Vjerujem da i mnogi od vas u svom privatnom, obiteljskom ili poslovnom okruženju imate ljude koji su dobar ”test” za našu osobnu, prirodnu, a i kršćansku strpljivost i razumijevanje. I sposobnost opraštanja.

Ne svojom voljom primorani smo s njima provoditi vrijeme i dijeliti svoje svakodnevne situacije. Vidimo u njima sve one karakteristike od kojih nas prolazi jeza – ljubomora, oholost, laž, sebičnost, grubost, podmetanja, tračanja, neosnovana osuđivanja drugih….
Svojim ponašanjem u nama izazovu da se i mi ponašamo kako ne želimo jer jednostavno više ne znamo kako drugačije s takvim osobama, jer što smo mi bolji, oni kao da još više pokušavaju uništiti svaku kap dobrote u nama. Od same pomisli da im trebamo biti u blizini osjećamo grč u želucu. Nakon nekog vremena podižemo zid i guramo ih od sebe, i postajemo onakvi da nas jeza prolazi od samih sebe – neljubazni, odrešiti i nepristupačni. Gadni i odbojni.
Maštamo i radimo planove kako ćemo im se što bolnije osvetiti. Izvrijeđati ih. I onda biti ponosni na rat u kojem smo pobijedili.

No, neopisivo je bolno kad postanemo svjesni osvetničke zvijeri koju oslobađamo u sebi i tako bližnjima nanosimo bol

Jednog jutra, nakon previše tjedana takve svakodnevne gorčine, u srce mi je došla slika. Slika koju nikada prije nisam ugledala, ni srcem ni očima. Vidjela sliku Anđela Čuvara te druge osobe. Anđeo je bio ozbiljan, tužan i gledao me pomalo razočarano ☹
Kao da mi je želio reći ”baš mi i ne pomažeš svojim ponašanjem oko ove duše koja mi je povjerena na čuvanje i spasenje”

I tad shvatih, po prvi puta u životu, onako za stvarno:
I tu dušu Netko voli
I tu dušu Netko čuva
I tu dušu Netko je stvorio

Pa tko sam ja onda da budem tako gruba prema Njegovom stvorenju? Kakva sam ja to slika svog Boga u svijetu ako nisam sposobna ljubiti čak i kad je nezamislivo teško, a upravo On me tome uči? Što će taj moj bližnji naučiti iz mog ružnog, grubog i neljubaznog ponašanja?
A možda sam baš ja poslana u njegovu/njezinu blizinu da pomognem njegovom/njenom Anđelu da spasi tu dušu? Možda si umišljam da je dobri Bog baš meni dao tako velik zadatak no kako god – pomoglo mi je da pronađem izgubljeni i svoj mir, i mir u odnosu koji mi je još jučer ujutro bio nezamisliv!
Ali očito sve dobije drugačiju vrijednost kad si duhovni život vizualno predočimo.

Ponekad se jako posramim sama pred sobom da dobri Bog mora tako drastično djelovati da bih ja ”progledala”. A u svakoj takvoj situaciji bila sam sama sebi najpravija.

Tako da, Anđeleki dragi, od sad smo saveznici! Više vam neću otežavati posao i žalostiti srce.
Hvala vam što ste mi ukazali kakva zapravo trebam, mogu i želim biti!
I hvala vam što ste Božju poruku o ljubljenju neprijatelja tako živo donjeli pred moje oči!

….šaljem ju dalje….

 

Lidija Jagarić

PODIJELI