Poznate su nam Isusove riječi o ljubavi prema Bogu i drugim ljudima. Sam Isus kaže da su to dvije najveće zapovijedi. Na njima se temelje svi propisi i ljudska egzistencija. O njima govori evanđelje. Ljubav prema Bogu i čovjeku dolazi u prvi plan. Ona je najviše istaknuta.
Ljubiti Boga je smisao ljudskoga života. Zato smo na svijetu da upoznamo, častimo i ljubimo Gospodina. Bog nas je stvorio iz ljubavi i za ljubav. Kada čovjek ljubi raste mu srce. U tom srcu sazrijeva i jača čežnja za Bogom. To je plodno tlo na kojem se može razviti spoznaja ljubavi. Spoznaja o tome da me Bog ljubi nadilazi svaki ljudski osjećaj. Ona je najveća sreća. Veliki Bog ljubi malog čovjeka. On me ljubi s mojim grijesima, padovima i porazima. Njegova je ljubav nevjerojatna. Ona preobražava i ponovo rađa čovjeka za vječni život. Božja ljubav potiče ljudsku ljubav. Što će reći da pokreće naše emocije i osjećaje. Čini spremnim za odgovornu ljubav prema drugima. Čovjek je potpun i cjelovit tek onda kada ljubi. Po tome je sličan Bogu. Može primati i dijeliti ljubav.
Prepoznajemo li mi zapovijed ljubavi? Ne osjećamo oko sebe ljubav. Kao da su ljudi zaboravili svoju bogolikost. Jedan drugoga gušimo, a ne podižemo. Čini se da smo se više zaustavili na razini voljeti dok smo pozvani ljubiti. Granica značenja tih riječi je vrlo određena. Voljeti znači simpatizirati. To je nešto površinski i prolazno. Ljubiti je dubinski ukorijenjeno u Bogu. Ljubiti znači upoznati osobu. Zato nam Isus danas želi produbit po svojoj riječi čežnju za ljubavlju. Njegova je želja da čitavim svojim bićem upoznamo Boga i zavolimo ga. A onda u sebi moramo prepoznati da smo stvoreni za ljubav prema drugima.
Upoznati Boga znači prenijeti Isusove riječi u praksu. Farizeji i pismoznanci dobro su znali Božje zapovijedi, ali nažalost, bila je to čista teorija. Nisu shvatili da je njihovo poslanje ljubiti. Jesmo li mi možda slični njima? Znamo što nam je činiti, osjećamo to u dubini duše, ali postajemo sve gluhiji!
Iskustvo Božje ljubavi pretače se u ljubav drugih prema drugima. Često osjećamo da su Isusove riječi preteške i skoro ih nije moguće ispuniti. Međutim, iskustvo Božjeg djeteta, koje je uvjereno u očevu ljubav, poriče nemogućnost vršenja zapovijedi ljubavi. Tko god je osjetio Božju ljubav u srcu, osjetio je veliku radost i njegovo je srce spremno darivati ljubav drugima. Najlakše je reći: to nije moguće ili to se mene ne tiče! Tako govore jedino gubitnici.
Otkriće Božje ljubavi u sebi pokreće sve veću čežnju za darivanjem ljubavi drugima. To su jako dobro shvatili poznati i nepoznati sveci, koji neka nam budu u tome primjer i poticaj. Ponajprije Isusov život nas potiče na darivanje sebe drugima. I skroz tako do današnjih, možda nepoznatih svetaca, koji ne gledaju sebe nego žive za druge. Ljubav prema drugima raste zajedno s opraštanjem. Iskustvo Božje ljubavi čini čovjeka strpljivim i kadrim razumjeti druge. Hoćemo li krenuti putem koji na nudi Isus?
Pater Arek Krasicki
