Lijepo sunčano jesensko vrijeme i ako se uz to radi o slobodnom danu najljepše je kada se dobro iskoristi. Velika većina odabere šetnju po gradu, parkovima, odlazak u prirodu, a moj prijatelj Damir i ja smo odabrali pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Kroz naša druženja i kroz razgovore primijetio sam da moj prijatelj i brat u Kristu Damir ima identično isto poslanje kao i ja i da jednostavno mora hodočastiti pješke u Marijanska svetišta i druga rimokatolička svetišta i moliti za druge ljude. Upravo iz tog razloga zajedno hodočastimo pješke prema svetištima i uključujemo u molitve osobe koje su nam se preporučile u molitve kao i osobe koje nam Bog stavlja na put.
Naša hodočašća najčešća su od Zagreba do Marije Bistrice, jer je Marija Bistrica nacionalno Marijansko svetište i u blizini je Zagreba, a i Damir i ja smo vezani za Mariju Bistricu u kojima možemo svjedočiti o velikim i neizmjernim milostima dobivenih po zagovoru Majke Božje Bistričke.
Naše zadnje hodočašće bilo je 19.10.2018. Krenuo sam pješke od kuće u 03.50h iz Zagrebačke Dubrave, a s obzirom da Damir živi u Nartu, s njime sam se našao u Sesvetama i zajedno smo krenuli prema Mariji Bistrici. Kao i svako naše hodočašće odvijalo se privatno, kao vjernici s velikom željom u srcu i nismo organizirani preko župe, iako bismo voljeli da nas ima više koji bi htjeli hodati s nama. Put je bio ugodan u molitvi i zahvaljivanju Bogu. Uključili smo sve ljude koji su nam se preporučili u molitve. Molili smo i za domovinu Hrvatsku i obraćenje političara. Uz to i da nam Gospodin po zagovoru Nebeske Majke Marije podari i pravednu, domoljubnu i bogoljubnu vlast i da konačno zavlada pravednost, istina i Božja ljubav i da se domovina Hrvatska demografski, ali i gospodarski obnovi. Svjesni smo da dobar dio Hrvatskog naroda dosta pljuje i proklinje vlastitu domovinu usprkos deklariranom katoličanstvu umjesto da za svoju domovinu mole i da je blagoslivljaju, jer svaki blagoslov ili prokletstvo se vraća onome koji blagoslivlja ili proklinje. U našim molitvama bili su svi naši bližnji, prijatelji i prijateljice, svi koji su bolesni, osamljeni, siromašni i svi koji na bilo koji način pate. Lijepo vrijeme koje nam je Bog darovao, omogućilo nam je ugodno hodanje. Od Zagreba do Kašine put je trajao ugodno, potom smo sjeli u parku kratko se odmoriti, a onda nastavili put. U Kašini je počelo svitanje i onda se razdanilo. Cesta je okružena šumama i brdima, pa smo se divili ovom Božjem čudu i prirodi koju nam je darovao. Obojica smo ljubitelji prirode, pa smo komentirali usput kako je naša domovina Hrvatska prelijepa i da bi svi trebali Bogu zahvaljivati na svim prirodnim ljepotama kojima je ukrasio Hrvatsku. Ubrzo smo naišli na uzbrdicu i zavoje koje smo bez problema savladali. U daljini se vidjela prva kuća u Lazu Bistričkom. Spustili smo se na hodočasnički put i
FOTO:Damir Bićanić /www.put-istina-zivot.com
nastavili do Marije Bistrice. Primijetio sam da smo došli ranije nego prethodni put, iako smo krenuli u isto vrijeme kao i prošli put. Ušli smo u crkvu i smjestili se u klupe, čekajući da počne Sveta Misa. Na početku Svete Mise svećenik je srdačno pozdravio sve prisutne vjernike i hodočasnike, a potom imao dojmljivu propovijed koju smo pažljivo slušali usprkos našem umoru. Propovijed je bila o farizejima, kojih na žalost nije bio samo u Isusovo vrijeme nego ih ima i danas. Možda ne bi bilo dobro upirati prstom u pojedine osobe koje smatramo farizejima, već bi bilo bolje početi od sebe i raščistiti sa svojim “ja” i preispitati se imam li ja farizeja u sebi. Koliko puta sam mislio da sam bolji u Božjim očima od drugih? Osuđivao sam druge za nešto loše, a sam sebe nisam vidio. Sam sam bio farizej kada sam bio u svađi s Damirom i nisam bio u kontaktu s njim iako je on htio pomirenje, a ja sam ga zaobilazio 5 godina sve dok nisam jedno jutro došao na Svetu Misu u crkvu Svetoga Franje na Kaptolu gdje sam ga ugledao u redu za ispovijed. Nakon ispovijedi sjeo je u klupu do mene i kada je svećenik rekao: “Pružite MIR jedni drugima, PRUŽILI SMO SI RUKU I DOGODILO SE POMIRENJE.” Otada smo ponovo dobri prijatelji, braća u Kristu i suputnici na pješačkim hodočašćima. Nakon završene Svete Mise svećenik je blagoslovio nabožne predmete, a među njima i hodočasnički štap za kojega je pričvršćena desetica krunice s križićem. Naime,Damir je kroz molitvu dobio u duhu hodočasnički štap i kako da ga napravi. Uzeo je drveno štilo malo tanje, crnu ručku od stare kosilice i dolje je stavio gumenu podlogu, a štap je ofarbao u crnu boju. Taj štap dosta pomaže pri hodanju na duže staze, ali sada nakon svećeničkog blagoslova ima i posebnu snagu i simboliku.
Nakon Svete Mise otišli smo na predah i pričali smo o našem hodočašću, ljudima u potrebi, molitvi i hodočasničkom štapu, kojeg je i meni Damir obećao napraviti. Planirali smo nakon predaha otići na autobus za Zagreb, ali nismo mogli odoljeti lijepom vremenu, pa smo krenuli pješke do Kašine. Tako je to hodočašće s druge strane bilo prilika i za rekreaciju. Tako smo prije Laza Bistričkog skrenuli lijevo i krenuli kroz šumu. Priznajem, da nije bilo Damira, ne znam kako bi se sam snašao u dubini šume, gdje smo hodali uz potok 2-3 km, a potom smo se krenuli penjati vrhovima Grohota. Stvarno prelijepo iskustvo da sam nakon hodočašća završio na planinarenju. Prošli put smo planirali planinarenje, pa smo završili u Mariji Bistrici na hodočašću, a ovaj put smo planirali hodočašće, a nastavili s planinarenjem. Damir je iskusan planinar i u prirodi se odlično snalazi, jer je poznaje jako dobro. Na mobitelu je imao topografsku kartu i navigaciju koja je očitavala koliko smo prešli kilometara i gdje smo prošli. Prolazili smo kilometre kroz šumu, penjali se na vrhove i spuštali. Kada smo nakon nekoliko sati hodanja izašli iz šume na cestu, Kašina je bila daleko od nas. Nalazili smo se na cesti za Zagreb i na mjeraču smo shvatili da smo prehodali preko 50 km i učinili nadljudski pothvat. U Popovcu prije Sesveta smo navratili u dućan po vodu i protein, pa nam je trgovkinja podijelila i vlastito slično iskustvo. Kada smo došli u Sesvete bili smo svjesni da smo pregazili 60 km u danu i da to ne možemo pripisivati sebi, već dragome Bogu za toliku snagu i izdržljivost. Kada smo umorni sjeli u automobil, prvo smo zajedno zahvalili Bogu na svemu što nam je omogućio, na prohodanom hodočašću i rekreaciji, a posebno na tome što je sve prošlo dobro i bez ozljeda, rana, napada zlih ljudi ili divljih životinja. Bez Boga i suradnje s Njim ništa ovo ne bi bilo moguće, stoga hvala Mu i sva slava navijeke. Neka sve vas prati Božji blagoslov!
Hodočasnik Josip
Draga braćo i sestre,
uključujemo vas u naše molitve za vrijeme hodočašća i ako vam je potrebna molitva možete nam poslati na email adresu [email protected]
Neka vas prati Božji blagoslov!
Izvor: www.put-istina-zivot.com
