1
1 Riječ Jahvina koja dođe Joelu, sinu Petuelovu.
I. NAVALA SKAKAVACA
1. BOGOSLUŽJE ŽALOSTI I PROŠNJE
Tužaljka zbog pohare
2 Čujte ovo, starci,
počujte, svi žitelji zemlje!
Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane
il’ u dane vaših otaca?
3 Recite ovo svojim sinovima,
vaši sinovi svojim sinovima,
a njihovi sinovi potonjem koljenu.
4 Što ostavi šaška, proždrije skakavac,
što ostavi skakavac, proždrije gusjenica,
što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac.
5 Probudite se, pijanice, i plačite!
Sve vinopije, tužite
za novim vinom:
iz usta vam je oteto.
6 Jer prekri moju zemlju
narod moćan i bezbrojan;
zubi su mu kao zubi lavlji,
očnjaci mu kao u lavice.
7 Opustoši mi lozu vinovu
i polomi smokve moje;
oguli ih i razbaca,
grane su im pobijeljele.
8 Plačite k’o djevica odjevena u kostrijet
za zaručnikom svojim.
9 Nestade prinosnice i ljevanice
iz Doma Jahvina.
Tuže svećenici,
sluge Jahvine.
10 Opustošeno polje,
zemlja poharana.
Poharano žito,
vino propade,
presahnu ulje.
11 Tugujte, težaci,
kukajte, vinogradari,
za pšenicom i za ječmom,
jer propade žetva poljska.
12 Loza usahnu,
uvenu smokva,
mogranj, palma i jabuka:
svako se drvo poljsko sasuši.
Da, nestade radosti
između sinova ljudskih.
Poziv na pokoru i molitvu
13 Svećenici, opašite kostrijet i tužite!
Službenici žrtvenika, naričite!
Dođite, prenoćite u kostrijeti,
službenici Boga mojeg!
Jer iz Doma Boga našeg
nesta prinosnice i ljevanice!
14 Naredite sveti post,
proglasite zbor svečani;
starješine, saberite sve stanovnike zemlje
u kuću Jahve, Boga svojeg.
Zavapijte Jahvi:
15 “Jao dana!”
Jer Jahvin dan je blizu
i dolazi k’o pohara od Svevišnjeg.
16 Ne iščeznu li hrana
pred našim očima?
Nije li nestalo radosti i sreće
iz Doma Boga našega?
17 Istrunu zrnje
pod grudama;
puste su žitnice,
porušene spreme
jer žita nesta.
18 Kako li stoka uzdiše!
Krda goveda podivljala lutaju
jer im nema paše.
Čak i stada ovaca kaznu podnose.
19 Tebi, Jahve, vapijem:
oganj popali pašnjake pustinjske,
plamen sažga
sva stabla poljska.
20 Čak i zvijeri čeznu za tobom,
jer presušiše potoci,
oganj popali pašnjake pustinjske.
Dan Jahvin i sadašnja nesreća
2
Uzbuna na Dan Jahvin
1 Trubite u trubu na Sionu!
Dižite uzbunu na svetoj mi gori!
Neka svi stanovnici zemlje dršću,
jer dolazi Jahvin dan.
Da, on je blizu.
2 Dan pun mraka i tmine,
dan oblačan i crn.
K’o zora po gorama se prostire
narod jak i mnogobrojan,
kakva ne bje nikad prije,
niti će ga igda biti
do vremena najdaljih.
Upadači
3 Pred njim oganj proždire,
za njim plamen guta.
Zemlja je k’o vrt rajski pred njim,
a za njim pustinja tužna.
Ništa mu ne umiče.
4 Nalik su na konje,
jure poput konjanika.
5 Buče kao bojna kola,
po gorskim vrhuncima skaču,
pucketaju k’o plamen ognjeni kad strnjiku proždire,
kao vojska jaka u bojnome redu.
6 Pred njima narodi dršću
i svako lice problijedi.
7 Skaču k’o junaci,
k’o ratnici se na zidove penju.
Svaki ide pravo naprijed,
ne odstupa od svog puta.
8 Ne tiskaju jedan drugog,
već svak’ ide svojom stazom.
Padaju od strijela
ne kidajuć’ redova.
9 Na grad navaljuju,
na zidine skaču,
penju se na kuće
i kroz okna ulaze
poput lupeža.
Viđenje dana Jahvina
10 Pred njima se zemlja trese,
nebo podrhtava,
sunce, mjesec mrčaju,
zvijezdama se trne sjaj.
11 I Jahve glas svoj šalje
pred vojsku svoju.
I odista, tabor mu je silno velik,
zapovijedi njegove moćan izvršitelj.
Da, velik je Jahvin dan
i vrlo strašan.
Tko će ga podnijeti?
Poziv na pokoru
12 “Al’ i sada – riječ je Jahvina –
vratite se k meni svim srcem svojim
posteć’, plačuć’ i kukajuć’.”
13 Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Jahvi, Bogu svome,
jer on je nježnost sama i milosrđe,
spor na ljutnju, a bogat dobrotom,
on se nad zlom ražali.
14 Tko zna neće li se opet ražaliti,
neće li blagoslov ostaviti za sobom!
Prinose i ljevanice
Jahvi, Bogu našemu!
15 Trubite u trubu na Sionu!
Sveti post naredite,
oglasite zbor svečani,
16 narod saberite,
posvetite zbor.
Saberite starce,
sakupite djecu,
čak i nejač na prsima.
Neka ženik iziđe
iz svadbene sobe
a nevjesta iz odaje.
17 Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici,
sluge Jahvine.
Neka mole:
“Smiluj se, Jahve, svojem narodu!
Ne prepusti baštine svoje sramoti,
poruzi naroda.
Zašto da se kaže među narodima:
Gdje im je Bog?”
2. JAHVIN ODGOVOR
18 Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju,
smilova se svom narodu.
Oslobođenje
19 Odgovori Jahve svojem narodu:
“Šaljem vam, evo,
žita, vina i ulja
da se njime nasitite.
Nikad više neću pustiti
da budete na sramotu narodima.
20 Protjerat ću Sjevernjaka od vas daleko,
odagnat ga u zemlju suhu i pustu,
prethodnicu u Istočno more,
zalaznicu u Zapadno more.
Dići će se njegov smrad,
dizat će se trulež njegova.”
(Jer učini stvari velike.)
Viđenje obilja
21 O zemljo, ne boj se!
Budi sretna, raduj se,
jer Jahve učini djela velika.
22 Zvijeri poljske, ne bojte se;
pašnjaci u pustinji opet se zelene,
voćke daju rod,
smokva i loza nose izobila.
23 Sinovi sionski, radujte se,
u Jahvi se veselite, svojem Bogu;
jer vam daje
kišu jesensku u pravoj mjeri,
izli na vas kišu,
jesensku i proljetnu kišu kao nekoć.
24 Gumna će biti puna žita,
kace će se prelijevati od vina i ulja.
25 “Nadoknadit ću vam godine
koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška,
silna vojska moja
što je poslah na vas.”
26 Jest ćete izobila, jest ćete do sita,
slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga,
koji je s vama čudesno postupao.
(“Moj se narod neće postidjeti nikad više.”)
27 “Znat ćete da sam posred Izraela,
da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više.
Moj se narod neće postidjeti nikad više.”
II. NOVO DOBA I JAHVIN DAN
1. DUH BOŽJI NA LJUDIMA
3
1 “Poslije ovoga
izlit ću Duha svoga na svako tijelo,
i proricat će vaši sinovi i kćeri,
vaši će starci sanjati sne,
a vaši mladići gledati viđenja.
2 Čak ću i na sluge i sluškinje
izliti Duha svojeg u dane one.
3 Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji,
krv i oganj i stupove dima.”
4 Sunce će se prometnut’ u tminu
a mjesec u krv,
prije nego svane Jahvin dan,
velik i strašan.
5 Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti,
jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje,
kao što Jahve reče,
a među preživjelima oni
koje Jahve pozove.
2. SUD NARODIMA
Općenito
4
1 “Jer, gle, u one dane
i u ono vrijeme,
kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu,
2 sakupit ću sve narode
i povesti ih u dolinu Jošafat.
Ondje ću im suditi
zbog Izraela, naroda mog i moje baštine,
koju rastjeraše među narode
i razdijeliše moju zemlju među se.
3 Baciše ždrijeb za moj narod;
davali su dječake za bludnice,
djevojke prodavali za vino i pili.”
Pritužbe
4 “I vi, Tire i Sidone, što hoćete od mene?
I vi, filistejski kraljevi?
Želite li mi se osvetiti?
Ako se budete svetili meni,
osveta će brzo na vaše glave.
5 Na vas što mi oteste srebro i zlato,
što odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove,
6 na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema
da biste ih otjerali od domovine njihove.
7 Gle, ja ih kanim dići s mjesta gdje god ih prodaste,
i učinit ću da vam zločin vaš padne na glave.
8 Prodat ću vaše sinove i kćeri
sinovima Judinim,
a oni će ih prodat’ Sabejcima,
daleku narodu.
Jer Jahve reče!”
Saziv naroda
9 Razglasite ovo među narodima!
Posvetite se za rat!
Dižite junake!
Naprijed, navalite,
svi ratnici!
10 Prekujte raonike u mačeve,
kosire u koplja,
nek’ slabić kaže: “Junak sam!”
11 Pohitajte i dođite,
svi okolni narodi,
i ondje se saberite!
(Jahve, onamo pošalji
svoje junake!)
12 “Budite se, narodi, stupajte
u Dolinu Jošafat,
jer ću ondje sjesti da sudim
svim okolnim narodima.
13 Hvatajte se srpa:
ljetina je zrela.
Ustanite, siđite:
tijesak je pun,
prelijevaju se kace,
jer je velika zloća njihova.”
14 Mnoštvo, mnoštvo
u Dolini Odluke!
Da, blizu je dan Jahvin
u Dolini Odluke!
Jahvin dan
15 Sunce i mjesec pomrčaše,
zvijezde potamnješe.
16 Jahve grmi sa Siona,
glas diže iz Jeruzalema;
nebo se i zemlja tresu.
Ali je Jahve utočište svome narodu
i zaštita sinovima Izraela.
17 “Znat ćete tada da sam ja Jahve vaš Bog
što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj.
Jeruzalem će biti svetište,
tuđinac više neće kroza nj proći.”
3.RAJSKO DOBA OBNOVE IZRAELA
18 Kad dođe taj dan,
kapat će gore moštom,
iz bregova će brizgati mlijeko,
kroza sva korita riječna u Judeji
voda će proteći.
Vrelo će šiknuti iz kuće Jahvine
da natopi Dolinu sitimsku.
19 Egipat će opustjeti,
Edom će postati beživotna pustinja
zbog nasilja učinjena sinovima Judinim,
jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji.
20 Judeja će dovijek biti naseljena
i Jeruzalem u sva koljena.
21 “Osvetit ću krv njihovu za koju se nisam još osvetio.”
Jahve će dići Dom svoj na Sionu.
