Zagreb, 03.09.2019.
 
 
Majčina crna marama tuge
stvara aureolu nemoći i nade.
Kasnije vidjeh bijele i šarene
koje pališe vrhove naših brda
ispod kojih stenje u muku zemlja tvrda.
Bakine izrađene i drhtave ruke
davaše djeci zalogaje hrane.
Promukla od jecaja sudbine,
dobrotom i ljepotom žalosne vrbe.
I to gledaše proljetne trešnje,
ljetne smokve i zrelo grožđe.
I letiše vrane, svrake i laste
svijajući brižna gnijezda,
gakanje i cvrkut, izlegli tići,
stapaše se sa hukom rijeke
na ponos žuto procvalih livada.
Dječja školska torba; zovnica ili kaišarka
ne bijaše tako teška noseći poruku
ljubavi i pažnje učitelja i učiteljica,
sućuti prožetoj prkosom i nadom,
prožetoj strašnim snovima i strahom šutnje,
pečatom zavjeta rastrganoj domovini,
tugom bijega i odlaska daleko
i suzama kad nitko ne vidi.
 
Huk vlaka kroz njedra Bosne
pozdravljajući je gordu i tužnu,
a ipak tajanstveno radosnu,
duboku i široku kao more,
tajanstvenu i milu,
opranu suzama povijesti,
prožetu sevdahom anđeoskim,
u kojem se stapa život i smrt,
struja koja uvijek drugome leti,
bez osvete i jala, snagom smisla,
ljepotom koja vječno traje
puneći srce koje čezne,
ljubavlju koja se nevino daje.
 
Evo Slavonije zlatne i plemenite
koja grli djecu sa strane
koja naoko distancu ima
a u srcu gori plamenom vječnim
kojim ore zemlju davateljicu
zlatnog klasja i maštovitih kultura,
koji je slika brazde,
žuljevitih ruku i znojnih konja,
bunara i đerama kristalne vode,
ćorde maglovitog jutra,
veselja i cike bećarca,
živahne peradi, zavrnutih rukava,
tkanja i šlinganja ljepotom rûku.
 
Vinkovačka ekonomska škola;
razglednicom se ponosno smiješi.
sklupčani razred gleda profesore
sa strahom od novih saznanja,
plete snove i smjele planove
uprtih pogleda u daljinu,
noseći vrtloge nemirne mladosti
i zov duša tajanstvenih dubina.
A oni, profesori, tkaju bogatstvo znanja.
Strogoćom skrivenu ljubav i bol,
krajičkom oka gledaju naš mir,
i strepnjom u duši skrivene nemire.
Voljeli smo ih, kako smo ih voljeli
između sebe smo se voljeli.
Neokaljanih čistih duša,
hrabro, ne krijući naša lutanja,
bijasmo i Srbi, Hrvati – braća i sestre,
i nismo znali za zlo zlih politika
koje kasnije otrovaše mnoge duše.
Al mi ostasmo cijeli život zajedno
prkosno potvrđujući – „Može se ako hoćemo!“
O Bože… ne daj da budem mrzitelj –
osobito naše sirotinje – čistih duša!
Ne treba mi nikakva politika,
jer je zla u bijesu osobnih značāja.
Moj svijet je tuga i nemoć mnogih
čijim uzdasima grmi cijela zemlja.
S njihovom zebnjom se druži osobno Isus
tješeći nadom klonula srca.
 
Snagom zova odoh u samostan.
Iza mene se zatvoriše vrata
ali u duši stalno vrviše izazovi.
Gledao sam i živio ljubav redovnika
skupljenih sa svih strana
pod velikim plaštem imena Gospodnjeg,
sa brižnošću i pažnjom starijih
koji imadoše snagu umrijeti
štiteći i pazeći slabije,
koji su nam davali jesti
odričući se svoga zalogaja.
Bili su to duhovni očevi
koji imaše zov samog Boga
progonjeni mržnjom ateizma,
uronjeni u obećanja Pisma.
 
Sada znam – bio je to Isusov plan
da mogu podnijeti progonstvo,
mržnju na Boga, na Hrvatski narod,
na sve što je Hrvatsko, ljudsko,
osjećajno – pod krinkom komunizma,
pod krinkom revolucije i napretka.
U tim dugim, dugim danima,
tražim utjehu pjesme
koju ne smjedoh objaviti.
Ali imah viđenje!
Stajah na trgu i gledah Bakačevom:
kod katedrale na nebu
prolomi se huka milijuna glasova
i pojavi se slika anđela Kroacije,
sa isukanim mačem.
Iz očiju joj sijevaše munje,
bijaše razjarena ratničkim krikom
kojega pratiše milijuni anđela i duša
lebdeći u vatri i dimu pobjedničkih boja.
Bijaše to snaga i moć samog neba
i prodorna utjeha obuze mi nutrinu
izustih: „Aleluja… nije sve izgubljeno!“
Taj događaj navijesti pad i oslobođenje
i to stalno imadoh u srcu
što mi davaše snagu i radost
i rat za mene ne bi iznenađenje.
 
Uskoro odoh ili pobjegoh u Beč.
Misijski centar – impozantan kompleks.
Odlazeći plakah rastankom sa domovinom.
Opet je vlak hrlio dolinama
ali slika viđenja bijaše pred očima,
imam je i sad i uvijek ću je imati
i tad govorih i sad govorim:
„Mi ćemo pobijediti!“
Sad znam – bio je to Isusov plan
da mogu podnijeti teški rad inozemstva.
Bijah svuda, upoznah pripadnike nāroda.
Ne moraju se znati svi jezici;
jezik ljubavi svi razumiju.
Plamtio sam samilošću
nad tužnim očima kontinenta.
I vidio nemoć i bijedu milijuna
i čuo glas Riječi: (Lk 6,20-26)
– „Blago vama, siromasi;
jer, vaše je kraljevstvo Božje!
– Blago vama koji sada gladujete,
jer bit ćete nasićeni!
– Blago vama koji sad plačete;
jer, smijat ćete se!
– Blago vama kad vas ljudi zamrze,
kad vas izopće, pogrde i ozloglase vas
zbog Sina Čovječjega!
– Razveselite se u taj dan i poklonite od radosti;
jer, velika će biti vaša plaća na nebu!
Ta isto su tako postupali sa s prorocima očevi
njihovi!
– Ali jao vama, bogataši;
jer, imate svoju utjehu!
– Jao vama koji ste sada siti;
jer, gladovat ćete!
– Jao vama, koji se sada smijete;
jer, tugovat ćete i plakati!
– Jao vama, kad vas ljudi budu hvalili,
ta isto su tako postupili sa lažnim prorocima
očevi njihovi!“
 
Ugledah radosni osmijeh naše djece
i slatke riječi „mama“, „tata“.
Vratih se izvoru čistom domovine
koja je i tužna i radosna
kao i svaka majka.
 
Ponosno stoj domovino!
Ne bojiš se sila zla – to znam.
Božanska ljubav razornog viđenja
plamti neuništivom snagom.
Usprkos realnošću riječi
imaš ljubav siromaha
koja tvori jedinstvo svih domovina
ovog svijeta – grešnog, tužnog
ali radosnog snagom obećanja.
I zato:
Ja hoću… hoću biti pjesma!
 
 
Krešo Čepo
(rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina)

O AUTORU

FOTO: Krešo Čepo

Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.

Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.

Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:

1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.

2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.

PODIJELI