Mostar (Foto: R. D./Klix.ba)

Nekoliko sati nakon što je Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila Englesku, moj sin je putovao iz Dušanbea u Tadžigistanu u Biškek u Kirgistan. Na kontroli je predao hrvatsku putovnicu policajcu koji je kontrolirao prelazak putnika. Vidjevši hrvatsku putovnicu, policajcu su odmah „oči zasvijetlile.“ Sav uzbuđen postavio je pitanje:

„Vi ste iz Hrvatske? Vi ste Hrvat?

„Da,“ odgovorio je kratko moj sin

„Pa vi ste pobjednici!“ odgovori policajac uzbuđeno.

„Da, pobijedili smo,“ odgovori mu on.

Nakon toga preko društvene mreže moj nam je sin poslao poruku: „Kako je ovih dana krasno biti Hrvat u svijetu. Svi te gledaju kao pobjednika.“

Svakako da pobjede koje je nizala Hrvatska reprezentacija su bili nešto što je hrvatski narod doživljavao kao čast. Neki pozitivni ponos bio je na licima svih koji smo navijali za naše Vatrene. Uvijek bi govorili, „pobijedili smo!“ A jesmo li mi pobijedili? Što smo mi doprinijeli pobjedi Hrvatske reprezentacije? Samo smo navijali i ništa više. Navijali smo tako strasno da smo se identificirali s onima koji su trčali ponekad i po dva sata koji nisu žalili sebe, već su dali sve da dođu do pobjede. Da, časno je biti na strani pobjednika. Cijeli svijet sada zna za Hrvatsku, iako ju možda nije u stanju pronaći na karti Europe.

Tog trenutka mi je pala jedna misao. Isto pitanje nam se nameće već dvije tisuće godina; „Jesi li na strani pobjednika?“ Prije dvije tisuće godina vođena je jedna borba, borba za ovaj planet, za spasenje svakog pojedinca koji živi ili je živio na planeti zemlji. To je bila borba na život i smrt. Neprijatelj je uspio ubiti Božjeg Sina koji je umro na Križu Golgote. Za samo tri dana, pokazalo se da je to bio „autogol“ koji je Sotona sam sebi zabio. Isus Krist je uskrsnuo i tako konačno pobijedio najvećeg neprijatelja čovječanstva – Sotonu. Od tada do danas, Sotona je pobijeđeni neprijatelj. Vrlo brzo i fizički će mu doći kraj. Vrlo brzo nestat će zla i grijeha jer će završiti zajedno s njegovim autorom Sotonom. Kada je o tome razmišljao, sav u zanosu sv. Pavao je uzviknuo: Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? 1. Kor. 15,55.

Danas, neprijatelj čovječanstva – Sotona izvrće, omalovažava i manipulira s pobjedom koja je nad njime izvojevana. To sve čini u želji da privuče što veći broj svojih navijača. A s druge pak strane stoji nam mogućnost da se svrstamo na stranu pobjednika. Svrstavanje na stranu pobjednika u ovom slučaju je na nivou svemira. Cijeli svemir nas promatra i gleda kako se odlučujemo.

Navijači Hrvatske nogometne reprezentacije su prepoznati bilo gdje u svijetu. Oni će nositi bilo kakav navijački rekvizit – majicu, kapu, šal, bilo što, što će ih identificirati s pobjednicima. Pobjednici koji su na strani Isusa Krista, prepoznatljivi su također po posebnoj odjeći. Sv. Ivan na otoku Patmosu gledao je tu slavnu inauguraciju onih koji će biti na strani pobjednika svemirskih razmjera. Svoje viđenje je opisao: “Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim. Otkr. 3,5.

Nakon završne finalne utakmice, naša reprezentacija će se vratiti u domovinu. Grad Zagreb joj priprema veličanstven doček. Bit će to stvarno veličanstveno slavlje. Bit će to mogućnost da se navijači sretnu s onima koji su im omogućili da se svrstaju među pobjednike.

Jednako tako uskoro će se Isus vratiti da se sjedini s pobjednicima koji su cijelo vrijeme navijali za njega. Doći će u velikoj slavi i bit će to najveća inauguracija svemirskih razmjera. Spremamo li se za taj veličanstveni doček.

Da bi bili pobjednici Hrvatske reprezentacije, sve što smo mogli napraviti je samo da navijamo za njih. U tom navijanju je bilo trenutaka kada smo sa strahom i zebnjom gledali kao je naš protivnik jači. Međutim imali smo vjeru u naše vatrene i oni su na kraju ipak pobijedili.

Jednako tako, da budemo pobjednici svemirskih razmjera, možemo jedino navijati. Može se dogoditi da gledajući tu životnu utakmicu nam se čini da smo na strani gubitnika. Čak i tada ako ostanemo vjerni našem Spasitelju, bit ćemo na strani pobjednika. Upravo ove životne utakmice čine nas puno puta razočaranima jer mislimo da pobjeđuje naš neprijatelj. Ali utakmica je već završena i pobjeda izvojevana. Možemo li ostati na strani pobjednika Isusa Krista i onda kada nam naš neprijatelj želi dokazati da je on taj koji pobjeđuje. Da, oni koji ostanu vjerni, ti će biti proslavljeni kao pobjednici na najvećoj inauguraciji svemirskih razmjera. Za to nam treba samo čvrsta vjera, vjera u Onog koji je za nas pobjeđivao, u našeg Spasitelja Isusa Krista.

Ako se opredijelimo za pobjednika to ne znači da će vas svuda slaviti. Čitao sam kako je jedna hrvatska navijačica došla u jedan engleski pub gdje su Engleski navijači navijali u utakmici s Hrvatskom. Ova navijačica opisivala je stanje u pubu. Sve je još bilo nekako izdržljivo dok su Englezi vodili. Istina bilo je puno ponižavanja i vrijeđanja. Međutim, nakon trenutka kada je Hrvatska pobijedila, bilo je pokušaja i fizičkog nasrtaja.

Slično je i s nama u našem odnosu s Kristom. Mi se krećemo po teritoriju koji Sotona još uvijek svojata. On ima svoje pristalice, i to veliki broj koje je uvjerio da je pobjeda zvanično njegova. U takvim okolnostima biti na strani Istinskog pobjednika nije baš toliko sigurno. Bez obzira na takve okolnosti, pobjednička čast je u svemirskim razmjerima.

Sv. Pavao je gledao u duhu taj trenutak i vidio je ljude vjere. Nekolicinu je i imenovao. Međutim, većinu je opisao kao ljude koji nisu baš popularni ovdje na svijetu. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. Hebrejima 11, 36-38. Za ove ljude bi gledajući iz vana mogli reći da su bili gubitnici. Život im je prošao u problemima i nevolji jer su stali na stranu apsolutnog pobjednika. Međutim, postoji nešto što oni vide, a drugi to ne vide. Oni gledaju budućnost i vide se među pobjednicima. Posebno za takve, u opisivanju ljudi vjere sv. Pavao naglašava: Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Hebr. 11,16 b. Bez obzira na okolnosti, oni su pobjednici i to u najvećoj utakmici, koju zovemo vjera.

Mi još danas možemo odlučiti na kojoj strani želimo biti. Možemo pripadati pobjednicima ili, zbog toga što živimo na neprijateljskom teritoriju, možemo biti na strani poraženog. Možda iz straha zbog neugodnosti koje bi mogli imati, pokušavamo biti neutralni. Međutim to ne postoji. Svi oni koji ne budu na strani pobjednika, na strani su poraženih. Vrlo brzo će biti inauguracija pobjednika. Na čijoj ćemo tada biti strani. Još nam se uvijek nudi „navijačko odijelo“ – „bijele haljine“ što predstavljaju Kristovu pravednost. Pobjednici su uvijek prepoznatljivi. Nemojmo propustiti prigodu da zbog straha od navijača gubitničkom tima ne stanemo na stranu pobjednika. Slava koja čeka pobjednike i Kristove navijače, nadmašit će bilo kakvu slavu pobjednika koju bi mogli ovdje na zemlji mi doživjeti, jer slava kao onih koji pripadaju pobjednicima je svemirskih razmjera. Sv. Pavao nije to mogao opisati, jer nije imao čime usporediti. Za to je rekao: Što oko ne vidje, i uho ne ću, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 1. Kor. 2,9.

Neka vas dobri Bog blagoslovi!

Zvonko Presečan

PODIJELI