Još uvijek volim na zemlji sanjati Nebo, još uvijek ruže zovem Jeruzalemskim, još uvijek svo trpljenje svoje poklanjam suosjećanju sa Isusom… u duši sam zamišljena princezica Sionska… znaju to po onim mojim iznenadnim osmijesima u sred okova… i po molitvenim suzama…. Znam to i da sam obična smrtnica, grešnica… puna krika… znakova pitanja… a onda se duša sjeti da odgovor zna Bog ja ga nisam dostojna znati, mogu samo za dar vjere zahvaljivati Gospodu u pjesmama… Ništa nije do mene, ni disanje, ni otkucaj srca… svim mojim bićem Bog upravlja… I ne prepuštam se slučaju, samo molitvi Bogu. Volja Svevišnjeg skrojiti će ruho novo… blagosloviti trpljivost… do tada će mi duša paliti svijeće nade i mirisati na Jeruzalemske ruže. Ukrašavati će me istina djetinje duše i srca. Ukrašavati će me ljubav za Isusa i sve sveto. Zamišljena u Božji svijet, ispunjena čekanjem… onog što ruke Oca moga žele rado meni dati. Ostati ću kao žena ta curica… i da ostarim… opet ću biti vječno mlada… ne vene duša koja je sa Presvetim 
sljubljena nikada! U tom zagrljaju sa otkucajima vječnoga života molim za sve bližnje, za sve vapjne! BVB dušice Božje, ljubi vas Ana Emanuela Šimunić, 3.10.2017. 
