, novaca u izobilju i ako si može priuštiti nekakav luksuz rijetki su među njima oni koji razumiju čovjeka koji nema. Nije bez razloga stara poslovica „Sit gladnome ne vjeruje“.
Tako mnogi ne znaju što znači zaraditi sebi kruh skupljajući boce po kantama za smeće ili po kontejnerima. Mnogi s takvom lakoćom bace kruh u kantu za smeće, čak ga ne daju niti psu ako ga imaju jer se boje da pas ne navuče kakvu bolest – kruh naime deblja, a pas, pogotovo ako ide na izložbu, mora imati savršenu liniju koju propisuje kinološki savez i komisija koja ocjenjuje izložbene pse.
Višak kruha uglavnom bace u smeće, čak sam više puta šećući kroz Zagreb ugledao bačeni kruh na cesti. To je stvarno žalosna slika s jedne strane ljudi prosvjeduju jer mjesecima nisu primili plaću kako bi kupili sebi kruha, s druge strane možemo vidjeti ljude koji se razbacuju s kruhom i koji ga bacaju u kante za smeće ili po ulici.
Dakako, u ovu grupu ne bih svrstao one koji, ako ništa drugo, barem u čistim vrećicama vješaju vrećice s preostalim, a još uvijek uporabljivim kruhom, tako da čovjek barem ne bude ponižen skupljati kruh u kanti punoj smeća.
Moramo imati više poštovanja prema kruhu, jer on je namirnica koju je Isus odabrao za svoje Tijelo i zato, ako smo kršćani i katolici, a i svi drugi ljudi dobre volje ne bi se smjeli razbacivati s kruhom – to je grijeh i zapamtite da su mnogi ljudi oko nas gladni i željni kruha.
Molitva “Oče naš” nam govori “Kruh naš svagdašnji daj nam danas”. Stoga, ne bacajmo kruh nego ga podijelimo s onima koji danas kruha nemaju.
Josip Jurčević
