“Sine moj ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju.” (Sir 2, 1).
Malo tko može reći da ih nema, gotovo na svakodnevnoj bazi imamo kušnje, kada kažemo da ćemo postiti, pa nas uhvati nezaustavljiva glad za čevapima, kad a se odlučimo na misu, a bas ono krene kiša i tako milijun izgovora nalazimo da bi sebe opravdali samo da ne odemo. U našem svakodnevnom životu imamo kušnji, nije za bezveze da čim smo bliže Bogu, kušnje su jaće, ja sam sada nedavno ušla u jednu kušnju i ono što vidim da me dragi Bog vraća na vjeru, sretna sam radi toga i molim da ne odlutam opet. Svatko od nas drugačije na kušnje reagira. Netko je ljut i srdit na sebe, neko na druge oko sebe. Neko im se veseli jer želi kušati i sebe i svoju vjeru u raznim životnim situacijama, netko se počne optuživati da nije dorastao vjeri i da nema snage sebe žrtvovati za „veća djela“. Kušnje imaju različita imena i različite oblike i različite dimenzije za svakoga od nas. Nekome su kušnje različite osobe i njihovo ponašanje u njegovoj okolini. Nekome različitosti u fizičkom izgledu sebe i drugih oko sebe. Nekome u odnosu ljudi prema njima, gdje njihovo ponašanje odudara od onoga što on očekuje i kako on misli, a ponekada su to upravo male stvari koje sam gore nabrojala, a ponekada naše bolesti ili bolesti naših bližnjih
Biblija govori da Krist suosjeća s nama u svim našim kušnjama, dotaknut osjećajima naših slabosti. Doista, svatko tko slijedi Isusa suočit će se s nevoljama i jadima. Iz toga razloga, svaki kršćanin mora znati i prihvatiti da Bog ima neki naum u svim našim trpljenjima. Bez njegova dopuštanja, nikakvo testiranje ne dolazi na naš život. A jedan od Božjih nauma koji stoji iza naših kušnji jest da proizvede u nama postojanu vjeru. No ono što je važno i što vjerujem da ste svi manje više iskusili kako zli u tim trenucima likuje i žestoko nas udara vukući nas na sve strane… dovoljno da nam omete koncentraciju molitve. Doživjela sam nebrojeno puta takve misli, no pošto sam ja tek jedan mali kamenčić dostojan pod Isusovom nogom trudim se svakim danom biti Mu bliža i ne udaljavati se od njega.
Kad se čovjeku dogodi nevolja, mnogi oko njega gledaju to kao kaznu za grijeh, a i on sam preispituje svoj život i traži zbog kojeg ga je grijeha Bog tako kaznio i kao da ga je odbacio.
Bog SVOJE očito iskušava i pročišćava!
“Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja”. (Sir 2, 5). Kušani su odabrani! Isus kad je tumačio učenicima prispodobu o sjemenu, za ono na kamenu zasijano je rekao, da su to oni koji u vrijeme kušnje otpadnu. (Lk 8, 13). Iz toga je vidljivo, da kušnja neminovno dolazi. Pa za samoga Isusa piše: “Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.”
Kako se ponašati u kušnji?
“Učvrsti svoje srce i budi jak, i ne nagli kad napast dođe. Prioni uz Boga i ne odmeći se… Primi sve što te stigne, i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede… Vjeruj u Gospoda i on će ti pomoći, kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.” (Sir 2, 2–6). U kušnji treba izdržati, ne odmetnuti se od Boga, bez obzira što se događalo, kako stvari izgledale. Pogledajmo, Isusa je đavao nagovarao na neposlušnost prema Bogu, nudio mu je sva bogatstva i slavu ovog svijeta. Tako i kada je Abraham bio spreman poslušati Boga, toliko da se odrekne i svoga sina jedinca, kojeg je toliko čekao, ne samo da mu Bog vraća sina, nego obilno blagoslivlje njega i njegovo potomstvo zauvijek.
Da zaključimo, kršćanin, onaj koji stvarno želi služiti Bogu, ne može proći bez kušnje, kuša nas đavao, ali on od Boga mora tražiti dopuštenje i Bog mu određuje granice. Znači sve je pod Božjom kontrolom. Treba samo izdržati i ne odmetnuti se od Boga. Bog nas izbavlja iz kušnje. Želim Vam, kao is sebi da s čim više povjerenja kročimo u našim životima prihvačajući što nas čeka i imajući na umu da nas naš dragi Bog voli da ne mozemo ni zamisliti koliko…
Iva Matijašević, profesor socijalni pedagog
